Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Djela 11”.
1 A apostoli i braća što bijahu po Judeji dočuše da su i pogani primili riječ Božju 2 pa kad Petar uzađe u Jeruzalem, počeše mu prigovarati oni iz obrezanja 3 govoreći: »Ušao si k neobrezanim ljudima i jeo s njima!« 4 Tada im Petar poče sve redom izlagati govoreći: 5 »Ja sam bio u gradu Jopi, u molitvi, i u zanosu vidjeh viđenje: neku posudu, poput velika platna svezana na četiri kraja, gdje silazi, spušta se s neba i dođe do mene. 6 Uprijeh pogled u nju, promotrih i vidjeh četveronošce zemaljske i zvijeri i gmazove i ptice nebeske. 7 I začuh glas koji mi govoraše: ‘Ustani, Petre! Zakolji i pojedi!’ 8 No ja rekoh: ‘Nipošto, Gospodine, jer još nikada ništa pogano ili nečisto nije ušlo u usta moja.’ 9 A glas s neba odgovori mi po drugi put: ‘Što je Bog očistio, ti ne zovi poganim.’ 10 A to se dogodi triput, pa se opet sve povuče na nebo. 11 I gle, smjesta se pred kućom u kojoj bijah pojave trojica ljudi, poslana iz Cezareje k meni. 12 A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. A pođoše sa mnom i ova šestorica braće pa uđosmo u kuću tog čovjeka. 13 I on nam ispripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao i rekao mu: ‘Pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna prozvanog Petar. 14 On će ti govoriti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.’ 15 A kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti, kao i na nas ono u početku. 16 Tada se sjetih riječi Gospodinove, kako govoraše: ‘Ivan je, istina, krstio vodom, no vi ćete biti kršteni u Duhu Svetome.’ 17 Ako je dakle isti dar Bog dao njima kao i nama koji uzvjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam bio ja da bih to mogao zabraniti Bogu?« 18 Kad to čuše, utihnuše te stadoše slaviti Boga govoreći: »Dakle, i poganima Bog dade pokajanje na život!« 19 Oni dakle koje rasprši nevolja, što je nastala zbog Stjepana, prođoše do Fenicije i Cipra i Antiohije ne govoreći Riječ nikomu osim samo Židovima. 20 A neki od tih ljudi bijahu Ciprani i Cirenci koji, kad dođoše u Antiohiju, govorahu i helenistima navješćujući evanđeljem Gospodina Isusa. 21 I ruka Gospodnja bijaše s njima te veliki broj uzvjerova i obrati se Gospodinu. 22 A vijest o tome dođe do ušiju crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu da prođe do Antiohije. 23 On se, kad dođe i vidje milost Božju, obradova te poče hrabriti sve da odlučna srca ostanu uz Gospodina. 24 Jer bijaše to čovjek čestit i pun Duha Svetoga i vjere. I veliko se mnoštvo pridruži Gospodinu. 25 Tada Barnaba otiđe u Tarz potražiti Savla. 26 I kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. A dogodi se da su se oni cijelu godinu sastajali s crkvom i poučavali veliko mnoštvo. I najprije u Antiohiji učenici bijahu prozvani kršćanima. 27 A u te dane siđoše iz Jeruzalema proroci u Antiohiju. 28 A jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza veliku glad koja ima doći na sav svijet, a koja i nasta za cara Klaudija. 29 Tada učenici odrediše da će svaki od njih, koliko je tko imao, poslati pomoć braći koja žive u Judeji. 30 To i učiniše poslavši pomoć starješinama po rukama Barnabe i Savla.