“I ako se ponizi moj narod na koji je prizvano ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju.” (2. Ljetopisa 7,14)
Prije nekoliko godina pročitala sam redak u Nehemijinoj knjizi koji je promijenio način na koji se molim za zemlju u kojoj živim. Ta knjiga započinje s Nehemijom koji se molio za Židove, povratnike u Jeruzalem, nakon što su u zatočeništvu proveli sedamdeset godina. Nehemija je upravo saznao koliko se naporno bore njegova židovska braća i sestre.
Ono što je Nehemija molio za svoju zemlju svih tih godina utjecalo je na način na koji se ja danas molim za našu zemlju. Evo što je molio:
“O, Jahve, Bože nebeski, veliki i strašni Bože koji čuvaš Savez i naklonost onima koji te ljube i drže zapovijedi tvoje! Neka uho tvoje bude pažljivo i oči tvoje otvorene da čuješ molitvu sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noću, za sinove Izraelove, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo učinili protiv tebe; sagriješili smo i ja i kuća oca mojega!” (Nehemija 1,5.6)
Kad se Nehemija molio, on nije samo priznao grijehe svojeg naroda; priznao je i svoje grijehe. Kad molimo za našu zemlju, najbolji je način za početak priznati svoj dio. Pročitavši ovaj odlomak, shvatila sam da trebam pristupiti Bogu ispravno prije nego što Ga mogu moliti da pomogne našem narodu da se izmiri s Njim. U Psalmu 66,18 čitamo: “Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod.”
Ako želimo da Bog posluša naše molitve, moramo prvo priznati svoje grijehe. To možda zvuči pomalo zastrašujuće, ali nikada se ne moramo bojati priznati svoje grijehe Bogu. On u svojoj Riječi obećava da će nam uvijek oprostiti kad se doista pokajemo:
“Napokon sam priznao sve svoje grijehe pred vama i prestao pokušavati sakriti svoju krivnju. Rekao sam sebi: Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: Priznat ću Jahvi prijestup svoj, i ti si mi krivnju grijeha oprostio.” (Psalam 32,5)
Dakle, ako smo se prestali moliti za našu zemlju, sjetimo se najboljeg načina kako ponovno započeti moliti: prvo priznajmo svoj grijeh.
Osjećamo li se ikada kao da smo toliko zgriješili da nam Bog neće oprostiti? Pročitajmo u 1. Ivanovoj 1,9: “Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.” Pročitajmo i Tužaljke 3,22.23: “Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!”
Kako nam ovi biblijski redci daju uvjerenje u Božju ljubav i milost!
Elizabeta Brechelmacher Abramović