Veliki sukob između Krista i Sotone, koji traje već gotovo šest tisuća godina, uskoro će završiti. Stoga Zli udvostručuje svoje napore da spriječi Kristovo djelo u prilog čovjeka i uhvati duše u svoje zamke. Njegov je cilj zadržati ljude u tami i nepokajanosti dok se ne završi Spasiteljevo posredovanje i više ne bude žrtve za grijeh.
Sotona nije zabrinut dokle god nema posebnih napora u opiranju ovoj sili, dokle god u Crkvi i svijetu prevladava ravnodušnost, jer nema opasnosti da će izgubiti one koje vodi zarobljene po svojoj volji. Ali kad je pozornost usmjerena na vječne predmete pa duše pitaju: „Što mi treba činiti da se spasim?“, on je tu, nastojeći svojom snagom biti ravan Kristovoj i spriječiti utjecaj Svetoga Duha.
Sveto pismo izvješćuje kako je u jednoj prigodi, kad su se Božji anđeli došli pokazati pred Gospodinom, s njima pristupio i Sotona (Job 1,6), ne zato da se pokloni vječnom Kralju, nego da ostvari svoje zle planove protiv pravednih. S istim ciljem dolazi kad se ljudi okupe na bogoslužje. Premda skriven od ljudskih očiju, on marljivo nastoji zavladati umovima štovatelja. Poput vješta vojskovođe on planira unaprijed. Kad vidi Božjeg vjesnika kako istražuje Sveto pismo, on pamti predmet koji će biti iznesen narodu. Zatim koristi svu svoju lukavost i dovitljivost da nadzire okolnosti kako vijest ne bi doprla do onoga koga upravo u tome obmanjuje. Onaj kome je to upozorenje najviše potrebno bit će zauzet nekim hitnim poslom koji zahtijeva njegovu prisutnost ili će na neki drugi način biti spriječen da čuje riječi koje bi za njega mogle biti miris što od života vodi u život.
S druge strane, Sotona vidi kako su Gospodnje sluge potištene zbog duhovne tame koja obavija ljude. On čuje njihove usrdne molitve za božanskom milosti i snagom da razbiju začaranost ravnodušnosti, bezbrižnosti i nemara. Tada s novom revnošću primjenjuje svoja umijeća. Navodi ljude da popuštaju apetitu ili nekom drugom obliku samozadovoljstva i tako otupljuje njihovu osjetljivost te oni propuštaju čuti upravo ono što bi svakako trebali znati.
Sotona dobro zna da će sve one koje uspije navesti da zanemare molitvu i istraživanje Svetoga pisma svladati svojim napadima. Stoga smišlja sve moguće kako bi zaokupio njihov um. Uvijek je bilo ljudi koji su se gradili pobožnima, ali umjesto da napreduju u spoznaji istine, sva se njihova religija svodi na traženje bilo kakve karakterne greške ili vjerske zablude kod onih s kojima se ne slažu. Takvi su desna ruka Sotoni. Ima dosta tužitelja braće koji su uvijek aktivni kad Bog djeluje i kad Mu Njegove sluge iskazuju istinsko štovanje. Oni će dati lažni prizvuk riječima i postupcima onih koji ljube i slušaju istinu. Oni će najozbiljnije, najrevnije Kristove sluge, spremne na samoodricanje, predstaviti kao zavedene ili one koji zavode. Oni rade na tome da pogrešno predoče pobude svakog istinitog i plemenitog čina, da šire svoje laži i izazivaju sumnjičavost u dušama neiskusnih. Na sve moguće načine nastoje da se ono što je čisto i pravično smatra iskvarenim i lažnim.
Ali nitko od njih se ne mora dati prevariti. Lako se može vidjeti čija su oni djeca, čiji primjer slijede i čija djela vrše. „Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima.“ (Matej 7,16) Njihovi su postupci slični onima što ih čini Sotona, izopačeni klevetnik, „tužitelj naše braće“. (Otkrivenje 12,10)
Veliki varalica ima mnogo pristaša spremnih da iznesu svaku vrst zabluda kako bi zaveli duše – krivovjerja prilagođena raznovrsnim ukusima i sposobnostima onih koje namjerava upropastiti.
Njegov je plan da u Crkvu uvede neiskrene, nepreporođene ljude koji će poticati sumnju i nevjerstvo i kočiti one koji žele napredak Božjeg djela i svoj osobni napredak. Mnogi koji nemaju prave vjere u Boga ili Njegovu riječ slažu se s nekim načelima istine i nalikuju kršćanima, pa su u mogućnosti svoje zablude prikazati kao biblijska učenja.
Mišljenje da nije važno što ljudi vjeruju jedna je od najuspješnijih Sotonininih obmana. On zna da istina, prihvaćena s ljubavlju, posvećuje dušu onoga koji je prima; stoga je stalno pokušava zamijeniti lažnim teorijama, pričama, drugim „evanđeljem“. Božje su sluge od samog početka istupale protiv lažnih učitelja, ne smatrajući ih samo pokvarenima već i usađivačima laži pogubnih za dušu. Ilija, Jeremija i Pavao su se odlučno i neustrašivo protivili onima koji su ljude odvraćali od Božje riječi. Slobodoumlje koje pravu vjeru drži nevažnom nije naišlo na odobravanje ovih svetih branitelja istine.
Neodređena i čudna tumačenja Svetog pisma i mnoge proturječne teorije o vjeri što ih nalazimo u kršćanskom svijetu djelo su našeg velikog protivnika. On tako nastojii zbuniti umove kakone bi mogli prepoznati istinu. Nesloga i podvajanje među Crkvama u kršćanskom svijetu u velikoj se mjeri može pripisati prevlađujućem običaju iskrivljavanja Svetog pisma kako bi se podržala neka omiljena teorija. Namjesto podrobnog proučavanja Božje riječi s poniznim srcem, kako bi stekli spoznaju o Njegovoj volji, mnogi samo nastoje otkriti nešto neobično ili novo.
U nakani da potkrijepe lažna učenja ili nekršćanske običaje, neki posežu za određenim dijelovima Svetoga pisma izdvojenima iz konteksta, katkad navodeći samo polovicu jednog retka da bi dokazali svoje mišljenje, dok bi preostali dio pokazao sasvim suprotni smisao. Lukavošću zmije ukopavaju se iza nepovezanih izraza, složenih tako da odgovaraju njihovim tjelesnim željama. Na ovaj način mnogi namjerno izvrću Božju riječ. Drugi, bujne mašte, posežu za slikama i simbolima Svetog pisma, tumače ih kako to odgovara njihovoj predodžbi, ne obazirući se na svjedočanstvo Pisma da je ono vlastiti tumač, i nakon toga svoje izmišljotine predočuju kao učenja Biblije.
Kad god se proučavanju Svetog pisma pristupa bez molitvenog, krotkog i poučljivog duha, i najjasniji i najjednostavniji kao i najteži dijelovi bit će iskrivljeni s obzirom na svoje pravo značenje. Papinske vođe biraju dijelove Svetoga pisma koji najbolje odgovaraju njihovoj nakani, tumače ih kako njima odgovara, a onda ih iznose narodu, uskraćujući mu pravo da sam proučava Bibliju i razumije njezine svete istine. Cijelu Bibliju treba dati ljudima takvu kakva jest. Za ljude bi bilo bolje da uopće ne dobiju upute iz Biblije nego da se učenje Svetog pisma tako strašno pogrešno prikazuje.
Biblija je namijenjena da bude vodič svima koji žele upoznati volju svog Stvoritelja. Bog je ljudima dao pouzdanu proročku Riječ; anđeli, pa i Krist sam, došli su upoznati Daniela i Ivana s onim što uskoro treba doći. Ove stvari važne za naše spasenje nisu obavijene tajanstvenošću. Nisu otkrivene tako da zbune i zavedu iskrenog istraživača istine. Gospodin je rekao preko proroka Habakuka: „Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita.“ (Habakuk 2,2) Božja riječ jasna je svima koji je proučavaju iskrenim srcem uz molitvu. Svaka istinski iskrena duša doći će k svjetlu istine. „Svjetlost sviće pravedniku.“ (Psalam 97,11) Nijedna Crkva ne može napredovati u svetosti ako njezini pripadnici istinu ne traže ozbiljno kao skriveno blago.
Povikom za slobodoumlje ljudi postaju slijepi za lukavstva svog protivnika, dok on sve vrijeme uporno radi na postizanju svog cilja. Kad uspije nadomjestiti Bibliju ljudskim mišljenjima, Božji zakon ostaje po strani, a Crkve postaju robovima grijeha, dok istodobno tvrde da su slobodne.
Za mnoge je znanstveno istraživanje postalo prokletstvom. Bog je dopustio da se u otkrićima na području znanosti i umjetnosti poplava svjetla izlije na svijet, ali i najveći umovi, ako ih Božja riječ ne vodi u njihovom istraživanju, ostaju zbunjeni u svojim pokušajima ispitaivanja odnosa između znanosti i objava.
Čovjekova spoznaja u materijalnom i u duhovnom pogledu djelomična je i nepotpuna; stoga mnogi ne mogu svoja gledišta o znanosti uskladiti s biblijskim izjavama. Mnogi kao znanstvene činjenice prihvaćaju teorije i spekulacije, i misle da se Božja riječ treba ispitati učenjem „lažno nazvane spoznaje“. (1. Timoteju 6,20) Stvoritelj i Njegova djela nadmašuju njihovo shvaćanje; budući da ih ne mogu objasniti prirodnim zakonima, biblijski izvještaj smatraju nepouzdanim. Oni koji sumnjaju u izvještaje Staroga i Novoga zavjeta često idu korak dalje i sumnjaju u postojanje Boga, a beskrajnu silu pripisuju prirodi. Budući da su napustili sidrište, prepušteni su da se razbiju o stijene nevjerstva.
Na ovaj način mnogi odlutaju od vjere pa ih đavao zavede. Ljudi su pokušali biti mudriji od svog Stvoritelja. Ljudska filozofija pokušavala je istražiti i objasniti tajne koje ni u vječnosti neće biti otkrivene. Kad bi ljudi htjeli proučavati i razumjeti ono što je Bog objavio o sebi i svojim nakanama, stekli bi takvo gledište o Jahvinoj slavi, veličanstvu i moći, shvatili bi koliko su maleni i bili bi zadovoljni onim što je otkriveno njima i njihovoj djeci.
Remek-djelo Sotoninih obmana jest zadržati umove ljudi da istražuju i nagađaju o onome što Bog nije objavio i što nije namijenio našem razumijevanju. Zbog toga je i Lucifer izgubio svoje mjesto na Nebu. Bio je nezadovoljan jer mu nisu bile povjerene sve tajne Božjih nauma, potpuno prezrevši ono što mu je bilo otkriveno o njegovoj vlastitoj zadaći na uzvišenu položaju koji mu je bio dodijeljen. Izazivanjem istog nezadovoljstva u anđelima pod svojim zapovjedništvom prouzročio je njihov pad. Sad nastoji ucijepiti u ljude isti duh i tako ih navesti da prezru izravne Božje zapovijedi.
Oni koji nisu voljni prihvatiti jasne, oštre istine Biblije, stalno traže ugodne priče koje će im umiriti savjest. Što su iznesena učenja manje duhovna, s manje samoodricanja i poniznosti, to se prihvaćaju s većom simpatijom. Takvi ljudi umanjuju intelektualne snage da bi služili svojim tjelesnim željama. Previše mudri u svojim očima da bi Sveto pismo istraživali skrušenim srcem i iskrenom molitvom božanskog vodstva, oni nemaju nikakav štit protiv obmane. Sotona je spreman zadovoljiti žudnje srca pa svoje prijevare podmeće namjesto istine. Upravo je na ovaj način papinstvo zavladalo umovima ljudi; a odbacivanjem istine, jer uključuje križ, protestanti idu istim putem. Svi koji zanemaruju Božju riječ kako bi otkrili što se njima čini prikladnim i mudrim da ne bi došli u sukob sa svijetom, bit će ostavljeni da umjesto istine prihvate krivovjerstvo koje vodi u propast. Oni koji svojevoljno odbacuju istinu prihvatit će svaki mogući oblik zablude. Čovjek kojega će jedna prijevara užasnuti, spremno će prihvatiti drugu. Govoreći o skupini onih koji „ljubavi istine ne primiše da bi se spasili“, apostol Pavao izjavljuje: „Zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju laži, da budu osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, već pristali uz nepravednost. „ (2. Solunjanima 2,10-12) Nakon takvih opomena, dužni smo paziti kakva učenja prihvaćamo.
Među najuspješnijim su prijevarama velikog varalice lažna učenja i lažljiva čudesa spiritizma. Prerušen u anđela svjetla, on razapinje svoje mreže tamo gdje se čovjek tome najmanje nada. Kad bi proučavali Božju Knjigu uz iskrenu molitvu da razumiju njezin nauk, ljudi ne bi bili prepušteni tami i prihvaćanju lažnih učenja. Ali kad odbace istinu, postaju plijenom prijevara.
Druga pogibeljna zabluda jest učenje koje poriče Kristovo božanstvo, tvrdeći da nije postojao prije dolaska na ovaj svijet. Ovu teoriju blagonaklono primaju mnogi koji tvrde da vjeruju u Bibliju, ali se ona izravno protivi najjasnijim Spasiteljevim izjavama o svojemu odnosu prema Ocu, svom božanskom karakteru i svojemu prapostojanju. Takve nazore nije moguće opravdati bez stvarno neopravdanog iskrivljavanja Svetog pisma. Ova teorija ne samo što unizuje čovjekovo razumijevanje djela otkupljenja, već potkopava vjeru u Bibliju kao Božju objavu. Budući da je to čini još opasnijom, nju je teže opovrgnuti. Ako ljudi odbace svjedočanstvo Svetoga pisma o Kristovom božanstvu, uzalud je o tome s njima raspravljati, jer ih nijedan argument, koliko god bio uvjerljiv, neće uvjeriti. „Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati. „ (1. Korinćanima 2,14) Tko god vjeruje u ovu zabludu, ne može ispravno razumjeti Kristov karakter ili Njegovu zadaću, niti veliki Božji plan za čovjekov otkup.
Još jedna lukava i štetna zabluda jest vjerovanje koje se brzo širi da Sotona ne postoji kao ličnost; da se Biblija tim imenom služi samo da predoči čovjekove zle misli i žudnje. Učenje koje tako često odjekuje s propovjedaonica da je drugi Kristov dolazak zapravo Njegov dolazak svakome osobno u smrtnom času, smišljena je prijevara da odvrati misli ljudi od Njegovog osobnog dolaska na nebeskim oblacima. Godinama je Sotona govorio: „Eno ga u tajnim odajama!“ (Matej 24,23- 26) i mnoge su duše prihvaćanjem ove prijevare propale.
S druge strane, svjetovna mudrost uči da molitva nije bitna. Znanstvenici tvrde da ne može biti stvarnog odgovora na molitvu; to bi bilo narušavanje zakona, čudo – a čuda ne postoje. Svemirom, kažu, vladaju nepromjenjivi zakoni i Bog sam ne čini ništa suprotno njima. Tako prikazuju Boga vezanog vlastitim zakonima – kao da djelovanje božanskih zakona isključuje božansku slobodu. Takvo je učenje suprotno svjedočenju Svetoga pisma. Nisu li Krist i Njegovi apostoli činili čudesa? Isti nježni Spasitelj i danas živi, gotov da sluša molitve vjere kao onda dok se vidljivo kretao među ljudima. Naravno surađuje s nadnaravnim. Dio je Božjeg plana da nam kao odgovor na molitvu vjere dade ono što nam ne bi dao da Ga nismo molili.
Nebrojena su lažna učenja i čudnovate ideje koje postoje u Crkvama kršćanskog svijeta. Nemoguće je procijeniti zle posljedice uklanjanja i jednog međaša utemeljenog Božjom riječ- ju. Malo je onih koji, kad to učine, ostaju na odbacivanju samo jedne istine. Većina nastavlja odbacivati načelo za načelom istine dok zapravo ne postanu nevjernici.
Zablude općeprihvaćene teologije natjerale su mnoge duše, koje bi inače vjerovale u Sveto pismo, da postanu skepticima. Nemoguće je takvome prihvatiti učenja koja vrijeđaju njegov osjećaj pravde, milosrđa i dobrote; budući da su prikazana kao nauk Biblije, oni je ne žele priznati za Božju riječ.
Upravo je to cilj koji Sotona nastoji postići; najviše od svega želi uništiti povjerenje u Boga i Njegovu Riječ. Sotona se nalazi na čelu velike vojske sumnjičavaca i radi svim snagama da prijevarom namami duše u svoje redove. Sumnjati postaje moderno. Velika skupina ljudi s nepovjerenjem gleda Božju riječ iz istog razloga kao i njezinog Autora: zato što kori i osuđuje za grijeh. Oni koji nisu voljni poslušati njezine zahtjeve nastoje srušiti njezin autoritet. Oni čitaju Bibliju ili slušaju kad se njezin nauk iznosi s propovjedaonice samo zato da nađu pogrešku u Svetom pismu ili u propovijedi. Nemalo je onih koji postaju nevjernici kako bi se opravdali ili našli ispriku zbog zanemarivanja dužnosti. Drugi skeptična načela prihvaćaju zbog oholosti i nemara. Previše lijeni da bi se istaknuli postizanjem nečeg vrijednog, što zahtijeva trud i samoodricanje, oni se nastoje pokazati posebno mudrima kritizirajući Bibliju. Ima mnogo toga što ograničeni um, neprosvijetljen božanskom mudrošću ne može shvatiti, pa nalaze priliku za kritiziranje. Ima mnogo onih koji, čini se, misle da je vrlina biti na strani bezboštva, skepticizma i nevjerstva. Ali iza prividne otvorenosti pokazat će se da takve ljude pokreće samopouzdanje i ponos. Mnogi uživaju kad u Svetom pismu nađu nešto što druge zbunjuje. Neki odmah prve kritiziraju i pogrešno rasuđuju zato što vole prepirku. Oni nisu svjesni da se tako sami zapliću u ptičarevu zamku. Ali nakon što su otvoreno izrazili nevjerstvo, smatraju da moraju ostati pri svome. Tako se ujedinjuju s bezbožnicima i sami sebi zatvaraju vrata raja.
Bog je u svojoj Riječi dao dovoljno dokaza o njezinoj božanskoj naravi. Jasno su iznesene velike istine o našem spasenju. Uz pomoć Svetoga Duha obećanog svima koji Ga iskreno traže, svatko sam može razumjeti ove istine. Bog je ljudima osigurao čvrst temelj na kome mogu utvrditi svoju vjeru.
Pa ipak, ograničen ljudski um ne može u cijelosti shvatiti planove i namjere Beskonačnoga. Boga nikada ne možemo doku čiti proučavanjem. Ne smijemo si uzeti slobodu da odgrnemo zastor iza kojega je sakrio svoju slavu. Apostol kliče: „Kako su nedokučive njegove odluke, i kako neistraživi njegovi putovi!“ (Rimljanima 11,33) Njegovo postupanje s nama i pobude koje Ga rukovode možemo shvatiti toliko da prepoznamo Njegovu bezgraničnu ljubav i milosrđe povezane s Njegovom neizmjernom silom. Naš nebeski Otac sve vodi mudro i pravedno, i stoga ne smijemo biti nezadovoljni i nepovjerljivi, već pokazati iskrenu pokornost. On će nam svoje namjere otkriti onoliko koliko je dobro da znamo, a za ostalo se moramo povjeriti svemoćnoj Ruci, Srcu prepunom ljubavi.
Premda je Bog dao obilje dokaza da možemo vjerovati, On neće nikada ukloniti sve izgovore za nevjerstvo. Svi koji traže kuke o koje bi objesili svoje sumnje, naći će ih. A oni koji odbiju prihvatiti i poslušati Božju riječ dok nije uklonjen svaki prigovor pa više nema mogućnosti za sumnju, nikada neće doći k svjetlu.
Nepovjerenje prema Bogu je prirodna pojava neobnovljenog srca koje je u stanju neprijateljstva s Bogom. Ali Sveti Duh nadahnjuje vjerom i ona će napredovati samo ako je cijenjena. Nitko ne može ojačati u vjeri bez ulaganja odlučnog napora. Kad se potiče, nevjerstvo jača, i ako ljudi sebi dopuste sumnju i kritiku, namjesto da razmišljaju o dokazima koje im je Bog dao za potkrjepu njihove vjere, ustanovit će da se njihove sumnje sve više utvrđuju.
Oni koji sumnjaju u Božja obećanja i ne vjeruju u jamstvo Njegove milosti, sramote Boga. Njihov utjecaj, namjesto da privlači ka Kristu, može druge udaljiti od Njega. Oni su neplodna stabla koja šire svoje tamne grane nadaleko i naširoko, sprečavajući da sunčeva svjetlost dopre i do drugih biljaka koje venu i umiru u hladnoj sjeni. Životno djelo ovakvih stalno će svjedočiti protiv njih. Oni siju sjeme sumnje i nevjere koje će nužno donijeti žetvu.
Postoji samo jedan put za one koji se iskreno žele osloboditi sumnje. Namjesto da sumnjaju i kritiziraju ono što ne razumiju, neka obrate pozornost na svjetlo koje ih već obasjava, i dobit će veće svjetlo. Neka ispune svaku dužnost koja im je jasna, i moći će razumjeti i izvršiti one u koje još sumnjaju. Sotona može podmetnuti krivotvorinu koja tako sliči istini da će prevariti one koji su gotovi da budu prevareni, koji žele izbjeći samoodricanje i žrtvu koje istina traži; ali je nemoguće da pod svojom vlašću drži dušu koja iskreno po svaku cijenu želi upoznati istinu. Krist je istina i „svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, [koje] dođe na ovaj svijet“. (Ivan 1,9) Duh istine poslan je da ljude uputi u svaku istinu. A o autoritetu Božjeg Sina stoji napisano: „Tražite, i naći ćete!“ „Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga.“ (Matej 7,7; Ivan 7,17)
Kristovi sljedbenici malo znaju o zavjerama što ih Sotona i njegove vojske kuju protiv njih. Ali Onaj koji živi na nebesima nadvladat će sve te planove kako bi ostvario svoje duboke namjere. Gospodin dopušta da Njegov narod bude podvrgnut žestokom kušanju ne zato što uživa u njegovim mukama i nevoljama, već zato što je taj proces bitan za njihovu konačnu pobjedu. On ih ne može, dosljedno svojoj vlastitoj slavi, zaštititi od kušnje, jer je upravo njezin cilj pripremiti ih da se odupru svim čarima zla.
Ni zli ljudi ni đavoli ne mogu zaustaviti Božje djelo niti ukloniti Božju prisutnost iz Njegova naroda ako poniznim, skrušenim srcem prizna i ostavi grijehe i u vjeri prihvati Njegova obećanja. Svakoj kušnji, svakom neprijateljskom utjecaju, bili otvoreni ili potajni, može se uspješno oduprijeti „ne silom niti snagom, već duhom mojim! – riječ je Jahve nad Vojskama“. (Zaharija 4,6)
„Jer Gospodin ima oči na pravednicima i uši svoje priklanja molitvama njihovim… Pa tko će vam nauditi ako budete zaneseni za dobro?“ (1. Petrova 3,12.13) Kad se Bileam, primamljen obećanjem bogate nagrade, poslužio vračanjem protiv Izraela i prinošenjem žrtve Gospodinu nastojao navući prokletstvo na Njegov narod, Božji Duh je priječio da izgovori zlo što ga je namjeravao izreći, pa je Bileam bio prisiljen uzviknuti: „Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromom udarati koga Jahve ne udara? … O, da mi je umrijeti smrću Sotonine zamke pravednika! O, da svršetak moj bude kao njihov!“ Nakon što je ponovno prinio žrtvu, bezbožni prorok je izjavio: „Gle, primih od Boga da blagoslovim, blagoslovit ću i povuć neću blagoslova. U Jakovu nesreće ne nazreh, nit nevolje vidjeh u Izraelu. Jahve, Bog njegov, s njim je, poklik kralju u njemu odzvanja. … Gatanja nema protiv Jakova nit protiv Izraela vračanja. I kada budu rekli Jakovu i Izraelu: ‘Što radi Bog?’ …“ I po treći put su podigli žrtvenike i Bileam je opet pokušao izreći prokletstvo. Ali preko nevoljkih prorokovih usana Božji Duh je objavio napredak svojih izabranih i ukorio ludost i zloću njihovih neprijatelja: „Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje, proklet da je tko tebe proklinje!“ (Brojevi 23,8.10.20.21.23; 24,9)
U to je vrijeme Izrael bio vjeran Bogu i dokle god je bio poslušan Njegovom Zakonu, nije ga mogla nadvladati nijedna zemaljska ni paklena sila. Ali prokletstvo što ga Bileam nije uspio izgovoriti protiv Božjeg naroda uspio je na koncu ipak navesti na njih kad ih je zaveo u grijeh. Kad su prekršili Božje zapovijedi, odvojili su se od Njega, pa su morali osjetiti razornu silu neprijatelja.
Sotona je itekako svjestan da je i najslabija duša koja se oslanja na Krista više no dorasla silama tame, i da bi ga ona, kad bi se otvoreno pokazao, dočekala i pružila mu otpor. Stoga nastoji izmamiti vojnike križa iz njihove jake utvrde, dok on sa svojim snagama vreba u zasjedi, spreman uništiti sve one koji se usuđuju stupiti na njegovo tlo. Mi možemo biti sigurni samo ako se ponizno oslanjamo na Boga i ako smo poslušni svim Njegovim zapovijedima.
Nijedan čovjek nije siguran ni dana, ni sata bez molitve. Posebno trebamo moliti Gospodina za mudrost da razumijemo Njegovu riječ. U njoj su razotkrivene kušačeve zamke, kao i sredstva s pomoću kojih im se čovjek može uspješno oprijeti. Sotona je stručnjak u citiranju Biblije, dajući svoje vlastito tumačenje ulomcima u nadi da će nas uz pomoć njih navesti na spoticanje. Bibliju trebamo proučavati s poniznim srcem, ne gubeći iz vida svoju ovisnost o Bogu. Premda se uvijek moramo čuvati Sotoninih zamki, trebamo se stalno moliti vjerom: „I ne uvedi nas u napast.“ (Luka 11,4)