Mnogi ljudi — a možda čak i vi — mogu ući u intelektualnu dosadu kada se govori o biblijskim doktrinama ili učenjima adventističke crkve, uzdišući od dosade i očekujući ponavljanje suhih teoloških činjenica koje smo čuli već mnogo puta:
– Subota je sedmi dan u tjednu, a evo i milijun redaka iz Biblije koji to potvrđuju.
– Deset zapovijedi nisu ukinute na križu, tako da ih i dalje trebate držati, a evo i redaka koji to potvrđuju.
– Istražni sud počeo je 1844. godine i vaše ime može biti prozvano svakog trena, a evo i redaka i niz proročanstava koja to potvrđuju.
– Kad umremo, mi smo stvarno mrtvi, potpuno mrtvi, skroz naskroz mrtvi, pa ako vam se nekad pojavi mrtav član obitelji ili prijatelj, to nije stvarno on, to je demon, a evo i redaka koji to potvrđuju.
– Isus uskoro dolazi, i kad dođe, to neće biti nekakvo tajno uznesenje s prilikom za drugo pokajanje nakon sedmogodišnje patnje, tako da vam je bolje da se već sada pripremite, a evo i biblijskih redaka koji to potvrđuju.
– I pored svega ovoga, trebate postati vegetarijanac, davati desetinu, prestati gledati televiziju i krstiti se uronjavanjem.
Mogu li čuti amen?
Ne?
Zašto?
Pa, zato što svi osjećamo da nešto nedostaje kad se istina svede samo na skup spoznajnih činjenica i zahtjeva o ponašanju.
Evo jedne činjenice s kojom se trebamo suočiti: nijedna od ovih doktrina pojedinačno ne sadrži istinu, pa čak ni sve one zajedno. Slušate li? Nijedna od doktrina ne sadrži istinu sve dok u svoje središte ne stavi Kristovu ljubav i dok je ona ne prožme. Zbog toga je apostol Pavao rekao “kako je u Isusu istina”. (Efežanima 4,21)
Hmmmmm.
Kako je u Isusu istina.
Što to točno znači?
Možda se sjećate da je Isus jednom rekao “upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi”, i kasnije dodao “Ja sam … istina”. (Ivan 8,32; 14,6)
Shvaćate bît, zar ne?
Istina nije samo skup apstraktnih podataka koje treba zapamtiti, navoditi i o kojima treba raspravljati. Istina je Osoba, a njezino je ime Isus. U odnosu s Isusom nalazi se oslobođenje od svega što nas sputava i veže — poimence — od naše slomljenosti i srama koji dolazi nakon nje.
Kakva je onda “istina” kad se propovijeda izvan Isusa?
Pa, kao prvo, istina koja se iznosi odvojeno od Isusa je puko iznošenje sirovih i beskorisnih podataka o osobnosti i karakteru. Ona za vas nema lice, srce ili osobne želje. Drugo, istina odvojena od Isusa je osjećajno bespoštedna — sve što ona može jest nametnuti krivnju i povećati strah. Ona ne može spasiti, izliječiti ili promijeniti ljudsko srce.
Ne bi bilo pretjerivanje kad bi se reklo da je duhovno nasilje propovijedati popis doktrinalnih istina i mjerila ponašanja, a da se ne propovijeda Isusa kao Istinu, i to s velikim I. Pavao kaže da “slovo ubija” (2. Korinćanima 3,6), i time želi reći da gole činjenice o istini, koje se propovijedaju bez Isusa kao živog središta punog ljubavi i suosjećanja, samo imaju smrtni učinak na duhovnoj, osjećajnoj i razumskoj razini. “Istina” koja ne proslavlja Isusa može samo udaljiti ljude od Boga, otjerati ih u očaj ili u njima izazvati osuđivački duh farizejstva. S druge strane, vidimo Isusa u predivnoj ravnoteži između dvaju ključnih čimbenika koji se nadopunjuju: Ivan kaže da je Isus došao na naš svijet “pun milosti i istine” (Ivan 1,14).
Vidite li to?
Milost i istina!
Zašto je ovaj spoj tako važan?
Istina u kojoj nema milosti može samo nagomilavati sramotu nad grešnicima, dok milost udružena s istinom donosi iscjeljenje.
Znači, nije nam potrebna suha istina — gole kosti doktrinalnih činjenica. Umjesto toga, potrebna nam je istina kakva je u Isusu — živo utjelovljenje Božje ljubavi. …
Doktrinalne istine Svetog pisma mogu se zamisliti kao niz prozora kroz koje možemo promatrati Božji karakter iz različitih kutova. … Dok gledamo kroz prozore, mi vidimo Isusa, i Isusa, i Isusa, i Isusa — kao istinitu i točnu objavu Božjeg karaktera. …
Prozori su načinjeni da bi se gledalo kroz njih, a ne u njih. Svrha prozora je ispunjena kad je kroz njega moguće gledati. Nijedna biblijska doktrina nije dovoljna sama za sebe: ni doktrina o suboti, niti o stanju mrtvih, niti o Sudu, čak niti proročanstvo o posljednjem vremenu. Nijedna od ovih istina ne stoji sama za sebe. Subota služi kao prozor kroz koji možemo vidjeti u Božje srce. Doktrina o Svetištu služi kao prozor kroz koji možemo gledati u drugu dimenziju Božje ljepote, i tako je sa svakom drugom biblijskom doktrinom.
O tome možemo razmišljati i na sljedeći način: kao adventisti, mi zapravo imamo samo jedno vjerovanje, jednu doktrinu.
“Bog je ljubav.” (1. Ivanova 4,8)
To je to.
Mi ne vjerujemo u mnogo toga; mi vjerujemo u jedno, a to jedno ima mnogo dimenzija. Možemo uvijek govoriti o jednoj stvari, ali stvar u koju gledamo je zapravo uvijek ista, samo u nju gledamo iz drugog kuta. To je poput jednog stabla s mnogo grana. Poput jednog motora s mnogo pokretnih dijelova. Poput jedne rijeke s mnogo pritoka. Različite doktrine koje imamo služe svojoj svrsi samo do onog stupnja do kojega ih možemo povezati s ljepotom Božje ljubavi. Ellen G. White izravno naglašava sljedeće:
“Tama pogrešnih zamisli o Bogu obavija ovaj svijet. Ljudi više ne poznaju pravi Božji karakter. Oni su ga pogrešno shvatili i pogrešno protumačili. Upravo u ovo vrijeme treba objavljivati Božju poruku, poruku koja prosvjetljuje svojim utjecajem, poruku koja ima spasonosnu moć. Treba se objaviti istina o Božjem karakteru. Tamu ovoga svijeta treba odagnati svjetlo Njegove slave, svjetlo Njegove dobrote, milosti i istine. …
Posljednja zraka milosrdne svjetlosti, posljednja poruka milosti koja će se objaviti svijetu, bit će objava Njegovog karaktera punog ljubavi.” (Ellen White, Isusove usporedbe, str. 285,286)
Izvanredno, zar ne?
Bog je predstavljen našem svijetu na strašno pogrešan način; posebno preko religije koja govori kako predstavlja Njega. U kojem obliku se javlja ovo pogrešno shvaćanje Božjeg karaktera? U doktrinama! U sustavu vjerovanja! Mnogi ljudi na ovom svijetu se boje Boga, i to ne zato što Ga poznaju onakvog kakav On zapravo jest, već zbog pogrešnih tvrdnji koje su čuli o Njemu u obliku vjerskih nauka ili doktrina.
Bog je pozvao Kršćansku adventističku crkvu kao proročki pokret da svijetu objavi poruku koja prikazuje Boga kao dobrog Boga, kakav On doista jest. Ako se ispravno razumije, naš teološki sustav ima mogućnost da svijetu ponudi predivnu sliku o Bogu, sliku kakvu svijet dosad još nije vidio. Kad živi u Kristu, adventistička je teologija poput niza prozora koji oslobađaju i kroz koje se jasno može vidjeti Božji karakter.
Ty Gibson
(tekst je preuzet iz knjige Isus – središte svega)