Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ivan 8”.
1 A Isus ode na Maslinsku goru. 2 U zoru pak opet dođe u Hram. I sav je puk dolazio k njemu. On sjede i poče im naučavati. 3 A knjižnici i farizeji dovedu k njemu ženu zatečenu u preljubu. I kad je staviše u sredinu, 4 rekoše mu: »Učitelju, ova žena zatečena je u samom činu preljuba, 5 a u Zakonu nam je Mojsije zapovjedio takve kamenovati. Što, dakle, ti kažeš?« 6 A to govorahu iskušavajući ga, kako bi ga imali za što optužiti. A Isus, sagnuvši se dolje, pisaše prstom po zemlji praveći se da ne čuje. 7 A kako su ga nastavili ispitivati, uspravi se i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!« 8 I ponovno, sagnuvši se dolje, pisaše po zemlji. 9 A oni su, čuvši to, a ukoreni od vlastite savjesti, izlazili jedan po jedan, počevši od starijih pa sve do posljednjih. I osta Isus sȃm i žena koja stajaše u sredini. 10 A Isus, uspravivši se i ne vidjevši nikoga osim žene, reče joj: »Ženo, gdje su oni, tužitelji tvoji? Nitko te ne osudi?« 11 A ona reče: »Nitko, Gospodine.« A Isus joj reče: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i ne griješi više!« 12 Ponovno im dakle Isus reče govoreći: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.« 13 Farizeji mu nato rekoše: »Ti svjedočiš sȃm za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!« 14 Odgovori im Isus i reče: »Ako ja i svjedočim sȃm za sebe, istinito je svjedočanstvo moje jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate odakle dolazim i kamo idem. 15 Vi sudite po tijelu, ja ne sudim nikoga. 16 A ja, ako i sudim, sud je moj istinit; jer nisam sȃm, nego ja i onaj koji me posla — Otac. 17 A i u vašem je zakonu pisano da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito. 18 Ja sam onaj koji svjedoči sam za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla — Otac.« 19 Stoga mu govorahu: »Gdje je Otac tvoj?« Isus odgovori: »Niti mene znate niti Oca mojega. Da ste mene znali, i Oca biste mojega znali.« 20 Te je riječi Isus rekao u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas. 21 Tada im Isus ponovno reče: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.« 22 Židovi stoga govorahu: »Neće li se ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći’?« 23 I reče im: »Vi ste odozdo, ja sam odozgo. Vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta. 24 Stoga vam rekoh da ćete umrijeti u grijesima svojim. Jer ako ne uzvjerujete da ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.« 25 Stoga mu govorahu: »Tko si ti?« I reče im Isus: »Ono što vam od početka i govorim. 26 Imao bih mnogo o vama govoriti i suditi; ali onaj koji me posla istinit je, i ono što sam ja od njega čuo, to govorim svijetu.« 27 Ne shvatiše da im je govorio o Ocu. 28 Tada im Isus reče: »Kad podignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da ja jesam. I sȃm od sebe ne činim ništa, nego govorim tako kako me poučio Otac moj. 29 A onaj koji me posla, sa mnom je. Otac me ne ostavi sama jer ja uvijek činim što je njemu ugodno.« 30 Dok je on to govorio, mnogi uzvjerovaše u njega. 31 Stoga je Isus govorio Židovima koji su mu povjerovali: »Ako vi ostanete u riječi mojoj, uistinu ste moji učenici; 32 i upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi.« 33 Odgovoriše mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikada nikomu nismo robovali. Kako ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni’?« 34 Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: svaki koji čini grijeh, rob je grijeha. 35 Rob ne ostaje u kući dovijeka, a sin ostaje dovijeka. 36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.« 37 »Znam da ste potomstvo Abrahamovo, ali tražite da me ubijete jer riječ moja ne prodire u vas. 38 Ja govorim što sam vidio kod svog Oca, a vi dakle činite što ste vidjeli kod svog oca.« 39 Odgovoriše mu i rekoše: »Naš je otac Abraham.« Reče im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, činili biste djela Abrahamova. 40 A sad tražite da ubijete mene, čovjeka koji vam je govorio istinu koju je čuo od Boga. To Abraham nije učinio. 41 Vi činite djela oca svojega.« Nato mu rekoše: »Mi se nismo iz bluda rodili! Jednog Oca imamo — Boga.« 42 Isus im reče: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izašao i došao. Ta nisam sȃm od sebe došao, nego me on posla. 43 Zašto govor moj ne razumijete? Jer ne možete slušati riječ moju! 44 Vi ste od oca đavla i hoćete činiti želje oca svojega. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer istina nije u njemu. Kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. 45 A ja, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. 46 Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ali ako istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete? 47 Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zbog toga ne slušate jer niste od Boga.« 48 Nato mu Židovi odgovoriše i rekoše: »Ne kažemo li mi dobro da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?« 49 Odgovori Isus: »Ja nemam zloduha, nego častim Oca svojega, a vi mene obeščašćujete. 50 No ja ne tražim svoju slavu; ima tko traži i sudi. 51 Zaista, zaista, kažem vam, ako tko očuva riječ moju, neće vidjeti smrti dovijeka.« 52 Rekoše mu stoga Židovi: »Sad znamo da imaš zloduha. Abraham umrije, i proroci, a ti govoriš: ‘Ako tko očuva riječ moju, neće okusiti smrti dovijeka.’ 53 Zar si ti veći od oca našeg Abrahama, koji umrije? I proroci pomriješe. Kime se ti praviš?« 54 Odgovori Isus: »Ako ja sȃm sebe slavim, slava moja nije ništa. Otac moj onaj je koji me slavi, za koga vi kažete da je vaš Bog. 55 I niste ga upoznali, no ja ga znam. I ako reknem da ga ne znam, bit ću poput vas — lažac. Ali znam ga i riječ njegovu držim. 56 Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj dan. I vidje, i obradova se.« 57 Rekoše mu nato Židovi: »Nemaš još ni pedeset godina, a vidio si Abrahama?« 58 Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam, prije negoli Abraham bȋ, ja jesam.« 59 Nato uzeše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri i izađe iz Hrama prošavši posred njih. I tako je otišao.