Hebrejima 10

1 Naime, kako Zakon ima tek sjenu budućih dobara a ne samu sliku stvarnosti, istim žrtvama koje se iz godine u godinu prinose u nedogled nikada ne može učiniti savršenim one koji pristupaju. 2 Ne bi li se inače prestale prinositi, budući da štovatelji, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti o grijesima? 3 Ali po njima se iz godine u godinu čini spomen na grijehe. 4 Jer nemoguće je da krv bikova i jaraca oduzme grijehe. 5 Zato, ulazeći u svijet, veli: Žrtvu i prinos ti ne htjede, nego mi tijelo pripravi; 6 paljenice i okajnice za grijeh ne ugodiše ti. 7 Tada rekoh: ‘Evo, dolazim — u svitku knjige pisano je za me — izvršiti, Bože, volju tvoju.’ 8 Gore veli: Žrtvu i prinos i paljenice i okajnice za grijeh — koje se po Zakonu prinose — ti ne htjede i ne ugodiše ti; 9 onda reče: Evo, dolazim izvršiti, Bože, volju tvoju. Dokida prvo da uspostavi drugo. 10 U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. 11 I svaki svećenik stoji danomice vršeći službu i učestalo prinoseći iste žrtve, koje nikada ne mogu oduzeti grijehe. 12 Ali ovaj, prinijevši jednu žrtvu za grijehe zasvagda, sjede zdesna Bogu, 13 čekajući otad dok se neprijatelji njegovi ne polože za podnožak nogama njegovima. 14 Jednim naime prinosom zasvagda usavrši one koji se posvećuju. 15 A to nam svjedoči i Duh Sveti, pošto je naime prorekao: 16 Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima nakon onih dana, govori Gospod: Stavit ću zakone svoje u srca njihova i upisat ću ih u pameti njihove. 17 I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spomenuti. 18 A gdje je ovo oprošteno, nema više prinosa za grijeh. 19 Imajući dakle, braćo, slobodu za ulazak u Svetinju po krvi Isusovoj, 20 put nov i živ koji nam otvori kroz zastor, to jest tijelo svoje, 21 i Velikoga svećenika nad kućom Božjom, 22 pristupajmo s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. 23 Držimo se nepokolebljivo nade koju ispovijedamo — jer vjeran je Onaj koji je obećao. 24 I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela, 25 da ne propuštamo svojega sastanka, kako je nekima običaj, nego se hrabrimo, i toliko više koliko vidite da se bliži Dan. 26 Jer ako svojevoljno griješimo pošto smo primili spoznaju istine, više nam ne preostaje žrtva za grijehe, 27 nego neko strašno iščekivanje suda i bijesni oganj koji će proždrijeti protivnike. 28 Tko prezre Zakon Mojsijev, umire bez milosrđa na riječ dvojice ili trojice svjedoka. 29 Zamislite koliko će goru kaznu zavrijediti onaj koji Sina Božjega pogazi i nečistom smatra krv Saveza kojom je bio posvećen i ogriješi se o Duha milosti. 30 Ta znamo Onoga koji je rekao: Moja je osveta, ja ću uzvratiti — govori Gospodin, i opet: Gospod će suditi puku svojemu. 31 Strašno je upasti u ruke Boga živoga. 32 No sjećajte se onih prijašnjih dana u koje ste, tek prosvijetljeni, podnijeli veliku patničku borbu: 33 ovamo, izvrgnuti i porugama i nevoljama; onamo pak, postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo. 34 Jer ste i s okovima mojim suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara svojih, znajući u sebi da imate bolji i trajan posjed na nebesima. 35 Ne odbacite dakle svoga pouzdanja, kojemu pripada velika plaća. 36 Ta postojanosti vam treba, da biste, izvršivši volju Božju, zadobili obećano. 37 Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će, i neće zakasniti. 38 A pravednik će od vjere živjeti. I ako otpadne, u njemu nema ugode duši mojoj. 39 Ali mi nismo od onih koji otpadaju na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.