Neki stari kapetan pričao je jedno od svojih jezivih iskustava s olujama, a osmogodišnji dječak ga je netremice slušao.
— Odjednom se brod ostrugao o stijenu. Začuo se užasan zvuk lomljavine drveta, trup je popustio i mlazovi vode prodirali su u unutrašnjost broda.
— I što ste onda učinili?
— E, dječače moj, jedino što mi je još preostalo bila je molitva.
— O ne, kapetane! Zar je stvarno bilo toliko loše?
Ova priča me podsjeća na zbirku zlobnih misli o molitvi. Neke od tih zlobnih misli kažu da je molitva uglavnom za ljude na samrti, djevojke u nevoljama i maloljetnike koji još nisu položili vozački ispit.
Iskreno, ne slažem se s tim zlobnim mislima. Hrabre me riječi Abrahama Lincolna, državnika koji je izjavio: “Mnogo puta me na koljena odvelo snažno uvjerenje da nemam kamo drugdje otići.”
Abraham Lincoln na koljenima! Da, to je prilično utješno. Mogu se sjetiti i drugih poznatih molitvenih “fanatika”, kao što su Martin Luther, koji je priznao sljedeće: “Molitva je nešto najvažnije u mojem životu. Ako zanemarim molitvu samo jedan dan, znatan dio gorljivosti moje vjere se izgubi.”
Ali poznajem još jednog junaka, većeg od Luthera, većeg od Lincolna i većeg od bilo koje osobe, koji je također često bio na koljenima. Nije li zadivljujuće vidjeti Božjeg Sina na koljenima?
On je bio u tom poniznom položaju često, pogotovo kad su se trebali dogoditi veliki događaji — nakon svojega krštenja (Luka 3,21), prije odabiranja učenika (Luka 6,12), prigodom preobraženja na gori (Luka 9,29), u Getsemanskom vrtu uoči nepravednog suđenja i razapinjanja na križ (Marko 14,35).
Ako je Božji Sin smatrao nužnim da padne na koljena za ono što predstoji, tko sam ja da ustanem i jurišam kroz život odbacujući molitvu?
To je dobro pitanje. Neću s vama podijeliti još zlobnih misli o molitvi, jer sam uvjeren da uopće ne stoje.
Sjećam se kako sam jednom podignuo prašinu nizom pitanja: “Zašto se trebamo moliti? Zašto mislite da će odašiljanje moždanih valova promijeniti Boga? Neće li Bog ionako provesti svoju volju, mrmljali mi svoje molitve ili ne? Ne govori li i sama Biblija da Bog zna što trebamo i prije nego što Ga to zatražimo? (Matej 6,8) Zašto Ga onda uopće tražiti?”
Otada sam shvatio da uopće nije potrebna nadprosječna inteligencija za ovakva pitanja. Gotovo svatko ih može postaviti.
Ipak, svako pitanje zahtijeva odgovor i mislim da ćemo te odgovore pronaći prije nego što dođemo do zadnjih korica ove knjige.
Do tada, sjetite se da je Božji Sin, dok je bio na Zemlji, smatrao molitvu tako važnom da je svojim učenicima zapovijedio da se mole. Rekao je: “Bdijte i molite da ne padnete u napast!” (Matej 26,41)
Mislim da je upravo u tome tajna: molitva je za naše dobro, a ne za Božje. Ona nam pomaže da nadvladamo kušnje. Molitva ne dovodi Boga k nama, već nas k Bogu. Ona bi nam trebala pomoći da budemo poput Njega. On je savršeno spreman da nam pruži sve što trebamo, ali nas želi potaknuti da to tražimo. Isto tako sam siguran da je Bog sretan kad nas čuje kako s povjerenjem tražimo nešto što nam On želi dati.
Iz nekog razloga moj je otac uvijek bio uznemiren kad bih samovoljno uzeo nešto što ga nisam zatražio. Ali kad god sam zatražio, gotovo uvijek bi mi dao što sam želio. Nešto mi govori da bih iz toga trebao izvući pouku o razgovoru s Bogom i Njegovoj ljubavi.
U svakom slučaju, ono što sam htio s vama podijeliti je još jedna izjava našeg molitvenog junaka, Isusa, koji je rekao: “Dakle: ako vi, premda ste zli, možete davati djeci svojoj dobre darove, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole?” (Luka 11,13)
Zadnjih pet riječi Isusovog obećanja je značajno, zar ne? “… Onima koji ga mole.” Priznajem da to ne razumijem u potpunosti, ali zbog nekog određenog razloga “dio je Božjeg plana da nam kao odgovor na molitvu vjere dade ono što nam ne bi dao da Ga nismo molili.” (Ellen G. White, Velika borba, str. 415)
Sve me to podsjeća na poznate razgovore sljedećeg tipa: “Trebalo mi je četiri sata da napravim taj posao. Da sam bar imao …, tad bi mi trebalo dvostruko manje vremena.”
“Trebao si …? Pa ja imam jedan takav! Mogao si ga posuditi od mene.”
“Mogao sam ga posuditi? Pa zašto mi to nisi rekao?”
“Zašto ti nisam rekao? Nisi pitao!”
Bilo bi suludo, čak i tragično, da se ovako što dogodi između nas i Boga. Znamo da On ima sve što trebamo. Prihvaćamo da nam On to gorljivo želi dati. Pa otvorimo onda dotok, zauzmimo molitvenu telefonsku liniju!
“Nemate jer ne molite”, kaže biblijski pisac Jakov (Jakov 4,2).
Isus savjetuje: “Molite i primit ćete da vaša radost bude potpuna!” (Ivan 16,24)
Edwin Gallagher
(tekst je preuzet iz knjige Tražite što god hoćete)