Izvorni dokumenti nadahnutih pisaca nisu sačuvani. Ove izvornike nazivamo autografima, a do danas nije otkriven nijedan od njih. Sačuvale su se međutim tisuće rukopisa prijepisa Starog i Novog zavjeta ili njihovih dijelova.
Stoljećima su se biblijske knjige prepisivale rukom, ili na lako uništivoj koži ili pak na papirusu podrijetlom iz Egipta. Ovaj način prepisivanja održao se sve do otkrića tiskarskog stroja negdje u petnaestom stoljeću. Zadaća ponovnog oživljavanja izvornog teksta Staroga i Novoga zavjeta obično se naziva tekstualnom kritikom ili nižom kritikom.
Nijedan od autografa nije nam dakle pristupačan, ali su zato dostupni za istraživanje brojni hebrejski i grčki rukopisi što potječu od izvornih autografa. Sljedeći po važnosti su stari prijevodi, koji se obično nazivaju verzije, a bili su pod izravnim utjecajem hebrejskih i grčkih autografa. Za proučavanje Novog zavjeta od vrlo su velike važnosti citati iz Pisma očuvani u djelima starih crkvenih otaca.
Stari zavjet
Ni za jedan rukopis ili fragment Starog zavjeta ne može se sa sigurnošću tvrditi da potječe iz vremena starijeg od 400. godine prije Krista. To znači da je nemoguće s apsolutnom točnošću ući u trag izvornim tekstovima koje su napisali nadahnuti pisci osobno. Pa ipak, mnoštvo dokaza ide u prilog tvrdnji da su se čak i prije 400. godine pr. Kr. tekstovi odlikovali velikom točnošću. Sama Biblija otkriva stav da se nadahnuta Božja Riječ valja brižljivo sačuvati (Ponovljeni zakon 31,9-11; Jošua 24,25.26; 1. O Samuelu 10,25). Pisarski posao diljem Bliskog istoka reflektira konzervativni stav. Najčuveniji orijentalist ovoga stoljeća W. F. Albright tvrdi da “višegodišnja i pomna istraživanja dokumenata sa starog Bliskog Istoka dokazuju da su i sakralni i profani dokumenti daleko pažljivije prepisivani no što je to slučaj s prijepisima koji potječu iz grčkog i rimskog razdoblja”.
Da je ovo istina, otkrivaju i dokazi iz raspoloživih tekstova pronađenih u egipatskim piramidama: Tekst iz sarkofaga i Knjiga o mrtvima, te njihove kopije, premda nikada nije postojala namjera da obični smrtnici vide ove tekstove. Postoje i drugi raspoloživi dokazi koji potvrđuju postojanje točno određenih standarda prepisivanja
rukopisa kojih su se pisari starog Bhskog istoka s velikom vjernošću držali. Jedan egipatski pisar koji je živio 1400 godina prije Krista (u Mojsijevo vrijeme) zabilježio je u završnom tekstu nakon što je prepisao svoj pogrebni tekst: “[Knjiga] je kompletirana od početka do kraja nakon što je prepisana, pregledana, uspoređena i ovjerena od znaka do znaka.”
Rukopisi (manuskripti)
Od vremena vezanog uz završetak kanona Starog zavjeta, negdje od oko 400. godine prije Krista do oko 100. godine poslije Krista kad je standardiziran tekst Staroga zavjeta, postoje vrlo snažni dokazi koji idu u prilog tendenciji očuvanja teksta u onom obliku koji je bio na raspolaganju. Do 1947. godine istražiteljima Staroga zavjeta nisu bili pristupačni hebrejski tekstovi stariji od 900. godine poslije Krista. Ovo stanje korjenito se promijenilo s fenomenalnim otkrićem Svitaka s Mrtvog mora 1947. godine u Kumranu (Qumran), kada su svjetlo dana ugledali svici starozavjetnih knjiga stariji više od tisuću godina od onih koji su dotada bili poznati. Jedanaest špilja u Judejskoj pustinji poklonilo nam je mnoštvo svitaka i na tisuće fragmenata koji pripadaju svim knjigama Staroga zavjeta, osim Knjizi o Esteri. Ono što najviše uzbuđuje jest činjenica da su ovi svici stariji više od tisuću godina nego masoretski kodeksi. …
Po riječima profesora B. K. Waltkea, ovako je veliki značaj ovih svitaka: “Identičnost nekih tekstova pronađenih među Svicima s Mrtvog mora (200. pr. Kr. – 100.) s onim kojeg su sačuvali masoreti, a čiji najstariji postojeći tekst datira iz 900. godine poslije Krista, svjedoči o nevjerojatnom dostignuću nekih pisara u vjernom očuvanju tekstova. Mora da je ovaj tekst u svakom slučaju postojao i prije no što su napisani Svici s Mrtvog mora, jer i mnogi njegovi arhaični oblici koji su u oprjeci s drugim tipovima teksta pružaju jak razlog za vjerovanje da su tekst prepisivali (prenosili) pisci iz određena kruga, posvećeni očuvanju izvornog teksta.Na kumranskim fenomenalnim pronalascima jasno je objelodanjeno s kolikom vjernošću je napravljen prijepis hebrejskog teksta Starog zavjeta.
Novi zavjet
Kao što je to slučaj sa Starim zavjetom, nije poznato da postoje autorski rukopisi bilo kojeg dijela Novog zavjeta. No ipak, rukopisi Novog zavjeta su očuvaniji od bilo kog dokumenta staroga svijeta. Poznato je da danas postoji ni manje ni više nego 5500 grčkih rukopisa ili dijelova rukopisa kao i na stotine kopija starih prijevoda, kao što su latinski, sirijski i koptski, a koji potječu s kraja drugog stoljeća uz brojne kasnije prijevode na gotski, armenski, gruzijski, etiopski, slavenski i arapski jezik. Veliko je mnoštvo rukopisa različitih drevnih verzija, ako se uzme u obzir da je poznato preko 8.000 kopija latinske Vulgate. Ni kod koga ne bismo htjeli ostaviti dojam da su svi poznati rukopisi kompletni. No jedan ogroman broj rukopisa jest kompletan. Samo se za Knjigu Otkrivenje zna da postoji preko tri stotine rukopisa, a to je knjiga koja se najrjeđe prevodila od svih novozavjetnih spisa, dok su poznate na tisuće kopija četiriju Evanđelja.
Povijest Biblije od njezinih početaka pa sve do danas pruža zadivljujući uvid u Božje vodstvo kojim je On vodio ljude i žene da očuvaju Bibliju točnom i vjernom. Još uvijek nema knjige koja bi bila veći bestseler od Božje Riječi. Smatrajmo je savršenom objavom Božje volje svim ljudima; neka nas ona vodi boljem razumijevanju
trojedinog Boga i punijoj spoznaji utjelovljene Riječi, Isusa Krista, za koga Pisma tako vjerno i duboko svjedoče.
Gerhard F. Hasel