Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Djela 16”.
1 Tada stiže u Derbu i Listru. I gle, bijaše ondje neki učenik imenom Timotej, sin neke vjerne žene Židovke, a oca Grka. 2 On je imao dobro svjedočanstvo od braće u Listri i Ikoniju. 3 Pavao htjede da on pođe s njime, pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Svi su naime znali da mu je otac Grk. 4 I kako su prolazili gradovima, predavali su im da drže odredbe koje su utvrdili apostoli i starješine u Jeruzalemu. 5 Tako su se crkve učvršćivale u vjeri i povećavale u broju iz dana u dan. 6 A kad prođoše Frigiju i galacijski kraj, pošto im Duh Sveti zabrani progovoriti riječ u Aziji, 7 došavši u Miziju, pokušaše ići u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh. 8 A kad prođoše Miziju, siđoše u Troadu. 9 I noću se Pavlu ukaza viđenje: neki je čovjek, Makedonac, stajao i zaklinjao ga govoreći: »Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!« 10 I odmah, nakon što je imao to viđenje, nastojasmo otići u Makedoniju, zaključujući da nas je Gospodin pozvao navijestiti im evanđelje. 11 Otplovismo dakle iz Troade te krenusmo prȁvo na Samotraku, pa idući dan u Neapol, 12 a odande u Filipe, što je glavni grad, naseobina, u tom dijelu Makedonije. I u tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. 13 A u dan subotnji izađosmo izvan grada, prema rijeci, gdje je običavala biti molitva. Sjedosmo i počesmo govoriti okupljenim ženama. 14 Slušala i neka žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire, štovateljica Boga. Njoj Gospodin otvori srce te se priklonila onome što je govorio Pavao. 15 A kad se krsti ona i dom njezin, zamoli govoreći: »Ako ste prosudili da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i tu ostanite.« I primora nas. 16 A dogodi se, dok smo išli na molitvu, da nam dođe ususret neka sluškinja koja je imala duha vračarskoga i, gatajući, donosila veliku zaradu svojim gospodarima. 17 Ova pođe za Pavlom i za nama te je vikala govoreći: »Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega! Oni nam navješćuju put spasenja!« 18 A to je činila mnogo dana. No Pavlu to dodija pa se okrenu i reče duhu: »Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: izađi iz nje!« I izađe toga časa. 19 A kad njezini gospodari vidješe da im propade nada u zaradu, uhvatiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare. 20 Privedoše ih dužnosnicima te rekoše: »Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su 21 i šire običaje kojih nama koji smo Rimljani nije dopušteno prihvaćati ni vršiti.« 22 I mnoštvo navali na njih, a dužnosnici s njih strgoše haljine te zapovjediše da ih išibaju. 23 I pošto im zadaše mnogo udaraca, baciše ih u tamnicu zapovjedivši tamničaru da ih strogo čuva. 24 On ih, primivši takvu zapovijed, baci u unutarnju tamnicu i noge im stavi u klade. 25 A o ponoći, Pavao i Sila su molili i pjevali hvale Bogu, a uznici ih slušali. 26 No odjednom nasta velik potres, tako da se uzdrmaše temelji zatvora. I učas se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi. 27 A kad se tamničar probudi i vidje otvorena vrata tamnice, trgnu mač te se namjeravao ubiti, misleći da su uznici pobjegli. 28 No Pavao povika snažnim glasom govoreći: »Ne učini sebi nikakva zla! Ta svi smo ovdje!« 29 A tamničar zaiska svjetlo, uleti i dršćući pade pred Pavla i Silu. 30 Izvede ih van i kaza: »Gospodo, što mi valja činiti da se spasim?« 31 A oni rekoše: »Uzvjeruj u Gospodina Isusa Krista, i spasit ćeš se — ti i dom tvoj!« 32 I progovoriše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. 33 I one ih noćne ure uze, opra od rana i odmah se krsti on i svi njegovi. 34 I uvede ih u svoj dom, prostre stol te se obradova sa svim domom što je uzvjerovao u Boga. 35 A kad dođe dan, dužnosnici poslaše redarstvenike govoreći: »Pusti one ljude!« 36 A tamničar dojavi Pavlu ove riječi: »Dužnosnici su poslali da vas se pusti. Sada dakle izađite i pođite u miru!« 37 No Pavao im kaza: »Nas, koji smo rimski građani, neosuđene su javno išibali i bacili u tamnicu, a sad da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka sami dođu i izvedu nas!« 38 I redarstvenici dojaviše dužnosnicima ove riječi, a ovi se uplašiše kad čuše da su Rimljani 39 pa dođoše da ih opomenu te ih izvedoše moleći da odu iz grada. 40 A oni, pošto izađoše iz tamnice, dođoše k Lidiji. I vidjevši braću, utješe ih pa odu.