Dragi prijatelji,
Budući da smo zajedno u pandemiji virusa Covid-19, naše podrijetlo nije važno. Odnosno, nije važno jesmo li vjernici, imamo li neka konkurentna uvjerenja ili ne vjerujemo posebno. Stoga sam ovoj poruci dao naslov: Koga bi moglo zanimati.
Veliki petak je obično miran dan. Znam da mnogi moji norveški prijatelji hitaju prema planinama. Nekolicina će ih poći u crkvu ili, budući da je petak, u džamiju. Danas se ne možemo okupljati. Ako se sretnemo, onda će to biti na društvenim mrežama. Ali možemo iskoristiti vrijeme za razmišljanje.
Moju poruku zasnivam na članku urednika medicinskog časopisa The Lancet, vjerojatno najutjecajnijeg medicinskog časopisa na svijetu. Taj je časopis preuzeo vodeće mjesto u promicanju razumijevanja planetarnog zdravlja. Zamijetite opseg. Nije to samo osobno zdravlje, ono što je dobro za mene. Umjesto toga, za sveobuhvatno poimanje zdravlja moramo razmišljati što je dobro za naš planet. Ako nešto šteti planetu, to nije dobro ni za koga.
Usko povezan s razumijevanjem planetarnog zdravlja je pojam jedinstvenog zdravlja. Sama pomisao je uzbudljiva. Jedinstveno zdravlje je također “planetarno”, ali je specifičnije. Poruka je da sva bića pripadaju integriranoj cjelini. Zdravlje životinja i zdravlje ljudi ne mogu se razdvojiti. To se odnosi i na mikrobe i viruse. O ovom drugom je riječ u članku koji preporučujem. Naime, da ne možemo upasti u životinjski ili mikrobni svijet i misliti da to neće imati posljedice.
Iz vlastitog razmišljanja danas — introspekcije — pitam se o vrijednostima stvari koje su me obuzimale zadnjih trideset godina. Posebno mislim na knjige koje sam napisao. Je su li korisne? Jesu li bitne? Izražavaju li one bar na neki mali način zabrinutost izraženu u članku časopisa The Lancet?
Godine 2009. objavio sam knjigu pod naslovom Izgubljeni značaj sedmog dana. Stvarao sam je osamnaest godina. U toj knjizi ističem ekološku poruku sedmog dana: prestanak rada, prestanak svakodnevnih aktivnosti, vrijeme za odmor i razmišljanje. Spominjem subotnju godinu: odmor za zemlju. A onda opisujem jubilejsku godinu, svake pedesete godine, s čudnim ekonomskim resetiranjem koje sprečava centralizaciju vlasništva nad zemljom. Nijedan program takozvane socijalne pravde ne može biti korjenitiji. Ovo je ekološko poimanje, a danas živimo u hitnim ekološkim vremenima. Globalno zagrijavanje traži od nas prestanak naših dosadašnjih aktivnosti; pandemija Covida-19 podsjeća nas da živimo u krhkom ekosustavu u kojem se zdravlje životinja i zdravlje ljudi ne mogu razdvojiti.
Godine 2017. objavio sam komentar Poslanice Rimljanima s podnaslovom Pavao među ekolozima. Poslanica Rimljanima opisuje mučenje čovjeka i prirode:
“Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. (Rimljanima 8,21-23)
O tome pišu filozofi poput Jacquesa Derrida i suvremenog pisca Jonathana Safrana Foera: govore o važnosti suosjećanja i upozoravaju protiv bezobzirne potrage za produktivnošću i profitom. Ovog iznimnog Velikog petka dijelim ove misli s onima koje bi ovo moglo zanimati, nadajući se da nitko neće biti uvrijeđen. Nadam se da će se probuditi zanimanje za izazove i djelovanja koja nas upućuju na međuovisnost, ograničenja te da smo u ovome zajedno.
Dr. Sigve Tonstad