„Dakle: prepoznat ćete ih po njihovim rodovima.“ (Matej 7,20)
Isus je došao na svijet zato što je ljudski rod zbog svojih prijestupa bio osuđen na smrt. Njegovo djelo bilo je da ljude vrati odanosti Božjem zakonu, koji je Pavao opisao kao „svet i pravedan i dobar“. On je održao zapovijedi svojega Oca. Oni koji svojim pokajanjem i poslušnošću posvjedoče da cijene spasenje koje je On donio, pokazat će da Sveti Duh djeluje na njihova srca. Dokaz će biti njihov život. „Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima.“ Ivan kaže: „Tko tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrši njegovih zapovijedi, lažac je, i u njemu nema istine.“ (1. Ivanova 2,4)
Ipak, usprkos tim nadahnutim svjedočanstvima o naravi grijeha, mnogi tvrde da su posvećeni i da ne mogu sagriješiti iako neprestano krše Božji zakon.
Nitko tko tvrdi da je svet nije stvarno svet. Oni koji su upisani u nebeske knjige kao sveti, nisu ni svjesni te činjenice i posljednji su koji će se hvalisati svojom dobrotom. Nijedan od proroka i apostola nikada nije govorio o svojoj svetosti, čak ni Daniel, Pavao ili Ivan. Pravednici nikada nisu ni postavljali takav zahtjev. Što su postajali sličniji Kristu, to su više bili žalosni zbog svoje nesličnosti s Njime, jer je njihova savjest bila osjetljiva pa su na grijeh gledali isto onako kako na njega gleda Bog. …
Jedini siguran stav koji svatko od nas treba zauzeti jest da sebe smatra grešnikom kojemu je svakoga dana potrebna Božja milost. Jedino na što se možemo pozivati jest milost zahvaljujući Kristovoj krvi pomirenja. … Oni koji se drže istine koja je otkrivena u Svetome pismu, moraju čvrsto stajati na temelju istine oslanjajući se na: „Pisano je!“
Bog je pripremio velike blagoslove koje želi izliti na svoj narod. Njegovi pripadnici mogu imati „mir Božji koji nadilazi svaki razum“. Oni mogu shvatiti „sa svima svetima“ … „koja je tu širina, duljina, visina i dubina“ Kristove ljubavi, „ispunjeni svakom puninom Božjom“. Međutim, Krist će se na taj način pokazati samo onima koji su krotka i ponizna srca. Oni koje Bog opravdava prikazani su carinikom, a ne farizejem koji je sebe smatrao pravednikom. Poniznost je rođena na Nebu i nitko neće proći kroz biserna vrata bez nje. Potpuno nesvjesno ona blista u Crkvi i u svijetu, i blistat će u nebeskim dvorima. (Signs of the Times, 26. veljače 1885.)