Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Djela 18”.
1 A nakon toga Pavao napusti Atenu i dođe u Korint. 2 Nađe nekog Židova imenom Akvila, rodom iz Ponta, koji je netom došao iz Italije, i Priscilu, ženu njegovu — jer Klaudije bijaše naredio da svi Židovi napuste Rim — i dođe k njima. 3 I kako je bio istoga obrta, ostao je kod njih i radio. Bijahu naime šatorari po zanimanju. 4 A svake je subote raspravljao u sinagogi uvjeravajući i Židove i Grke. 5 No kad iz Makedonije siđoše i Sila i Timotej, Pavao je, ponukan u duhu, svjedočio Židovima da je Isus Krist. 6 No kako su se oni protivili i hulili, otrese haljine te im reče: »Krv vaša na glavu vašu — ja sam čist. Od sada ću ići k poganima.« 7 I otišavši odande, dođe u kuću nekog čovjeka imenom Just, štovatelja Boga, čija kuća bijaše tik uz sinagogu. 8 A Krisp, nadstojnik sinagoge, uzvjerova u Gospodina zajedno sa svim domom svojim. I mnogi od Korinćana koji su slušali vjerovahu i krštavahu se. 9 A noću u viđenju Gospodin reče Pavlu: »Ne boj se, nego govori i nemoj ušutjeti! 10 Jer ja sam s tobom, i nitko te neće napasti da ti naudi. Jer ja imam mnogo puka u ovome gradu.« 11 I ostade godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju. 12 No dok je Galion bio prokonzul Ahaje, Židovi jednodušno navališe na Pavla i dovedoše ga u sudnicu 13 govoreći: »Ovaj nagovara ljude da protiv zakona štuju Boga.« 14 A kad je Pavao namjeravao otvoriti usta, Galion reče Židovima: »Da je posrijedi kakva nepravda ili zločin, o Židovi, saslušao bih vas po dužnosti. 15 No ako je to pitanje o riječi i imenima i tom vašem zakonu, razvidite sami. Jer ja u tome ne želim biti sudac.« 16 I otpremi ih iz sudnice. 17 Tada svi Grci uhvatiše Sostena, nadstojnika sinagoge, i stadoše ga tući pred sudnicom. I Galion za to ništa nije mario. 18 A Pavao je nakon toga ostao još mnogo dana. Zatim se oprosti s braćom pa pošto u Kenhreji ošiša glavu, jer je imao zavjet, otplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila. 19 I stigne u Efez te njih ostavi ondje, a on uđe u sinagogu, gdje je raspravljao sa Židovima. 20 A kad ga oni zamole da ostane s njima na duže vrijeme, ne pristade, 21 nego se oprosti s njima rekavši: »Valja mi svakako dolazeći blagdan svetkovati u Jeruzalemu, no opet ću se, bude li Božja volja, vratiti k vama.« I otplovi iz Efeza. 22 I kad se iskrca u Cezareji, uzađe i pozdravi crkvu pa siđe u Antiohiju. 23 Neko vrijeme provede ondje pa ode, prolazeći redom galacijsko područje i Frigiju, učvršćujući sve učenike. 24 Tada neki Židov po imenu Apolon, Aleksandrinac rodom, čovjek rječit i silan u Pismima, stiže u Efez. 25 Taj bijaše poučen putu Gospodinovu te je, gorljiv u duhu, govorio i brižno naučavao o Gospodinu, premda je znao samo za krštenje Ivanovo. 26 I on poče smjelo govoriti u sinagogi. A kad ga čuše Akvila i Priscila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše put Božji. 27 A kad je naumio proći Ahajom, braća ga ohrabriše i napisaše učenicima da ga prime. Stigavši onamo, on je mnogo pomogao onima koji su uzvjerovali po milosti 28 jer je snažno pobijao Židove, i to javno, pokazujući kroz Pisma da je Isus Krist.