Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Hebrejima 7”.
1 Taj naime Melkisedek, kralj Šalema, svećenik Boga Svevišnjega, što je izašao u susret Abrahamu, koji se vraćao sa sječe kraljeva, i blagoslovio ga 2 i kojemu Abraham odijeli desetinu od svega; onaj čije je ime u prijevodu ponajprije »kralj pravednosti«, a potom i kralj Šalema, to jest »kralj mira«: 3 bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, onaj koji nema ni početka danima ni svršetka životu, nego je sličan Sinu Božjemu — on ostaje svećenik za svagda. 4 Ali promatrajte koliki je taj kojemu i Abraham, patrijarh, dade desetinu od plijena. 5 Istina, i oni od sinova Levijevih koji primaju svećeništvo imaju zapovijed po Zakonu ubirati desetinu od puka, to jest od braće svoje, premda su i oni izašli iz boka Abrahamova. 6 Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, primi desetinu od Abrahama i blagoslovi onoga koji je imao obećanja. 7 A bez svake dvojbe, veći blagoslivlja manjega. 8 I tako ovdje desetine primaju ljudi koji umiru, a ondje onaj za kojega se svjedoči da živi. 9 I po Abrahamu, takoreći, dade desetinu i Levi, koji inače prima desetine. 10 Jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret izađe Melkisedek. 11 Da je dakle savršenstvo bilo po levitskom svećeništvu — jer je puk na temelju njega primio Zakon — čemu bi još bilo potrebno da ustaje drugi svećenik, po redu Melkisedekovu, a ne da se zove po redu Aronovu? 12 Jer kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon. 13 Onaj naime o kojemu se to veli, pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. 14 Ta poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ne progovori ništa o svećeništvu. 15 I još je mnogo očitije da po sličnosti s Melkisedekom ustaje drugi svećenik, 16 koji to postade ne po zakonu tjelesne zapovijedi, nego po sili neprolazna života. 17 Jer svjedoči: Ti si svećenik dovijeka po redu Melkisedekovu. 18 Dokida se naime pređašnja zapovijed zbog njezine slabosti i beskorisnosti. 19 Jer Zakon ništa ne učini savršenim, nego se uvodi bolja nada po kojoj se približujemo Bogu. 20 I ukoliko se to nije zbilo bez prisege 21 (jer oni su bez prisege postali svećenicima, a on uz prisegu Onoga koji mu govori: Zakle se Gospod i neće zažaliti: Ti si svećenik dovijeka po redu Melkisedekovu), 22 utoliko je Isus postao jamcem boljega saveza. 23 I oni su doista mnogi bili svećenici jer ih je smrt priječila da ostanu; 24 a on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. 25 Zato i može u potpunosti spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu kad svagda živi da se zauzima za njih. 26 Jer takav nam velesvećenik i bijaše potreban: svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grješnikā, i koji postade uzvišeniji od nebesa; 27 koji ne treba danomice, kao oni velesvećenici, prinositi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za one puka. Jer to učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe.28 Zakon naime za velesvećenike postavlja ljude koji imaju slabost, a riječ prisege, koja dođe nakon Zakona, postavi Sina savršena dovijeka.