Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Otkrivenje 18”.
1 I nakon toga vidjeh jednoga drugog anđela gdje silazi s neba; imao je veliku vlast. I zemlja se zasvijetli od slave njegove. 2 I povika snažno, jakim glasom, govoreći: »Pade, pade Veliki Babilon i postade prebivalištem zlodusima i tamnicom svakom nečistom duhu i tamnicom svakoj ptici nečistoj i mrskoj; 3 jer su se od vina gnjeva bludnosti njezine opili svi narodi, i kraljevi zemaljski s njom su počinili blud, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina.« 4 I čuh drugi glas s neba gdje govori: »Izađite iz nje, puče moj, da ne budete suzajedničari grijeha njezinih i da ne primite od njezinih pošasti! 5 Jer njezini grijesi dopriješe do neba i spomenu se Bog zločina njezinih. 6 Uzvratite joj kako je i ona vama uzvratila i naplatite joj dvostruko po djelima njezinim. U čašu u koju natoči natočite joj dvostruko! 7 Koliko je samu sebe proslavila i raskošno proživjela, toliko joj zadajte muke i jada. Jer u srcu svome govori: ‘Sjedim kao kraljica i udovica nisam, jada i neću vidjeti!’ 8 Zbog toga će u jednome danu doći pošasti njezine — smrt i jad i glad — te će ognjem biti spaljena, jer je snažan Gospodin Bog koji joj sudi.« 9 I oplakivat će je i jadikovati nad njom kraljevi zemaljski, koji su s njome počinili blud i raskošno proživjeli, kad budu vidjeli dim požara njezina. 10 Stojeći izdaleka zbog straha od muka njezinih, govorit će: »Jao, jao grade veliki, Babilone, grade jaki, jer u jednome času dođe osuda tvoja!« 11 I trgovci zemaljski plaču i tuguju nad njom, jer nitko više ne kupuje robe njihove: 12 ni robe od zlata, ni srebra, ni dragog kamenja, ni biserja, ni skupocjena lana, ni grimiza, ni svile, ni purpura; ni ikakva mirisna drveta, ni ikakva predmeta od bjelokosti, ni ikakva predmeta od skupocjena drveta, ni mjedi, ni željeza, ni mramora; 13 ni cimeta, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijelog brašna, ni pšenice, ni stoke, ni ovaca; ni konja, ni kočija, ni roblja, ni duša ljudskih. 14 »I voće za kojim je žudjela duša tvoja ode od tebe, i sva raskoš i sjaj odoše od tebe, i više ih nećeš naći.« 15 Trgovci svime time, što se od nje obogatiše, izdaleka će stajati zbog straha od muke njezine, plačući i tugujući 16 i govoreći: »Jao, jao, grade veliki, odjeveni u lan i grimiz i purpur, i nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserjem! 17 Jer u jednom času opustje toliko bogatstvo!« I svaki kormilar i svaka posada na brodovima i mornari i svi koji na moru rade izdaleka stadoše 18 te, gledajući dim požara njezina, vikahu govoreći: »Koji je gradnalik gradu velikomu?« 19 I baciše prah na glave svoje te, plačući i tugujući, vikahu govoreći: »Jao, jao, grade veliki, u kojem se dragocjenostima tvojim obogatiše svi koji imaju plovila na moru! Jer u jednom času opustje.«20 Veseli se nad njom, nebo i sveti apostoli i proroci, jer Bog osudi njenu osudu protiv vas! 21 I jedan snažan anđeo uze kamen velik poput žrvnja i baci ga u more govoreći: »Tako će silovito biti bačen Babilon, grad veliki, i nikada se više neće naći. 22 I glas citrašā i glazbenikā i sviračā i trubačā neće se više u tebi čuti. I nijednog obrtnika kojega god obrta neće se više u tebi naći. I glas se žrvnja u tebi više neće čuti. 23 I svjetlost svjetiljke u tebi više neće zasjati; i glas ženika i nevjeste neće se više u tebi čuti. Jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemaljski, jer vračanjem tvojim bijahu zavedeni svi narodi. 24 I krv prorokā i svetih u njoj se nađe, i svih zaklanih na zemlji.«