Dar mane je prilika za obnavljanje većeg dara, subote. Imenica „subota“ (šābbat) pojavljuje se nenajavljeno prvi put u Bibliji u Izlasku 16,25 u vezi s izvještajem o čudu s manom. Ispravno je istaknuto da se subota pojavljuje prije dolaska Izraela pod Sinaj, odnosno da se subota svetkovala prije nego što je u Dekalogu njezino svetkovanje formalno zapovijeđeno. Okvir za pojavu subote za vrijeme Izraelova putovanja pustinjom jest mrmljanje cijele izraelske zajednice (Izl 16,1-3). Bog je objavio Mojsiju da će kruh dažditi s neba; svakoga od prvih pet dana treba skupljati određeni dio, ali šestog dana „bit će dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan“ (redak 5).
Sukladno ovoj uputi „šestoga dana nakupiše dvostruku količinu hrane“ (redak 22). Mojsije je narodu objasnio: „Ovo je zapovijed Jahvina: Sutra je dan potpunog odmora [šābbatōn], subota posvećena [šābbat-gōdeš] Jahvi. Ispecite što želite peći; skuhajte što želite kuhati. Sve što vam preteče ostavite za sutra.” (Redak 23.) Sutradan, u subotu, „Mojsije zapovjedi: ‘Jedite to danas; jer je danas Gospodnja subota [šābbat]! Danas ne ćete ništa naći na polju. Skupljajte šest dana! Sedmi je dan subota [šābbat]. Taj dan nema ništa.’“ (Redci 25.26 – Šarić.) Neki koji nisu vjerovali izišli su u subotu da skupljaju manu (redak 27). Ništa nisu našli. Bog ih je ukorio govoreći Mojsiju: „Dokle ćete odbijati da se pokorite mojim zapovijedima i mojim zakonima?“ (Redak 28.) Zatim dolazi objašnjenje da su subotu primili od Jahve (redak 29a), te slijedi izričiti nalog: „Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan ne izlazi iz svoga stana.” (Redak 29b.) Izvještaj završava riječima: „Tako se sedmoga dana narod odmarao [šābbat].“ (Redak 30.)
Očit je didaktički karakter cijelog ovog izvještaja. Naraštaj u pustinji trebao je naučiti da počine u sedmi dan (redak 30). Učili su da budu poslušni svojemu Gospodinu, da vrše Njegove „zapovijedi“ i „zakone“. Daje li to naslutiti da su poznavali „zakone i zapovijedi“ još prije Sinaja? Je li se znalo za subotnju zapovijed prije Sinaja? Sadašnji glagolski oblik u Izlasku 16 čini se da ukazuje u tom pravcu. Ako je to slučaj, onda nije ništa otkriveno o podrijetlu takvog božanskog zakona ili upute. Pretpostavljalo se da postoji. Možemo zaključiti da subota „nije uvedena prvi put u pustinji Sin, gdje je nađena mana. I ovdje je objavljeno nešto što je već postojalo“.[1.1. M. Buber, Moses: The Revelation and the Covenant (New York, 1958), str. 80.]
Izvještaj o mani ispunjen je subotnjom terminologijom i teologijom. Već smo primijetili da se po prvi put pojavljuju imenice šābbat, „subota“, i šābbatōn, „sveta subota“ (Izl 16,23 Šarić). Riječ „subota“ dobiva pridjev gōdeš, „sveta“ (redak 23). U dvadeset šestom retku se po prvi put „sedmi dan“ označava kao subota. Sve je to dio subotnjeg podučavanja. Trostruko ponavljanje fraze „šesti dan“ (redci 5,22.29) i četverostruko ponavljanje „sedmog dana“ (redci 26.27.29.30) i riječi „subota“ (redci 23.25.26.20) otkrivaju dodatni vid zaokupljenosti subotnjom ideologijom.
Glavne ideje o suboti u Izlasku 16 mogle bi se sažeti ovako: (1) „šesti dan“ priprema za subotu (redci 5,22.29). Toga dana skupljena je dvostruka količina hrane (redci 5,22) tako da sedmog dana nitko ne mora izlaziti iz svojega doma (redak 29). (2) Subota je dan koji slijedi poslije šestog dana. „Onda šestoga dana nakupiše dvostruku količinu hrane.“ „Sutra je dan potpunog odmora, subota Jahvi posvećena.“ (Redci 22.23.) „Sedmi dan“ je subota (redak 26). (3) Svetkovanje subote propisano je božanskom zapovijedi (redak 28). (4) Subota je „sveta“ (redak 23; vidi Post 2,2.3; Izl 20,11). (5) Subota je dan „odmora“ (redci 23.29.30). Odmor znači uzdržavanje od posla. U ovom slučaju znači uzdržavanje od skupljanja hrane, od namicanja sredstava za uzdržavanje. Bog se izobilno pobrinuo za uzdržavanje života. Naredba da subotom ostanu u kući u retku 29 kontekstualno nema nikakve veze s „mjesečevim fazama“, već je dana sa ciljem da naraštaj u pustinji spriječi da skuplja manu (redci 27-29). Do izražaja dolazi vjerski (“svet“) i humanitarni („odmor“) interes. (6) Subota je „subota u čast Jahve“ (šabbātôn), a ne dan tabua, posta i tugovanja. Ona je više „svečanost“, dan u koji nitko ne smije biti gladan. Izrael treba jesti „jer je danas Gospodnja subota“ (redak 25 – Šarić). Subota je Božji naročiti dan i cilj joj je da donese radost, sreću i zadovoljstvo onome tko je svetkuje. (7) Subota je ispit čovjekova odnosa s Bogom. Neki Izraelci su zbog nevjerstva ili radoznalosti izišli da skupljaju manu (redci 25-27). Zbog toga se čuo Božji ukor: „Dokle ćete odbijati da se pokorite mojim zapovijedima i mojim zakonima?“ (Redak 28.) Odbijanje da se svetkuje sedmi dan, subota, znači neposluh vršenja Božje volje izražene u Njegovim zapovijedima i zakonima. Subota predstavlja ispit poslušnosti i vjere. Bog od onih koji su mu vjerni zahtijeva poseban način života.
Izlazak 16 sadrži ključne elemente o podrijetlu, svrsi, funkciji i značenje subote. Ovo poglavlje pokazuje da je subota kao ustanova bila poznata prije davanja zakona na Sinaju i prije dolaska u Sinsku pustinju, kako to pokazuje događaj opisan u Izlasku 16 i božanski protest zbog neposlušnosti naroda.
Gerhard F. Hasel
______________