Vrijeme u kojem živimo s nevoljama koje pogađaju svijet, između ostalog, izvrsne su prilike i pozivi da čovjek ozbiljno preispita svoje osnovne životne stavove i prioritete. U životu svakog pojedinca i zajednice, prije ili kasnije, na ovaj ili onaj način obruč života i smrti počinje se stezati. Vrijednosti u koje smo ulagali svoje najveće životne snage moraju se ozbiljno preispitati, uzdrmati i u određenom smislu staviti na vjetrometinu.
Tako se pokazuje na kakvom smo temelju gradili. I tada se, nažalost, u životu većine ljudi razotkriva dugogodišnja površnost, lakovjernost i tvrdoglava sebičnost. Na svjetlo dana izlaze ponos, grijeh i duhovno sljepilo. U takvim prilikama, kad se obruč života i smrti počne ozbiljno stezati, u prvi plan izbija potpuna nemoć i nedostatnost svih suvremenih “bogova” i “božica” kojima smo povjerili svoje živote. Izdaju nas brižno njegovani idoli i grijesi na koje smo trošili većinu vremena i novca, i cijela građevina naše prividne sigurnosti počinje se nezaustavljivo urušavati.
Jedna od najvećih legendi američkog boksa, pokojni Muhammed Ali, koji je između ostalog nosio i titulu najvećeg Ega u Americi, rekao je za javnost: “Tvrdio sam da sam najjači čovjek na svijetu. Tvrdio sam i da sam najljepši čovjek na svijetu. Tvrdio sam da sam najpametniji. A onda sam se jednog dana počeo tresti.” U život mu je na velika vrata ušla Parkinsonova bolest.
Bogovi poput novca, tjelesnog izgleda, ugleda, titula, karijera, mode, visokog obrazovanja i umjetnosti; bogovi poput nekretnina i pokretnina; sportske, glazbene i filmske ikone; bogovi poput želje za moći i prevlasti, požuda i pohlepa, lakomost i svaki drugi hedonizam i taština — prije ili kasnije počinju se pretvarati u vruć pijesak koji prijetnjom gušenja prodire u oči, uši i usta. Tlo pod nogama nam izmiče i mi smo u panici i strahu, slijepi i nespremni za ono što dolazi. A nije trebalo biti tako. Moglo je biti potpuno drukčije. Ipak, jedno je sigurno — još uvijek ima obilje nade. Još uvijek Božja milost želi i može preokrenuti plimu ljudske sebičnosti i krivnje u nešto predivno. Božja milost još uvijek opominje ljude, poziva ih i preklinje.
U Božjoj riječi piše: “Borite se za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima.” (Juda 3) Ova borba za vjeru podrazumijeva nevidljive i vidljive sile, u nama i izvan nas, koje žele udaljiti i sakriti ljepotu i snagu živog Krista iz vidokruga naše duše. Te neprijateljske sile žele iščupati pohranjenu živu Božju riječ iz naših srca; po svaku cijenu prevariti, potkupiti, razvodniti; po svaku cijenu obezvrijediti, uplašiti i obeshrabriti. Živa vjera u našem srcu na meti je različitih neprijatelja, i zato nas Bog poziva da se borimo upravo za tu spasonosnu vjeru koja je “jednom zauvijek predana svetima”.
Apostol Pavao je pozvao: “Bori se u dobroj borbi vjere, postigni život vječni u koji si pozvan…” (1. Timoteju 6,12) Mi nismo spašeni svojim dobrim djelima, svojim naporima i svojim pobjedama, poslušnostima i zaslugama. Spašeni smo samo i isključivo Božjom milošću po vjeri u Isusa Krista. Ali neprijatelj se iz mnogih smjerova trudi ukloniti iz nas upravo tu jedinu spasonosnu vjeru koja za plod ima ljubav i poslušnost — Božji čudesan dar dobrote i vječnog života.
Ne zaboravimo nikada da “Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven.” “On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.” “Zar je Jahvi išta nemoguće?” (Psalam 93,1; Psalam 147,3; Postanak 18,14) Postoji samo jedno što je nemoguće čak i Svemogućem Bogu. Nemoguće Mu je jedino obratiti i spasiti čovjeka protiv njegove volje. Sve drugo je Bogu moguće.
Godine 1820. u Salemu, u New Jersyju, pred zgradom okružnog suda okupila se gomila ljudi. Svi su se gurali u želji da svjedoče suludom pothvatu. Uskoro se na stubama pojavio čovjek koji je u ruci držao crveni plod. Kad ga je podigao u zrak kako bi ga svi jasno mogli vidjeti, ljudi su međusobno počeli šaputati: “Zar će stvarno to pojesti?” Ime tog čovjeka bilo je Colonel Johnson, a crveni plod koji je držao u ruci bila je obična rajčica ili paradajz. U to vrijeme u Americi su rajčicu smatrali smrtonosno otrovnom. Mračna priča o rajčici potjecala je iz Europe i bila je raširena među tadašnjim Amerikancima; tako da je nitko niti u snu ne bi zagrizao. Ljudi su užasnuti i zadržanog daha promatrali kako Colonel Johnson uzima veliki sočni griz rajčice.
Očekivali su da će gotovo trenutno umrijeti tamo na stubama u velikim mukama. Ali, naravno, ništa se nije dogodilo. Colonel Johnson je pojeo cijelu rajčicu, a zatim još jednu. Nakon toga pitao je ima li među prisutnima hrabrih koji bi također htjeli kušati. Nekoliko njih je pristalo i ubrzo su uživali u ukusnim sočnim plodovima. Vijest se brzo proširila i na kraju je narodni strah i trepet — bivši smrtonosni otrov — postao širom rasprostranjen važan dodatak američkoj i svjetskoj prehrani, kao izvrstan izvor minerala i vitamina.
Zanimljivo je kako su toliki ljudi bili do te mjere prevareni da su u velikom strahu i iščekivanju smrti promatrali čovjeka kako uživa u sočnim i zdravim plodovima. Različite nevolje koje u ovom trenutku pogađaju svijet pokreću mnoge utjecajne pojedince i medije da šire laži i potpuno pogrešno tumače stvarnost. Mnogi već imaju gotove teorije o tome što nas točno čeka u bliskoj budućnosti, i čuju se glasovi brojnih lažnih “proroka” koji odvode misli lakovjernih ljudi u pogrešnom i opasnom smjeru.
Preko proroka Izaije Bog je rekao: “Jao onima koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu. Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom!” (Izaija 5,20)
U biblijskoj knjizi Otkrivenje piše da je Sotona, pali anđeo, zavodnik “cijeloga svijeta” (Otkrivenje 12,9). Ali on ne zavodi izravno i otvoreno, već posredno i prikriveno. Najveći dio posla on obavlja u velikoj tajnosti. U sljedećem poglavlju iste biblijske knjige čitamo o tome kako je “sva zemlja zanesena za Zvijeri” (Otkrivenje 13,3). Zapazite, “sva je zemlja zanesena za Zvijeri”! Zvijer je ovdje simboličan izraz za sustav koji služi “velikom Zmaju”, odnosno Sotoni. Biblijski opis govori kako se ljudi cijelog svijeta klanjaju jednom velikom sustavu, moćnoj ustanovi kojom potajno upravlja sam Sotona, a koja je u stvarnosti zapravo vrhunska krivotvorina istine, krivotvorina vjere, lažni vjerski sustav, sveopća prijevara koja stoljećima vara i zavodi narod.
Nemamo ovdje prostora ulaziti u sve navode i sva objašnjenja, ali u Otkrivenju se taj iznimno opasan i lažljiv sustav naziva Babilonom — “velikom bludnicom”. Božja riječ kaže da Babilon — “velika bludnica” koja “napaja sve narode vinom prijevare” — zavodi stanovnike Zemlje vodeći ih u vječnu propast (Otkrivenje 17. i 18. poglavlje). Kakva ozbiljna upozorenja i kakvi pozivi na oprez, temeljito proučavanje Biblije i budnost!
Kad Isus govori o događajima posljednjeg vremena, On upozorava: “Pazite da vas tko ne zavede”, i nastavlja: “I mnoge će zavesti” — lažni vjeroučitelji i lažni proroci. (Matej 24,4.5)
S druge strane, Božja riječ nas poziva: “Borite se za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima.” Preko psalmista Bog nas ohrabruje riječima: “U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!” (Psalam 27,14) “Bog uspravlja prignute i liječi one koji su srca skršena.” (Psalam 147,3)
Ne zaboravimo da Bogu ništa nije nemoguće, osim spasiti čovjeka protiv njegove volje. Borba na koju smo pozvani zahtijeva duhovnu budnost i svakodnevnu živu zajednicu s Bogom. Upravo stoga Isus poziva: “Bdijte i molite svaki čas, da biste mogli umaći svemu onom što se ima dogoditi i održati se pred Sinom Čovječjim.” (Luka 21,36)
Ljudska glupost je bezgranična. Ljudi se uglavnom bave nevažnim, beznačajnim i sebičnim sitnicama. Da nije krajnje tragično, bilo bi krajnje smiješno. Jedan holivudski frizer odlučio je pomoći svim nezadovoljnim muškarcima koji se žale na slabu dlakavost svojih grudi. Zamislite samo: izumio je rukom uzlani tupe za muška prsa. Tako je najjeftinija prsna perika stajala otprilike 1.500 eura, dok je model nazvan Sylvester Stallone stajao je 4.000 eura. Čime li se sve ljudi bave! “Gospod gleda s nebesa na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži.” (Psalam 53,3) Psalmist u dvanaestom psalmu viče: “U pomoć Gospode, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više među ljudima!” Na sve to Isus je dodao: “Hoću li, kada se vratim, naći vjere na zemlji.” (Luka 18,8)
Površne i jeftine vrijednosti ovoga svijeta zasljepljuju ljude, kradu im vrijeme i životnu snagu i okreću njihove umove u potpuno pogrešnom smjeru. Na taj način daje se prostora Sotoni da sije epidemije i ostala zla. Ljudi ne poznaju Božju riječ i Njegova pouzdana obećanja. Ne znaju što doista donosi budućnost, jer se nisu spremni ozbiljno poniziti i spustiti s prijestolja na kojem si umišljaju da su bogovi. Nisu se spremni u poniznosti povezati s jedinim živim Bogom kroz ozbiljnu molitvu, kroz živu Božju riječ i nesebičnu službu drugima. Stoga, “Borite se za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima.” “Gospod kraljuje u sjaj zaodjeven. On uspravlja prignute i liječi one koji su srca skršena.”
Na farmi Aandenk, u Južnoj Africi, Allan Roberts počeo je 1932. godine kopati zlato. Došao je do dubine od 1.220 metara ne našavši ništa. On i njegov partner morali su odustati jer više nisu imali novca. Drugi su preuzeli jamu, kopali dalje, i samo trideset metara dublje naišli na zlato. Uskoro je upravo ta jama davala sedamdeset posto svjetske proizvodnje zlata. Allan Roberts, otkrivač jame koji je iskopao njezinih 1.220 metara, umro je u takvom siromaštvu da su mu prijatelji morali platiti sprovod.
Draga braćo i sestre, Božji prijatelji, ovaj čovjek je bio tako blizu, a tako daleko! Njegov životni san se nije ostvario. Njegov životni san ga je iznevjerio, a možda i potpuno upropastio. Kao i mnogi drugi, sanjao je pogrešan san. Ne znam kako se nosio s gorkom činjenicom da je bio tako blizu, a tako daleko!
S druge strane, Isus nam svojom neizrecivom mukom i svojom presvetom krvlju jamči blizinu, oprost, pomoć, sigurnost i spasenje. “Blizu je Gospod svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno.” “Blizu je Jahve onima koji su srca skršena, a klonule duše spašava.” U biblijskoj knjizi Božjeg sluge Ezre piše: “Ruka je Boga našega ispružena da blagoslovi sve one koji ga traže.” (Ezra 8,22) Božja ruka neće iznevjeriti. Božje ruke su probodene klinovima u znak Njegove vječne vjernosti i ljubavi. Bog je rekao: “Nek’ se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe ja zaboravim.” (Psalam 137,5)
Isus Krist — Bog i Čovjek — nalazi se na prijestolju svemira i svim raspoloživim silama radi za one koji svim srcem žele živjeti za Istinu. On nas poziva da ustrajemo do kraja u borbi za “vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima”; u borbi za beskrajno bolji svijet.
Velikom brzinom dolazi vrijeme kad će sva ljudska blaga, novac i imovina vrijediti manje od jedne lipe. Velikom brzinom dolazi vrijeme kad će najdotjeranija lica i najnjegovanija tijela postati najružnija strašila izobličena od straha i užasa. Dolazi vrijeme kad će se sva sebična i bezbožna ljudska stremljenja i dostignuća pretvoriti u šaku piljevine bačene u vjetar. Velikom brzinom dolazi vrijeme kad će se svaki hram suvremenih bogova i svaki ljudski život podignut na temeljima bez Boga pretvoriti u prašinu i pepeo.
Prorok Izaija je opisao budućnost: “Ohol pogled bit će skršen i bahatost ljudska ponižena. Gospod će se uzvisiti. On jedini u dan onaj. … ‘Kunem se samim sobom,’ govori Bog Svevišnji, ‘da će se preda mnom prignuti svako koljeno i svaki će jezik priznati Krista.’” (Izaija 2,11; 45,23)
Kakve je samo predivne riječi i primjere žive vjere nabrojio apostol Pavao u Poslanici Hebrejima: “Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo. Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kajin. … Po vjeri Abel, premda mrtav, još uvijek govori. … Vjerom je Henok prenesen tako da nije vidio smrti. … Vjerom je Noa s pobožnim poštovanjem sagradio lađu da spasi svoju obitelj. … Vjerom se Abraham pokorio kad je primio poziv da ode u zemlju koju je imao primiti u baštinu. … Vjerom je i sama Sara, i to unatoč poodmakloj dobi, postala sposobna da začne, jer je držala vjernim onoga koji joj je obećao. … Vjerom je Abraham, kad je bio stavljen na kušnju, prinio Izaka…” (Hebrejima 11)
Kad govorimo o Abrahamu, posebno je zanimljiv nadahnuti komentar spisateljice Ellen G. White o njegovoj spremnosti da žrtvuje svojeg ljubljenog sina Izaka: “Abrahamova kušnja bila je najteža koja je ikad došla na jedno ljudsko biće. … Pouka pružena na ovaj način blista kroz vjekove, tako da se i mi možemo poučiti da ništa nije toliko dragocjeno da to ne bismo mogli dati Bogu.” (Youth Instructor, 6. lipnja 1901.)
Ima li nešto u tvojem i mojem životu što nam je toliko dragocjeno da to ne možemo predati Bogu? Postoji li nešto takvo čime sramotimo Nebo i prečistu krv Kristove ljubavi? Jesmo li spremni iz ljubavi i zahvalnosti prema Bogu predati sve i odreći se svega što Bog traži od nas — za naše vječno dobro?
Poslušajmo što je još Ellen G. White napisala vezano uz Izaka u toj jedinstvenoj prigodi kad je Abraham pozvan prinijeti Bogu ono što mu je bilo najdragocjenije — svojega sina: “Izak je u strahu i zaprepaštenju saznao svoju sudbinu, ali se nije opirao.” Naime, bio je u punoj snazi mladenaštva i mogao se bez ikakvog problema suprotstaviti svojem ostarjelom i izmučenom ocu. “Ali Izak je od mladosti bio naučen da spremno i s vjerom sluša, i on se dragovoljno pokorio kad mu je otkrivena Božja namjera. On je bio sudionik u Abrahamovoj vjeri i osjećao se počašćen time što je bio pozvan da svoj život da na žrtvu Bogu. On je nježno pokušao olakšati očevu žalost i ohrabriti njegove iznemogle ruke da zavežu konopac koji će ga privezati na žrtvenik.” (Patrijarsi i proroci, str. 119)
Kakav je ovo primjer za nas! Kakva je to vjera jednog mladića koji predaje samog sebe, sav svoj život, sve što ima i sve što jest. Izak je, dakle, bio spreman predati Bogu sve na žrtvu. Jesmo li mi spremni predati sve iz ljubavi i zahvalnosti, ili još uvijek postoji neki idol, nešto što znamo da nismo predali? Sveti Duh nas i sada poziva. Nemojmo čekati, jer nas čekanje može preskupo stajati; može nas stajati života.
Čitao sam o taksistu Ericu Bosworthu iz Manchestera u Engleskoj. On je u svojem automobilu za samo osam godina potrošio pedeset i tri akumulatora, šest stotina svjećica i četrnaest startera. Tek je onda kupio drugi automobil. Predugo je čekao i previše ga je stajalo. Naše čekanje da predamo Bogu sve što jesmo i imamo može nas stajati vječnog života.
Iz mjesta Bowling Green, u američkoj saveznoj državi Kentucky, Anne Steele napisala je pismo svojoj šurjakinji Mary Turnbow. Pismo je napisala sa svojih trideset i pet godina života, a stanovala je samo dvadeset i četiri kilometara dalje od šurjakinje Mary. Nekim čudom pismo je stiglo tek nakon sedamdeset i šest godina, kad su obje žene već davno umrle. Da bi ironija bila veća, pismo je započinjalo riječima: “Vjerojatno misliš kako ti dugo nisam ništa pisala…” Kad je pismo otvoreno, obje su žene bile mrtve. Izgubljeno vrijeme i promašeno pismo. Uzalud pisano i uzalud poslano. Takav može biti i naš život ako odgađamo predati sve Bogu, i ako odgađamo sudjelovati u borbi vjere koja je “jednom zauvijek predana svetima”. Stoga uđimo u ring i ne izlazimo!
Nemojte me krivo shvatiti, ali u određenom smislu nama nije potrebna zaštita od virusa, bolesti, potresa ili nagle i prerane smrti. Nama je prije svega potrebna zaštita od nevjere i sebičnosti, od lijenosti, površnosti i kukavištva, jednako kao i od fanatizma. Više od zdravlja, više od hrane, više od zraka i više od života nama je potreban Božji Duh, mir s Bogom, Njegova ljubav i živa vjera koja nikad ne odustaje.
“Ako sam pao, ustat ću. Ako i boravim u tminama, Gospod je svjetlo moje.” (Mihej 7,8) “Blizu je Jahve onima koji su srca skršena i klonule duše spašava.” (Psalam 34,19)
Mnogima je poznato da je devedesetih godina u Ruandi i okolnim afričkim državama bjesnio rat između naroda Hutu i Tutsi. Osamsto tisuća ljudi stradalo je u tom ratu. U jednom kršćanskom selu u državi Kongo vojska je razbila vrata kuće u kojoj je živio propovjednik sa svojom ženom i djecom. Došli su kako bi na licu mjesta pobili čitavu obitelj. To je istinit događaj za koji ste možda već čuli, ali vrijedi ga ponovno ispričati.
Otac, propovjednik, zamolio je vojnike da njegovoj obitelji ispune posljednju želju prije smrti. Tražio je dopuštenje da kleknu i da se pomole Bogu. Vojnici žedni krvi odlučili su pričekati još nekoliko sekundi dok se obitelj na koljenima pomoli. Kad je molitva je završila, obitelj je na koljenima zatvorenih očiju očekivala posljednje zvukove automatskih pušaka i potom kraj. Ali očekivani pucnjevi se nikada nisu dogodili. Obitelj je polako ustala i uvidjela da su vojnici otišli iz njihove kuće, ali i iz sela. Nije im bilo jasno što se točno dogodilo.
Nekoliko mjeseci kasnije ovaj je propovjednik prepričavao svoj doživljaj pred ljudima na bogoslužju u obližnjem gradu. Odjednom se javio jedan glas iz zadnjih redova: “Ja vam mogu reći što se točno dogodilo. Bio sam jedan od vojnika koji su provalili u vašu kuću. Držao sam vašu djecu na nišanu dok ste klečali i molili se. Odjednom vas je okružio strahovit vatreni zid i više vas nismo mogli vidjeti. Znali smo da će kuća zajedno s vama izgorjeti, pa smo izišli iz nje. Stajali smo vani i promatrali kuću u plamenu, ali ona nije izgorjela! Shvatili smo da je to neka druga vrsta vatre koja nama nije poznata. Shvatili smo da je to vatra koju je poslao Bog.”
A onda je taj vojnik dodao: “Ako vaš Bog tako odgovara na molitve, ja Ga želim upoznati! Dosta mi je ratovanja, i napadanja, i lutanja, i odbijanja, i bježanja. Zato sam danas došao ovamo.” Taj se vojnik odlučio za ono najbolje, za živoga Boga.
U Bibliji stoji obećanje: “A ja ću mu … biti ognjen zid unaokolo i Slava njegova sred njega.” (Zaharija 2,9) Stoga, prijatelji Božji, raspeti Krist nas poziva s golgotskog križa i s vječnog prijestolja milosti: “U svemu uzmite veliki štit — vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele zloga.” (Efežanima 6,16)
Jedan kršćanski pjesnik i skladatelj je na kraju svojeg putovanja po uskom putu zapisao:
“Ne žalim niti za jednom miljom koju sam prešao za Gospodina. Ne žalim niti za jednim trenutkom u kojem sam vjerovao u Njegovu Riječ. Gledao sam kako godine prolaze, kroz preobilne muke i boli, ali ne žalim niti za jednom miljom koju sam prešao za Tebe, Gospodine.
Sanjao sam mnoge snove, od kojih neće ništa ostati. Ali dovoljno snova se ostvarilo da bih i dalje nastavio sanjati. Molio sam mnoge molitve, prohodao život na koljenima i čekao dugo i strpljivo, kad mi odgovor nije dolazio. Ali na dovoljno mojih molitava Gospodin je silno odgovorio da bih nastavio, da bih nastavio i dalje ustrajno molio. U službi spašavanja ljudi sijao sam Riječ poput sjemena. Mnogo sjemena nije donijelo roda, jer srce je tvrdi kamen. Ali svojim sam rukama grlio dovoljno zlatnog klasja, da bih nastavio i radosno sijao, sijao i unatoč mukama.
Vjerovao sam mnogim prijateljima koji su me ostavili, okrenuli leđa, slomljenog me predali patnjama, ostavili u samoći i u suzama. Ali imam dovoljno istinskih prijatelja, onih što se trude, da bih nastavio, nastavio i nastavio vjerovati u ljude.
Ispijao sam čaše poniženja i sramote, i nije bilo pjesme koju bih mogao pjevati, ali iskusio sam dovoljno ljepote života da bih opet iznova poželio živjeti. Ne žalim niti za jednom miljom koju sam prešao za Gospodina. Ne žalim niti za jednim trenutkom u kojem sam vjerovao u Njegovu Riječ. Gledao sam kako prolaze godine, kroz muke i preobilne boli, ali ne žalim niti za jednom miljom koju prijeđoh za Tebe, Gospodine.”
Čujmo svemu završnu riječ: “Još malo, vrlo malo, i doći će Onaj koji ima doći i neće zakasniti.” (Hebrejima 10,37)
Jesi li spreman? Jesi li spremna? Jeste li predali sve za što dobro znate da trebate predati Bogu — za svoje vječno dobro? Ako još niste, predajte to danas, sada! Božjom milošću, snagom Božje ljubavi i Duha, vjerom koja vam je darovana, uđite u ring i ne izlazite! Borite se za vjeru koja je “jednom zauvijek predana svetima”. “Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven” (Psalam 93,1) i bitka je Njegova! A pobjeda je sigurna.
Josip Salajster