“I reče mi: ‘Dosta ti je milost moja, jer se sila u slabosti usavršava.’ Rado ću se dakle hvaliti svojim slabostima, da se nastani u meni sila Kristova.” (1. Korinćanima 12,9)
Naše sposobnosti su zasigurno dar od Boga; ali istina je da je za Boga važnija naša dostupnost nego naše sposobnosti. Kroz Bibliju uviđamo kako Bog koristi muškarce i žene koji nisu najdarovitiji, najljepši, najbogatiji ili najjači; ali su bili voljni dati sebe i ispuniti Njegovu volju.
Koliko ste puta htjeli učiniti nešto za Boga, ali niste — jer ste mislili da niste sposobni, da nemate dovoljno novca ili da niste dovoljno dobri? Puno puta, zar ne? To je i moje iskustvo. Na životnom putu ćemo doživjeti oduševljenje svaki put kada sebe stavimo na raspolaganje Bogu.
U Poslanici Hebrejima pronalazimo ohrabrenje: “Budući dakle da imamo uzvišena Velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega, koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio. Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć.” (Hebrejima 4,14-16)
Jedna žena se željela moliti. Uzela je stolac i kleknula ispred njega. U suzama je rekla: “Dragi moj nebeski Oče, molim Te sjedni ovdje. Silno želim razgovarati s Tobom!” Zatim je, gledajući u prazan stolac, započela molitvu. Svojim nam je primjerom zorno pokazala što znači pristupiti Bogu. Zamislila je da On sjedi na stolcu i vjerovala je da sluša njezinu molitvu.
Čeka nas obilje ohrabrenja kroz jednostavnu molitvu. Tražimo u molitvi Boga da nam pomogne pronaći načine na koje bismo Mu se mogli staviti na raspolaganje, i da nas u tom postupku može iskoristiti tako što ćemo potaknuti još nekoga da učini to isto. Čuli smo mnoga iskustva o tome kako nešto najjednostavnije može imati velikog utjecaja na druge.
Ako se sjećate, Isus je činio čuda s onim “malo” što je imao, bilo da je to pretvaranje vode u vino, ili kad je nahranio tisuće s nekoliko ribica i kruhova, ili kad je otvorio oči slijepima s malo sline i malo blata. Isus je vjerovao. Sve što je potrebno i nama jest vjera da će se Bog pobrinuti za ostalo kad se potpuno prepustimo Njemu i poželimo raditi za Njega. On nas hrabri da to učinimo još danas!
Elizabeta Brechelmacher Abramović