Nakon dvadeset i pet godina braka Tom je ostavio Carol zbog druge, mlađe žene. Ozlojeđenost je uništavala Carolin krhki život, sve dok nije doznala tajnu koja mijenja život: Bolje je odmarati u Božjim rukama, nego u dubini svojeg srca dati mjesto gnjevu. Bog nam daje hrabrost da se nosimo s problemima kad drugima oprostimo kao što je On nama oprostio.
Život nije fer. To je jednostavno tako. Marija je morala trpjeti spolno zlostavljanje od svojega oca. To se nije trebalo dogoditi, ali dogodilo se, i Marijin život je zbog toga bio promijenjen. To nije bilo fer.
Postoji nešto u što možete biti sigurni: kad život nije fer, Bog jest. Bog ne samo da ima mogućnost obnavljanja života, nego On ima i sveobuhvatnu želju da odmah započne s tim!
Tom je viđao drugu ženu, a Carol nije željela vjerovati da je to istina. Za nju je to bilo previše teško prihvatiti. Njezini su osjećaji vrištali na pomisao o rastavi. Nakon dvadeset i pet godina braka za koji je ona mislila da je bio sretan, Tom ju je sada ostavljao zbog dvadeset i pet godina mlađe žene.
Kad je Carol otkrila tajni život svojeg muža, bila je osjećajno razorena. Njihov najmlađi sin se namjeravao oženiti u roku od godinu dana. Radovala se vremenu koje će ona i njezin suprug moći provesti sami kod kuće, kao nekada. Ona je na to gledala kao na vrijeme za obnavljanje njihove prve ljubavi. A sada si je postavljala pitanje na koje nije bilo odgovora: Zašto? Zašto ju je Tom odlučio ostaviti nakon što mu je dala toliko toga i nakon što je živjela svoj život za njega? Njezina pitanja postupno su se pretvorila u ogorčenost, a zatim u gnjev. Nije bilo fer. To jednostavno nije bilo fer!
Nakon razvoda Carol je bila preplavljena usamljenošću i dubokom depresijom. Što je više razmišljala o onome što se dogodilo, to je više postajala razjarena. Jedne večeri, u dubokoj žalosti, zavapila je Bogu da joj dade snagu da podnese takvo nepodnošljivo stanje.
Uskoro je počela rješavati takvo stanje u svojoj glavi. Njezin muž joj je uništio prošlost, ali mu neće dopustiti da joj uništi i budućnost. Usprkos svemu što je učinio, usprkos svojoj ogorčenosti, ona je mogla izabrati da mu oprosti.
Carol se sjetila biblijskog retka iz Poslanice Efežanima 4,32: “Mjesto toga budite jedan prema drugome prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu!” I ona je odlučila dopustiti riječima tog retka da se uliju u njezinu dušu, promijene njezino srce i načine od nje novu ženu.
Ako je Krist mogao oprostiti njezine grijehe kad je ona bila Njegov neprijatelj, ona može oprostiti Tomu, iako je on postao njezin neprijatelj. Ako je Isus njoj mogao pružiti ruku pomirbe kad ona to nije zaslužila, ona to isto može učiniti za Toma kada on to ne zaslužuje. Ona može tražiti od Isusa da joj daruje novi stav i preobraženi duh. Kroz Njega ona može dobiti meko srce, biti ljubazna i puna praštanja.
Kako se približavao dan vjenčanja njihovog sina, Carol je osjećala mir na pomisao o susretu s Tomom i njegovom novom ženom. Ugovorili su raniji sastanak u crkvi u subotu uvečer u osamnaest sati, malo prije probe vjenčanja. Carol je došla ranije kako bi sjedila sama u tišini, razmišljajajući i moleći se da joj Bog pomogne da ima dovoljno milosti oprostiti Tomu. Tražila je od Njega da ukloni njezinu ogorčenost i gnjev.
Nedugo zatim čula je škripu velikih crkvenih hrastovih vrata. Čula je kako poznati koraci odjekuju svetištem. Tiho je ustala i okrenula se prema Tomu. Držeći ga za ruku, s njim je stajala privlačna, pristojno odjevena mlada žena.
Carol je prišla Tomu i stavila svoju ruku na njegovo rame. “Iako sam bila duboko povrijeđena zbog toga što si učinio,” rekla je “želim da znaš da sam ti oprostila.” Obraćajući se mladoj ženi, rekla je, “Iako će mi biti teško, učinit ću sve što mogu kako bi ovaj vikend bio ugodan za tebe.” Okrenula se, i sve troje su otišli do prvog reda, gdje su zajedno sjeli, čekajući da započne proba vjenčanja.
Što je dalo Carol mogućnost da tako oprosti? Kako je moguće svladati ogorčenost, ljutnju, gnjev koji se tako često javljaju kad život nije fer? Biblija pruža načela koja stvarno mogu načiniti promjenu.
Imate li vi duboke boli koje vas tjeraju na ljutnju? Kako biste svladali vašu ljutnju, prvo morate priznati da ste ljuti. Jeste li pokušali suspregnuti osjećaje koje vriju ispod površine? Držite li ih možda jedva pod nadzorom? Ne dopuštajući drugima da ih vide, varate sebe kako sve uspješno nadzirete. “Nisam lud,” sikćete dok vam zubi škripe. I nekako mislite da je to kršćanski način nošenja s negativnim osjećajima.
Budite iskreni sa sobom. Budite iskreni s Bogom. Priznajte da ste ljuti i da vam je teško nositi se s problemom. Pavao u Poslanici Hebrejima 4,13 kaže: “I nema stvorenja sakrivena pred njim. Naprotiv, sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun.”
Bog već zna što se događa u nama, tako da nema smisla pokušavati to skriti od Njega. Može biti od velike koristi podijeliti to s Njim. Iznesite Mu molitvu kao što je, primjerice, ova: “Bože, ljutit sam. Priznajem da su moji osjećaji izvan mogućnosti nadziranja. Ne znam što da učinim s tim. Molim Te, pomozi mi.”
Kroz iskrenost, priznavanje problema i vaše bespomoćnosti u njegovom rješavanju, vi oslobađate Božju moć u vama. Vi dajete Bogu dopuštenje da započne svoj posao obnavljanja; posao koji vi sami ne možete učiniti, ali koji mora biti učinjen ako želite biti bliže Kristu.
Važno je utvrditi uzrok vaše nelagode. Bog je pitao Kajina: “Zašto si ljut?” (Postanak 4,6) Drugim riječima: “Kajine zašto si tako ljut? Koji je uzrok tvojih vatrenih osjećaja?” Moguće je imati nakupljene osjećaje, a ne znati zašto su nakupljeni. Moguće je biti preplavljen osjećajima. Ponekad je potrebno učiniti korak unatrag i zapitati se što se zapravo događa? Zašto se ja osjećam tako kako se osjećam? Je li moja ljutnja opravdana?
Zašto je Carol bila ljuta? Zato što ju je muž ostavio? Kako bi se iskreno nosila sa svojim osjećajima, Carol je morala zaroniti dublje u njih. Možda je bila ljuta zato što se osjećala napušteno i usamljeno. Bilo je teško prihvatiti da će njezino financijsko stanje uzrokovati pad njezinog životnog standarda. Morala je dramatično promijeniti svoje dnevne navike. Carol je trebala konkretne odgovore na pitanje “Zašto sam ljuta?” — kako bi se mogla početi nositi sa svojom boli.
Moguće je da osjećaji i nesvjesne odluke nadziru život. Propovjednik 7,9 kaže: “Ne nagli u srdžbu, jer srdžba počiva u srcu luđaka.” “Počiva u srcu luđaka” — to je izjava o kojoj treba razmisliti! Tko uz bol još želi biti i svrstan u luđake?
Jedno je biti ogorčen na nepravde koje vam se događaju, ali je nešto sasvim drugo dopustiti toj ljutnji da pronađe mjesto u vašem srcu. Da prevlada vašim osjećajima i da nadzire vaša djela. Neobuzdana ljutnja vas može navesti da učinite nešto što inače nikada ne biste učinili. Može se razvijati poput raka u vama. Može zasjeniti sve dobro koje je u vama nadoknada za zlo.
Znači, ljuti ste. Što sad učiniti? Kako se nositi s tim? Predajte svoj gnjev Bogu. David kaže: “Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj, ne žesti se na onoga koji ima sreće, na čovjeka koji spletke kuje. Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, ne žesti se da zlo ne učiniš.” (Psalam 37,7.8)
Ne biste li radije odmarali u Božjim rukama, nego dali ljutnji mjesto u dubini vašeg srca? Ne obazirite se na onoga tko kuje spletke, savjetuje nas Biblija. Ostavite se srdžbe; stišajte svoj gnjev. I najvažnije: vjerujte da će se Bog pobrinuti za vas i pomoći vam u okolnostima koje su za vas nepodnošljive. Dopustite Mu da otopi vašu ljutnju. Dopustite Mu da vas utješi. Dopustite Mu da se pobrine za sve.
Koliko puta ste molili molitvu Oče naš? Vjerojatno je možete izreći napamet. Ali pitam se jeste li u svom tom silnom recitiranju zaboravili na značenje koje se nalazi u tih nekoliko kratkih ulomaka. Kao odgovor na zahtjev jednog od Njegovih učenika — “Gospodine, nauči nas moliti” — sâm Isus je molio molitvu koju mi danas nazivamo Oče naš, kako bi nam dao uzorak koji treba slijediti. Gospodin se molio: “Oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast…” (Luka 11,4)
Oprost je važan korak u našem odnosu prema gnjevu, koji uzrokuje gorčinu, što dalje uzrokuje ozlojeđenost, što na kraju zaustavlja duhovni rast. U članku u ožujskom broju posvetili smo pozornost i naglasili važnost oprosta. Budući da vam je Bog oprostio za ono što ste vi učinili Njemu, možete biti sigurni da će vam dati dar oprosta za ono što su drugi učinili vama. Istinski i iskren oprost onima koji su vam sagriješili je dar koji možete tražiti od Boga.
Zato se riješite gnjeva brzo. Nemojte dopustiti da se nakupi i umnoži u vašem srcu. Nemojte mu dati mjesto u vašim grudima. Ako je ikako moguće, pobrinite se za gnjev u trenutku kad se dogodi, a zatim dajte mjesto novom danu s novim dobrim usmjerenjem. Pavao u Efežanima 4,26 savjetuje: “Ako se ljutite, ne griješite! Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom!”
Koji prekrasan način odnosa prema onome što nas živcira u životu! Otkriti izvor razdraženosti i pobrinuti se za problem prije nego što sunce zađe. Ponekad se problemi nepotrebno umnožavaju ako im to dopustimo. Pristupiti problemu proaktivno, baš kao što to Sveto pismo predlaže, prije nego što naša narav eksplodira, zdrav je način pristupa gnjevu.
Biblijski Josip je imao potpuno pravo biti ljut. On nije učinio ništa loše, a ipak ga je desetero od jedanaest njegove braće preziralo. Bili su ljubomorni što njihov otac iskazuje posebnu ljubav njihovom mlađem bratu, ponašajući se prema njemu kao prema miljeniku. Nakon toga su još više bili ljuti kad im je rekao za nekoliko snova koji su njih stavljali u podčinjen položaj pred njim. Josip je sanjao kako su se njihovi snopovi žita klanjali njegovom, te da je jedanaest zvijezda bilo poslušno njemu. I zato što su bili zavidni, namjeravali su ga ubiti.
Jedan od braće, Ruben, nagovorio ih je da Josipa prodaju skupini putujućih trgovaca. Njihova laž njihovom ocu Jakovu, da je Josipa ubila divlja zvijer, slomila je starčevo srce. Josipove krvave haljine prividno su potvrđivale njihov iskaz — Josip je mrtav!
U međuvremenu je Josip prodan kao rob Potifaru, kapetanu straže na faraonovom dvoru. Sâm Bog je promatrao Josipa u okolnostima koje su ovom mladiću trebale uzrokovati veliku bol. Umjesto da žali nad svojim usudom, taj sedamnaestgodišnjak je ostao vjeran svojoj vjeri iz djetinjstva. Vjerovao je Bogu. Biblija kaže: “Jahve bijaše s njim, i što god bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.” (Postanak 39,23)
Potifarova lijepa žena pokušala je zavesti mladića Josipa. No on je pobjegao jer je bio vjeran svojoj savjesti. Je li ovo možda bila prva lažna optužba za spolno zlostavljanje? Jer, ona je lagala. Josip je bio nepravedno bačen u zatvor. Da je iznevjerio svoje poštenje, Josip je vrlo lako mogao razmišljati: Moja braća su me nepravedno osudila i prodala u ropstvo, a sada sam nepravedno u zatvoru, i možda će me nepravedno osuditi na smrt. Život jednostavno nije fer!
Nakon dvije godine u zatvoru, Josip je osvojio faraonovu naklonost tako što je rastumačio njegov san o nadolazećoj gladi. Faraon je postavio Josipa kao svojeg namjesnika, tako da je jedino on sâm bio na većem položaju od Josipa, i sljedećih sedam godina on je prikupljao hranu po cijelom Egiptu. Biblija kaže da je “nagomilao mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga je prestao i mjeriti, jer mu mjere ne bijaše” (Postanak 41,49).
Kad je harala glad, Egipćani su zavapili faraonu za pomoć. Faraon ih je uputio Josipu, koji je otvorio žitnice i prodao im ono što je prikupio. Glad je bila vrlo široko rasprostranjena. Na kraju je i sâm Jakov poslao desetoricu svojih sinova u Egipat da kupe hranu.
Sjetite se, to je onih istih deset ljudi koji su Josipa prodali u ropstvo. Tko je sada bio u prednosti? Josip, naravno! On je mogao odbiti prodati hranu onima koji su skovali zavjeru da ga ubiju, onima koji su ga prodali u ropstvo za dvadeset srebrenjaka. Imao je potpuno pravo biti ljut. Da se on osvetio, mi bismo mogli reći kako je to bilo pravedno.
Ali Josip je predao svoju ljutnju Bogu. On je dopustio Bogu da nadzire njegov život. Dopustio Mu je da preokrene potencijalno katastrofalan zbroj okolnosti u nešto puno slavnije nego što je to itko mogao zamisliti. Josip je, umjesto da im se osveti, skočio u zagrljaj svojoj braći i izljubio ih. Napunio je njihove vreće hranom. Zahtijevao je da, za preostalih pet godina gladi, presele svoje obitelji bliže njemu.
Rekao im je: “Ali se nemojte uznemiravati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer je Bog onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu.” (Postanak 45,5) Možete li to zamisliti? On, koji je imao svako pravo biti ljut na braću koja su pokušala uništiti njegov život, sad ih savjetuje da se ne prekoravaju! Kako je veliko svjedočanstvo o onome što Božja moć može učiniti kad Mu damo pristup našem srcu! Kako je samo ovo dobar primjer za one koji vjeruju da imaju svako pravo biti ljuti na nekoga tko im je uništio život!
Istina je. Život nije fer. Budući da mi živimo u svijetu u kojem prevladava grijeh, loše se događa dobrim ljudima. Ponekad dobijemo ono što ne zaslužujemo. Naši životi su krhki. Mi neprestano živimo na rubu katastrofe. Ali unatoč svemu tome, unatoč onome što se nama događa, unatoč boli koju trpimo, postoji nešto u što možemo biti sigurni. Kad život nije fer, Bog je fer. On je tu u našoj boli i tragediji. Život nas može iznevjeriti, naši prijatelji nas mogu iznevjeriti, naša vlastita obitelj nas može iznevjeriti, ali Bog nikad neće. Njegova ljubav je stalna. Njegova ljubaznost nema kraja. Usprkos svemu što nam se događa, On čini nešto unutar nas. On nam daje hrabrost da se nosimo sa svim. On miče naše sumnje. Božanski Utješitelj nam daje utjehu. Mirotvorac nam daje mir. Svjetlost svijeta osvjetljava našu tamu. Biser velike vrijednosti daje nam nova blaga života.
Poslušajte ove Josipove riječi svojoj usplahirenoj braći: “Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro.” (Postanak 50,20) Bog i za svako svoje dijete može stvoriti nešto dobro iz nečega namijenjenog jedino zlu.
Ostavite ljutnju. Predajte je Bogu, a zatim se uklonite u stranu i gledajte što će On učiniti.
Mark E. Finley