Nadajući se da će se kriza smiriti, nadam se i nečem drugom.
Kao mala djevojčica otkrila sam da se tijekom noćne more jednostavno trebam probuditi. To danas više ne mogu, ali bilo je sigurno i dobro dok je trajalo. Mnogo sam puta usred zastrašujućeg sna nekako uspjela prepoznati da ono što se događa nije logično, i tada sam samu sebe šamarala dok se nisam probudila. Još se sjećam kako sam s olakšanjem
osjećala da mogu otjerati noćne more.
Pandemija koronavirusa i posljedični kaos, strah i gospodarski slom ostavili su mnoge od nas poput zarobljenika u strašnoj noćnoj mori. Dosad neviđeni događaji i njihov brzi razvoj ostavljaju nas nesigurnima i ranjivima. Bilo da se bojimo da se razbolimo sami, zarazimo nekoga drugoga, izgubimo posao, izgubimo zaradu i novac za umirovljeničke dane, izgubimo zdravi razum dok smo zaglavljeni u zatvorenom prostoru, ili (posljednje ali ne najmanje bitno) ostanemo bez zadnjeg lista toaletnog papira — koronavirus je nesumnjivo počeo prijetiti životu kakvog znamo.
Dok se znanstvenici natječu u utrci za stvaranjem učinkovitog cjepiva, rečeno nam je da takvo rješenje neće biti dostupno najmanje godinu dana, a čini nam se da bi dotad cjelokupna svjetska populacija (uključujući i Chucka Norrisa) već mogla biti zaražena.
Ovo nesretno zaostajanje odražava otrežnjujuću stvarnost o krhkosti svijeta u kojem živimo. Moguća rješenja za razorne probleme uglavnom dolaze prekasno. Dok se još uvijek nadam da će se kriza smiriti, nadam se još nečem drugom.
Svemir je odavno u neredu sličnom ovom s kojim se danas suočavamo, ali u nemjerljivo gorem. Sto posto svjetskog stanovništva zaraženo je tim smrtonosnim virusom, a simptomi uključuju duboku ljudsku patnju na svim razinama — bolest, tugu, zlostavljanja, rat, glad, prekinute odnose, tjeskobu, strah, usamljenost i na kraju smrt.
Treće poglavlje Knjige Postanka opisuje tu tragičnu pandemiju. Društveno udaljavanje započelo je odmah, ali ne kao pokušaj zaustavljanja širenja virusa, već kao ishod štete u odnosima, štete koju je taj virus prouzročio: “Jahve, Bog, zovne čovjeka: ‘Gdje si?’ — reče mu. On odgovori: ‘Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.’”
(Postanak 3,9.10)
Čitavom svemiru se činilo da ne postoji nada za oporavak, ili imunitet za ikojeg člana ljudske obitelji. Bila je to globalna zdravstvena kriza, tako beznadna da se uništavanje cijelog planeta činilo najprihvatljivijom mogućnošću.
Ali ljubav je stvorila svemir, i ljubav ne odustaje tako lako, čak i kad su svi izgledi protiv nje. Apostol Pavao je napisao da “ljubav nikad ne prestaje” (1. Korinćanima 13,8), a čini se da je to slučaj u ovoj duhovnoj stvarnosti. Adam i Eva su zanemarili ljubazne mjere opreza koje su bili upućeni slijediti, pozivajući bolest na sebe svojom vlastitom voljom. Adam je okrivio Evu, Eva je okrivila Boga za stvaranje zmije, a zmija je bila oduševljena zarazom
cijeloga svijeta.
Ali samo nekoliko redaka kasnije nada se proširuje. Očito, postoji Netko tko će moći pomoći. Razgovarajući sa zmijom, Bog je rekao: “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.” (Postanak 3,15)
Ovo mesijansko obećanje da će uništiti virus grijeha odražavalo je Božju ljubav, jer On se pripremio za krizu mnogo prije nego što je mogla doći. Janje “zaklano od postanka svijeta”, nije uhvaćeno nespremnim na straži za svjetske potrebe (Otkrivenje 13,8). “U trenutku kad se pojavio grijeh”, napisala je Ellen G. White prije više od stotinu i dvadeset godina, “tu je bio i Spasitelj.” (Ellen G. White, Isusov život , str. 159)
Za mene je jedan od najljepših načina za razumijevanje onoga što je Isus učinio za nas, gledati to iz kuta kojeg često previdimo — sa stajališta nebeskih bića i onoga što su osjećala dok je Krist planirao rješenje svjetske krize.
Baš kao što smo zalijepljeni za male ekrane, gledajući kako se odvijaju događaji u vezi s pandemijom, cijelo je Nebo bilo svjedokom tragičnih događaja na Zemlji. Sljedeći opis Ellen G. White daje nam pogled u bogate emocije Neba. Potičem vas da obratite posebnu pozornost na zanos anđela i Krista dok čitate ovaj opis nove, neviđene ljubavi: “Tuga je ispunila nebeska bića kad su saznala da je čovjek izgubljen i da će se svijet koji je Bog stvorio napuniti smrtnim bićima osuđenima na bijedu, bolest i smrt, i da za prijestupnika nema spasenja. Svi Adamovi potomci morat će umrijeti. Tada sam vidjela Isusa i na Njegovom licu primijetila izraz sažaljenja i tuge. Malo kasnije vidjela sam kako pristupa izuzetno jakom svjetlu koje je okruživalo Oca. Moj anđeo pratilac rekao mi je: ‘On ima tajni razgovor s Ocem.’ Dok su Otac i Sin razgovarali, zabrinutost je kod anđela dosegnula vrhunac. Triput je blještavo svjetlo kojim je Otac bio obavijen pokrilo Isusa, i kad se treći put vratio od Oca, mogli smo vidjeti Njegovo lice. Bilo je smireno, bez ikakvog straha i nedoumice i blistalo je dobrotom i milinom koju je nemoguće opisati. Tada je obavijestio anđele da je nađen put za spasenje izgubljenog čovjeka. Rekao im je da je razgovarao s Ocem i da je ponudio svoj život kao otkup, da će smrtnu presudu uzeti na sebe kako bi zaslugama Njegove krvi čovjek mogao dobiti oprost prošlih grijeha i poslušnošću se vratiti u vrt iz kojeg je bio istjeran. Tada bi mogao ponovno imati pristup slavnom, besmrtnom plodu stabla života na koji je sada izgubio pravo.
Tada je na Nebu zavladala neizmjerna radost i nebeski zbor je zapjevao pjesmu hvale i obožavanja. Anđeli su zasvirali u svoje harfe i pjevali za ton više nego prije, zato što je Bog u svojoj velikoj milosti i milosrđu dao svojega premilog Sina da umre za buntovnički rod.” (Ellen G. White, Rani spisi, str. 117)
Koronavirus je zasigurno nešto alarmantno. Ali ohrabruje me činjenica da kao oni koji vjeruju u Isusa možemo sve staviti u pravilan kontekst. Virus se trenutno čini vrlo moćnim, ali to je zapravo mali dio puno veće “priče” — priče o ljubavi koja zadivljuje čak i anđele. Isus se nije bojao naše krize. Zanemarujući patnju koja Ga je najskuplje stajala, postao je jedan od nas: “A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, … njegove nas rane iscijeliše.” (Izaija 53,4.5)
Dok oprezno perete ruke, gledate vijesti i čekate što će se sljedeće dogoditi, neka vas utješe nježni podsjetnici na Kristovu ljubav prema vama i obećanje koje je dao svojim sljedbenicima neposredno prije nego što se vratio na Nebo: “I evo, ja sam s vama u sve dane”, rekao je, “do svršetka svijeta.” (Matej 28,20) Samo je pitanje vremena kad će se sve naše noćne more završiti.
Elise Harboldt, slobodna spisateljica i studentica teologije