Rješavanje kriza u crkvi

Pavao je bio pravi umjetnik kada su u pitanju odnosi s ljudima i rješavanje kriznih situacija. Znao je na sukobe odgovoriti na takav način da za suradnju pridobije različite strane u konfliktu. Želimo na primjeru 1. Korinćanima 8-10 vidjeti kojim se principima rukovodio u svrhu rješavanja konfliktnih situacija. …

Kroz cijelu 1. poslanicu Korinćanima Pavao se bavi raznim unutarcrkvenim krizama i problemima. Na početku saznajemo da je crkva podijeljena u različite grupacije. Stoga Pavao razjašnjava jedno po jedno pitanje, a u svima je riječ o stvarima koje dovode do podjela u lokalnoj crkvi u Korintu. …

Analiza 1. Korinćanima 8,1-13
U 1. Kor 8,1 Pavao započinje novu temu koja dovodi do podijeljenosti u crkvi: Trebaju li kršćani jesti meso žrtvovano idolima ili ne? Očigledno su neki kršćani u Korintu slobodno jeli takvo meso dok ga drugi nisu konzumirali. Koju grupu će Pavao podržati? Kako će Pavao odgovoriti na ovo praktično pitanje u svjetlu evanđelja? On će se ovdje usuditi predstaviti sebe kao primjer koji treba slijediti. Teško možemo naći bolje mjesto u njegovim poslanicama za izučavanje njegovih principa.

Pavao započinje diskusiju u 8. poglavlju s motivom znanja. Neki ljudi u korintskoj crkvi imaju znanje da idoli nisu ništa jer postoji samo jedan Bog (1. Kor 8,1-7). Pavao vjeruje da znanje čini arogantnim dok ljubav izgrađuje (1. Kor 8,1). Ako zato Korinćani baziraju svoje ponašanje na znanju, zanemarujući ljubav, on tako nešto ne bi odobrio. Ovdje već možemo dobiti nagovještaj kako Pavao odlučuje o svom ponašanju: njegov je najviši princip ljubav. Ljubav je važnija od znanja.

Pavao nastavlja svoju diskusiju o mesu žrtvovanom idolima s motivom prava. Korinćani imaju određena prava, a pravo koje se ovdje posebno naglašava jest pravo da jedu meso žrtvovano idolima. Njihovo znanje o idolima dozvoljava im da ga jedu jer idoli u krajnjoj liniji nisu ništa (1. Kor 8,4). Ali Pavlov savjet je: “Pazite da vaše pravo ne bi bilo na spoticanje slabima.” (1. Kor 8,9) Očigledno su neki vjernici u Korintu jaki dok su drugi slabi. Jaki imaju znanje o temi mesa žrtvovanog idolima dok ga slabi nemaju. Pavao se ovdje brine za slabe vjernike, jer oni se spotiču kad jaki vjernici crkve jedu ovakvo meso. Slab je vjernik prema Pavlu važniji od nečijih osobnih prava.

Pavao zaključuje poglavlje principom ljubavi. Iako jaki vjernici crkve imaju pravo jesti meso žrtvovano idolima, oni trebaju odustati od svog prava zbog slabih vjernika. “Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim.” (1. Kor 8,13) Pavao piše zaključak 8. poglavlja u prvom licu jednine uključujući sebe među jake vjernike crkve koji imaju znanje i koji bi trebali odustati od svog prava da jedu takvo meso. Time Pavao postavlja sebe kao primjer osobe koja je spremna odustati od svojih prava kako ne bi bila na spoticaj savjesti slabih vjernika crkve. Princip ljubavi naglašen je ovdje, a ljubav je važnija od osobnog prava. Pavao je spreman živjeti ovaj princip bez obzira na posljedice.

Analiza 1. Korinćanima 9,1-18
Nakon što je Pavao argumentirao da jaki trebaju odustati od svojih prava, on nastavlja u 9. poglavlju sa svojim osobnim pravima. On ima sljedeća prava koja izdvaja i navodi u tekstu: 1) da jede i pije, 2) da ga žena prati na njegovim putovanjima i 3) da ne radi za život jer je posvetio život propovijedanju evanđelja (1. Kor 9,4-6). Nakon što je nabrojao svoja prava, Pavao će zaključiti da nije koristio niti jedno od navedenih prava: “No ja se ničim od toga nisam poslužio. A i ne napisah toga da bi se tako postupilo prema meni. Radije umrijeti, nego… Te mi slave nitko neće oduzeti! … Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju.” (1. Kor 9,15.18).

S ovim trostrukim primjerom odustajanja od osobnih prava Pavao želi pokrenuti jake vjernike korintske crkve da odustanu od svog prava jedenja mesa žrtvovanog idolima. On ne traži svoje osobne koristi, niti bi Korinćani trebali tražiti svoju korist. Oni ne trebaju djelovati prema principu znanja, nego prema principu ljubavi. To je kontekst u kojem Pavao dolazi do slogana svima sam bio sve (1. Kor 9,22).

“Svima sam bio sve”
Pavao započinje 19. redak s formulacijom “iako sam slobodan”. On je slobodan ponašati se u skladu sa svojim pravima. On je čak slobodan jesti meso žrtvovano idolima jer se nalazi među jakima koji imaju znanje da je to pravo opravdano. …

Usprkos svojoj slobodi i pravu Pavao odlučuje učiniti sebe robom. On nastavlja u tekstu objašnjavati svoje robovanje: on postaje Židovima kao Židov, onima koji su pod zakonom kao onaj koji je pod zakonom, onima koji su bez zakona kao onaj koji je bez zakona, a slabima slab (1. Kor 9,20-22). Ono što nedostaje u ovoj listi je jakima jak. … On je spreman učiniti se robom naspram svakoga u korintskoj mjesnoj crkvi. Ovdje vidimo Pavlov princip ljubavi u njegovoj najdubljoj formi. …

Pavao prezentira svoje ponašanje kao idealan način na koji kršćanski princip ljubavi treba biti primjenjivan u crkvenoj sredini. Svima biti sve nije slabost karaktera, nego se upravo u tom principu ogleda jak kršćanski karakter koji je spreman zanemariti vlastita prava kako bi sve pridobio za jedinstvo crkve.

Pavao izražava svrhu svog djelovanja pet puta u redcima 19-22 s istim izrazom kako bih zadobio sve te različite grupe u lokalnoj crkvi u Korintu. Zašto ih on želi zadobiti? … Konačni Pavlov cilj za sve njih je da budu spašeni. Život u jedinstvu će doprinijeti njihovom spasenju dok će s druge strane nastavak podjela i razdora vjerojatno završiti gubitkom njihovog konačnog spasenja. …

Zaključak
U 1. Korinćanima nalazimo podijeljenu lokanu crkvu u raznim kriznim situacijama, problemima i konfliktima. Pavlov je cilj dovesti podijeljenu crkvu u jedinstvo. S tim na umu je on svima bio sve u toj lokalnoj crkvi. Njihovo spasenje je u igri i ako ne pronađu način kako riješiti svoje krize i pokvarene odnose, nastavit će živjeti u grijehu. Stoga Pavao utjelovljuje poruku evanđelja u sebi i praktično im pokazuje koje su konzekvence evanđelja. Slijedeći principi proističu iz Pavlove argumentacije u 1. Kor 8-10:
1) učiniti se robom za dobrobit drugih
2) odustati od svojih prava za dobro drugih
3) ljubiti druge u svrhu njihovog spasenja.

U svrhu zadobivanja vjernika za jedinstvo crkve Pavao se poistovjećuje sa svakom od grupacija i pretvara sebe u roba svakoj od njih. Takvim ponašanjem nada se dovesti ih bliže jedne drugima. Analize 1. Kor 6.7.11.12-14 ili Rimljanima 14-15 otkrile bi identično Pavlovo ponašanje i u drugim crkvenim situacijama. Čini se da uvijek ponovno u konfliktnim situacijama u mjesnim crkvama Pavao primjenjuje slogan svima sam bio sve. …

Možemo li slogan svima sam bio sve primijeniti u bilo kojoj situaciji danas? Najvažnije od svega je pitanje trebamo li ga primjenjivati u situacijama misije prema nevjernicima jer to je bila najčešća primjena ovog teksta? Kontekst u 1. Korinćanima 8-10, koji smo ovdje istražili, nema kao primarni fokus misiju prema nevjernom svijetu, nego vjernike i podijeljenu lokalnu crkvu. Ovaj slogan je moguća optužba upućena Pavlu od njegovih protivnika da nije izabrao pravu stranu u konfliktu. Pavao uspješno okreće optužbu prema optužiteljima i pokazuje im kako slogan svima sam bio sve ispunjava kršćanski princip ljubavi.

Time je primarno područje primjene slogana svima sam bio sve život mjesnih crkava, posebno u situacijama menadžmenta konflikta. Pavao se želi učiniti robom svima, on želi odustati od svojih prava i želi ljubiti druge, a sve to kako bi ih pridobio za jedinstvo crkve i sve zajedno poveo k spasenju. Ovakvim pristupom Pavao želi riješiti krize i osigurati dobar i pozitivan duh u crkvama. Iako bi moto svima sam bio sve mogao biti koristan i u misiji prema nevjernicima, primarni kontekst je unutarcrkvena kriza. Pavao nam ovime u nasljeđe ostavlja obrazac ponašanja koji ima potencijal promijeniti i uzdići i crkve danas.

Igor Lorencin