Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo "Otkrivenje 14".

1 I pogledah, i gle: Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime stotinu četrdeset i četiri tisuće onih koji imaju ime Oca njegova zapisano na čelima svojim. 2 I čuh glas s neba, kao glas mnogih voda i kao glas silna groma; i čuh glas citraša koji sviraju na citrama svojim. 3 I pjevaju kao pjesmu novu pred prijestoljem i pred četirima bićima i starješinama. I nitko ne mogaše naučiti te pjesme osim onih stotinu četrdeset i četiri tisuće koji su otkupljeni sa zemlje. 4 To su oni koji se ne okaljaše sa ženama; jer djevci su! To su oni koji prate Jaganjca kamo god ide. Oni su otkupljeni od ljudi, prvina Bogu i Jaganjcu. 5 I u ustima se njihovim ne nađe prijevare; jer neporočni su pred prijestoljem Božjim. 6 I vidjeh jednoga drugog anđela gdje leti posred neba s evanđeljem vječnim da navijesti evanđelje onima koji žive na zemlji i svakomu narodu i plemenu i jeziku i puku, 7 govoreći snažnim glasom: »Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova! I poklonite se Onomu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore vodne!« 8 I drugi anđeo dođe za njim govoreći: »Pade, pade Babilon, grad veliki! Jer je vinom gnjeva bludnosti svoje opio sve narode.« 9 I treći anđeo dođe za njima govoreći snažnim glasom: »Ako se tko klanja Zvijeri i liku njezinu te prima žig na čelo svoje ili na ruku svoju, 10 on će i piti od vina gnjeva Božjega koje se nerazvodnjeno toči u čašu srdžbe njegove. I bit će mučen ognjem i sumporom pred svetim anđelima i pred Jaganjcem. 11 I dim muke njihove uzlazi u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i liku njezinu, i tko god prima žig imena njezina.« 12 Ovdje je postojanost svetih, ovdje su oni koji drže zapovijedi Božje i vjeru Isusovu. 13 I čuh glas s neba gdje mi govori: »Zapiši! Blaženi odsad mrtvi koji umiru u Gospodinu!« »Da«, govori Duh, »neka otpočinu od svojih napora. A djela ih njihova prate.« 14 I pogledah, i gle: bijel oblak, a na oblaku sjedi netko nalik Sinu Čovječjemu; na glavi mu bijaše zlatan vijenac, a u ruci mu srp oštar.15 I drugi anđeo izađe iz hrama vičući snažnim glasom onomu koji sjedi na oblaku: »Pošalji srp svoj i žanji: dođe ti čas da se žanje, jer zrela je žetva zemaljska!« 16 I onaj koji sjedi na oblaku baci srp svoj na zemlju. I zemlja bȋ požnjevena. 17 I drugi anđeo izađe iz hrama što je na nebu. I on imaše srp oštar. 18 I od žrtvenika izađe opet drugi anđeo, koji imaše vlast nad ognjem, pa povika snažnim klikom onomu sa srpom oštrim govoreći: »Pošalji srp svoj oštri i poberi grozdove trsa zemaljskoga, jer sazri grožđe njegovo!« 19 I baci anđeo srp svoj na zemlju, i obra trs zemaljski, i baci u veliko gnječilo gnjeva Božjega. 20 I gazilo se gnječilo izvan grada te poteče krv iz gnječila, do žvala konjima, u daljinu od tisuću šest stotina stadija.