Tijekom svojih svakodnevnih poslova trebamo često uzdizati svoja srca u molitvi Bogu. Ove tihe molitve dižu se kao miomiris k Božjem prijestolju, a naš neprijatelj ostaje zbunjen. Kršćanin koji se na ovaj način oslanja na Boga ne može biti pobijeđen. Sotonino lukavstvo ne može uništiti njegov mir. Sva obećanja Božje riječi, sva sila Božje milosti, svi blagoslovi Neba jamstvo su za njegovo izbavljenje…
Molitva je disanje duše. Ona je tajna duhovne sile. … Molitva dovodi srce u izravnu vezu s Izvorom života i jača žile i mišiće duhovnog iskustva. Tko zanemaruje molitvu, tko se moli neredovito ili kad mu se to sviđa, gubi vezu s Bogom. Duhovne sposobnosti slabe i vjersko iskustvo počinje gubiti zdravlje i snagu.
Divno je što mi, nedostojni i smrtni grešnici, možemo uspješno upućivati Bogu svoje molitve. Što može čovjek više poželjeti nego da bude sjedinjen s beskonačnim Bogom? Iako slab i grešan, čovjek ima prednost da razgovara sa svojim Stvoriteljem. Možemo izgovoriti riječi koje dopiru do prijestolja Kralja svemira. Možemo razgovarati s Isusom idući putem, jer On nam govori: “Ja sam ti s desne strane.”
Mi možemo razgovarati sa svojim Bogom u svojim srcima i živjeti u zajednici s Isusom. Iako zaokupljeni običnim svakodnevnim poslom, možemo težnje svojega srca slati Bogu jednim uzdahom, tako da nas ljudsko uho ne čuje; ali ta riječ ne umire i ne gubi se. Ništa ne može ugušiti težnju duše. Ona se diže iznad ulične buke i iznad huke strojeva. Bog je Onaj kome mi govorimo, i On nas čuje.
Ellen G. White
(tekst je preuzet iz knjige Poruka mladima, str. 151,152)