Honolulu nije bio nikakav raj za Annu, jer je ona bila ovisnica o teškim drogama. Ali onda je otkrila nešto nevjerojatno: Božji stav prema nama je uvijek stav oprosta, a Njegova milost može promijeniti naše živote.
Anna se osjećala kao da je uhvaćena u strašnu borbu koja joj oduzima dah. Njezin skromni stan nalazio se u središtu Honolulua, gdje su narkotici bili sveprisutni. Upoznao sam Annu dok sam u tom gradu održavao niz predavanja o biblijskim proročanstvima. Izgledala je kao da nema dovoljno snage da se odupre preprodavačima droge koji su bezobzirno kucali na njezina vrata. Svakodnevno su je poticali da kupi samo još jedan joint više. Često bi popustila! Udovoljavala je svojoj sve većoj navici.
Na završetku jednog od mojih predavanja preklinjala me je za pomoć. “Pastore, tako sam slaba! Ne mogu se oduprijeti!”
Ukazao sam joj na Božje obećanje: “Sve mogu u onome koji mi daje snagu” (Filipljanima 4,13), i to je za Annu bilo veličanstveno otkriće. Nova iskra pojavila se u njezinim očima. Isus će joj stvarno pomoći! On će iskoristiti svoju moć kako bi je izbavio! Dvoje mojih suradnika je skoro svakodnevno posjećivalo Annu. U tom drogom zaraženom susjedstvu proširila se vijest: “Ostavite Annu na miru! Ona je krenula pravim putom.”
Annino otkriće može napraviti moćnu promjenu i u vašem životu. Postoji moć za izbavljenje, moć koja dolazi odozgo. Božja moć je dostupna i vama. Stvoriteljeva moć, koja je dovela svemir u postojanje, može promijeniti i vaš život.
Možete je primiti na ovaj način.
Kad podbacite, najvjerojatnije mislite da ste sami. Imate nejasan i zamagljeni pojam da ste zarobljeni u zatvoru svojih nevolja, bez ikakvog izlaza. Sotona vam voli staviti misao u glavu da ste drukčiji od svih ostalih. Da su vaši problemi preteški. Da su vaše navike previše zapetljane. Da su vaše planine previsoke. Da je vaš grijeh prevelik. Da ste prešli crtu; crtu koju drugi nisu prešli.
Ako se nađete zarobljeni u takvom negativnom i poražavajućem tijeku misli, dopustite da vas uvjerim da glas koji vam se tako obraća nije Božji. Biblija oslikava vrlo drukčiju sliku o Bogu: On je spreman oprostiti. Bog žudi da vas oslobodi krivnje i osude.
Apostol Pavao izjavljuje: “Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave.” (Rimljanima 3,23) Svi smo sagriješili. Svi smo nedostojni Božje slave. Svima nam je potreban oprost i moć Svetoga Duha koji nas može očistiti. Kršćanima je potreban Spasitelj. Potreban nam je Spasitelj da nas otkupi od naših grijeha dok još uvijek griješimo. Ako čekate da dođete k Bogu kad budete dostojni, takav dan neće nikada doći. Sotona će se pobrinuti za to!
Biblija kaže da Bog dopire do vas čak i u vašoj pobuni. Govoreći o Izraelovoj djeci, prorok Nehemija kaže: “Poslušnost su odbili, zaboravili čudesa što si ih za njih učinio; ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat. Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrđu velik: i nisi ih ostavio.” (Nehemija 9,17)
Bog je izveo Izraelovu djecu iz egipatskog ropstva. Hranio ih je manom s neba šest dana u tjednu. Vodio je njihov put stupom od vatre noću i oblaka danju. A koji je bio njihov odgovor na to? Sagradili su zlatno tele i klanjali mu se! Nevjerojatna nezahvalnost, zar ne?
Kako biste vi odgovorili na takvu uvredu? Biste li se možda ponašali napadački prema onima koji su prezreli vaše najbolje pokušaje da im pomognete? U najmanju ruku, vjerojatno biste im okrenuli leđa. Ali to nije ono što nam Biblija kaže da je Bog učinio Izraelovoj djeci.Čak i kad su se bunili, Nehemija kaže da ih je Bog želio pomilovati. On je milosrdan i blag, spor na gnjev, a velik u milosrđu.
Dok su griješili, On ih nije napustio! Dopustite da utjecaj ove velike istine utone na trenutak u vaš um. Ako je vaša slika Boga slika nekoga tko vas napusti onda kad vam je najviše potreban, takva slika nije došla iz Biblije. To je tragično izvrtanje Božjeg karaktera. Biblija predstavlja Boga koji će biti uz vas čak i u vašoj slabosti, neuspjehu i pobuni. Nehemija kaže da vas Bog nastavlja voditi i biti ljubazan i milostiv prema vama čak i kada griješite. To je ono što je bitno. Vi ne morate prvo nešto učiniti. Prvi korak je Božji. On preuzima odgovornost.
Sljedeći korak je vaš. Bog vam daje slobodu izbora i On vas nastavlja voljeti bez obzira na to kakvi ti izbori bili. Postoji, ipak, korak s vaše strane koji je ključan kako biste mogli primiti oprost, a to je da ga jednostavno zatražite, da priznate da ste pogriješili i da molite da vam bude oprošteno.
“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9) Oprost nije nešto što se zaradi svladavanjem grijeha; to je nešto što se prima priznavanjem grijeha. Oprost je Božji stav ljubavi i milosti prema onima koji su Mu sagriješili. Oprost je dio Božje naravi. Svojim priznanjem grijeha ne zarađujete Božji oprost, ali vam to omogućava da ga primite.
Istina, može biti teško priznati, reći da ste pogriješili. Ali kad to usporedite s onim što dobijete zauzvrat — oprost vašeg nebeskog Oca — poteškoće više ne izgledaju tako strašno. Priznanje. Oprost. Uništena krivnja. Pročišćenje započinje.
Volim usporedbu kojom je Izaija opisao Božji način oprosta. Rekao je: “Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati, jer ja sam te otkupio.” (Izaija 44,22)
Magla je moćna zapreka. Ponekad u potpunosti skrije sunčeve zrake. Kao što vaša krivnja može u potpunosti prekriti sliku Boga. Ona uništava Njegovu sliku. Ali nije potrebno biti opterećen krivnjom. Bog je izbrisao vaše grijehe kao gustu maglu. On je izbrisao vaše prijestupe zauvijek.
Drugi dio retka je jednako ohrabrujuć. Tek nakon što je izbrisao vaše grijehe, On od vas traži da Mu se vratite. Dopustite mi da ponovim: vraćanje Njemu nije preduvjet oprosta.
Ovaj redak u mojem umu stvara sliku oca punog ljubavi koji doziva jedno od svoje djece. Dijete je učinilo nešto što nije trebalo. Uplašeno je. Skriva se negdje u tami. Otac ga traži i doziva: “U redu je. Oprostio sam ti. Dijete, nemoj se skrivati zbog toga što si učinilo. Dođi kući. Još uvijek te volim.”
To je Bog kojemu mogu vjerovati. To je Bog kojemu mogu prići. To je Bog s kojim bih želio provesti vječnost.
Bog stoji spreman pomilovati. Kad priznate, On prašta bezuvjetno. On briše sve vaše grijehe kao maglu, ali ide i korak dalje. On zaboravlja što ste učinili. Za Njega je sve kao da uopće niste griješili. U Hebrejima 8,12 piše: “Jer ću biti milostiv prestupcima njihovim, grijeha se njihovih više neću nikako sjećati!”
Nevjerojatno! Svemogući i sveznajući Bog stvarno može zaboraviti. Od svega što može savršeno raditi, zahvalan sam što ne može učiniti to da se može sjetiti što sam pogrešno učinio nakon što Mu to priznam. To je više nego što bismo ti ili ja ponekad učinili jedno za drugo! Oprostiti i zaboraviti. Primijetili ste da vam um ponekad ne dâ mira. Ponovno i iznova prolazite kroz slike svojih grijeha, brinući se i pitajući kako bi vam Bog ikada mogao oprostiti, ili vas voljeti, ili otkupiti. Ali On to može. Pustite Ga da radi svoj posao. Vaš posao je da tražite oprost, vjerujete da ga je dao i opustite se u Njegovim rukama. Oprost je ukorijenjen u sâm Božji karakter.
David kaže: “Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven.” (Psalam 32,1) Hebrejska riječ koja je prevedena kao “blažen” znači “sretan”, “vrlo sretan”. Osoba kojoj je oprošteno je sretna osoba. S ramena mu je skinut velik teret. Ima novi početak. Ima priliku da počne ispočetka. Kako je to dobar osjećaj!
Nakon što ste prihvatili Božji oprost za svoje grijehe, Biblija kaže da zatim morate pružiti taj oprost onima koji su vama sagriješili. “Mjesto toga budite jedan prema drugome prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu.” (Efežanima 4,32)
Nošenje uokolo popisa onih koji su vam sagriješili može biti veliki teret. Apostol Pavao traži od vas — zapravo, zapovijeda vam! — da budete meka srca prema drugima, opraštajući im. Apostol vas potiče da prestanete voditi računa o onima koji su vas uvrijedili. Stavovi ogorčenosti i osvete mogu biti destruktivni. Nije li veće zadovoljstvo učiniti dobro djelo za nekoga nego kovati mu osvetu?
Apostol je dao ovaj savjet godinama prije nego što su znanstvenici otkrili koliko su duševno i tjelesno zdravlje povezani. Bog vam zapovijeda da opraštate ne samo za dobrobit onoga tko vam je sagriješio, nego i za svoju dobrobit. Gajenje negativnih osjećaja, zadržavanje traumatičnih iskustava ili odbijanje prelaženja preko boli može ponekada izazvati tjelesne bolesti koje su gore od uvrede koja nam je nanesena. Čirevi, srčani udari i loše psihičko zdravlje mogu ponekad biti izazvani manjkom oprosta. Oprost, s druge strane, potiče postupak izlječenja.
Nedavno sam primio pismo od Marije, koja je posjećivala moj niz predavanja na Srednjem zapadu, a tema je bila Isusov oprost pun ljubavi. Rekla mi je da je nakon posjećivanja mojih predavanja o oprostu napokon pronašla dovoljno snage da oprosti svojemu ocu.
Od druge do pete godine Maria je bila žrtva incesta. Sjećala se kako je cijelog svojeg djetinjstva bila “ljubavnica u šumi, pored obale, u vrtu”. Njezin otac, alkoholičar, pokušao ju je ugušiti kad je imala pet godina, jer se bojao da će ona nekome reći što joj je učinio. Kroz svoje djetinjstvo Maria se osjećala usamljeno i iznutra potpuno prazno. Počela se zanemarivati. Nije jela i često je plakala. Roditelji su je krivili za takvo samouništavajuće ponašanje.
Kao odrasla osoba Maria se osjećala nedovoljno vrijednom, krivom, prljavom i izgubljenom, i često je razmišljala o samoubojstvu. Jedno jutro se probudila ukočena u vratu i leđima. Pokušala je s raznim oblicima fizioterapije i gimnastike, ali stanje je postajalo sve gore.
Tek kad je razumjela Božju opraštajuću, otvorenu, bezuvjetnu ljubav, počelo je ozdravljenje. Iako je shvatila da nikako nije kriva za užasna djela svojega oca, osjećala je da je i ona grešnica kojoj je potreban oprost pred svetim Bogom. Sada je mogla oprostiti svojemu ocu. Po prvi puta nakon dugo godina osjećala se čistom, oproštenom, pročišćenom. “Sada stvarno imam čistu savjest,” napisala je. “Hvala vam što ste dopustili Isusu da mi se obrati kroz vas.” Oprost je terapeutski. On je moćan iscjelitelj.
Maria je također potražila savjetovanje kao dio svojeg postupka ozdravljenja. Za mnoge ljude je razvijanje odnosa s kršćanskim savjetnikom potreban dio u postupku rješavanja patnje i boli. Vodstvo i samilost nekoga tko ne samo da razumije vašu bol, nego vas također može uputiti u smjeru velikog Utješitelja, može biti vrijedno pomagalo u vašem kršćanskom hodu.
Nije teško oprostiti nekome tko vam je sagriješio i priznao pogrešku, zar ne? Ali što je s osobom koja vam je okrenula leđa? Onom koja je poslala nekoliko udaraca u vašem smjeru i zatim otišla, možda čak smijući se? Je li moguće oprostiti i tim pojedincima?
Ako slijedite Isusov primjer, svakako! Baš kao što je prvi korak kad griješite protiv Boga — Njegov oprost, tako bi i prvi korak kad netko vama griješi trebao biti — vaš oprost prijestupniku. Sjetite se, Efežanima 4,32 kaže da trebate oprostiti drugima onako kako je Bog oprostio vama. On je spreman oprostiti i prije nego što vi to zatražite. On vam je Primjer. Oprostiti prije nego što čujete riječi: “Žao mi je” možda izgleda nemoguće. I jest, ako to pokušavate sami. Jedini način da oprostite nekome tko vam je sagriješio i ne zaslužuje vaš oprost jest da shvatite da je i vama Krist oprostio kad to niste zaslužili. Jedini način da nekoga oslobodite svoje osude jest da shvatite da je Krist oslobodio vas svoje osude. Jedini način da budete osoba koja prašta jest da osjetite da je prvo vama oprošteno.
Naravno, nije potrebno da ostanete u nasilnoj vezi kako biste pokazali da ste oprostili. Marijin oprost njezinom ocu nije značio da ona mora nastaviti živjeti u njegovom domu i nastaviti trpjeti njegovo zlostavljanje. Ali ono što je bilo potrebno jest stav ljubaznosti, mekog srca i oprosta.
Oprost — grijeha koje ste počinili protiv Boga i grijeha koje su drugi počinili protiv vas. Oprost! Zar Mu nećete dopustiti da već danas počne mijenjati vaš život?
Mark A. Finley