Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Filipljanima 2”.
1 Ima li dakle u Kristu kakva ohrabrenja, ima li kakve utjehe ljubavi, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i milosrđa, 2 upotpunite moju radost: iste misli budite, istu ljubav imajte, budite jednodušni, jedne misli; 3 nikakva suparništva ili isprazne slave, nego u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe. 4 Ne gledajte samosvaki na svoje nego neka svatko gleda i na ono što je drugih. 5 Ta neka u vama bude ona misao koja je i u Kristu Isusu, 6 koji se, premda u obličju Božjem, nije otimao da bude jednak Bogu, 7 nego sama sebe obezvrijedi uzevši obličje sluge i postavši ljudima sličan. 8 I našavši se u obličju poput čovjeka, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, smrti na križu. 9 Zato Bog njega i preuzvisi, i darova mu ime koje je iznad svakoga imena, 10 da se u imenu Isusovu prigne svako koljeno onih na nebu i na zemlji i pod zemljom, 11 i da svaki jezik prizna: »Isus Krist je Gospodin!« — na slavu Boga Oca. 12 Tako, ljubljeni moji, kao što uvijek poslušaste, ne samo kao za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svojega spasenja. 13 Jer Bog je taj koji iz svoje dobrohotnosti izvodi u vama i htijenje i djelovanje. 14 Sve činite bez mrmljanja i premišljanja, 15 da budete besprijekorni i čisti, neporočna djeca Božja usred naraštaja izopačena i iskvarena, u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu, 16 držeći riječ života meni na ponos za dan Kristov, što nisam uzalud trčao niti se uzalud trudio. 17 Naprotiv, ako se i prinosim kao ljevanicu za žrtvu i službu vjere vaše, radostan sam i radujem se sa svima vama. 18 A i vi isto budite radosni i radujte se sa mnom. 19 A nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam ubrzo poslati Timoteja, da se i ja oraspoložim kad doznam što je s vama. 20 Nikoga naime nemam tako srodne duše tko bi se svojski brinuo za vas, 21 jer svi traže svoje, a ne ono što je Krista Isusa. 22 A njegovu prokušanost poznajete: kao dijete ocu sa mnom je služio evanđelju. 23 Njega se dakle nadam poslati, odmah čim razvidim što će biti sa mnom. 24 A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam ubrzo doći. 25 No smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata i suradnika i suborca mojega, a vašega poslanika i službenika u mojoj potrebi, 26 jer je čeznuo za svima vama i bio utučen što ste čuli da je obolio. 27 I doista je bio gotovo na smrt obolio, ali Bog mu se smilovao — i ne samo njemu nego i meni, da ne bih imao žalost na žalost. 28 Brže ga dakle poslah, da se obradujete kad ga opet vidite te da ja budem manje žalostan. 29 Stoga ga primajte u Gospodinu sa svom radošću, i poštujte takve, 30 jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, zanemarivši svoj život, da nadoknadi ono što je nedostajalo u vašoj službi prema meni.