Zbor je upravo završio s pjevanjem jutarnjeg psalma. Uz tiho šuškanje odora pjevači su se vratili na svoja mjesta u koru i sjeli. Slušatelji su se blago promeškoljili na svojim mjestima tražeći najudobniji položaj za slušanje propovijedi.
Tog jutra crkva je bila prepuna i u zraku se osjećalo potisnuto uzbuđenje jer je govornik uživao glas proturječne osobe. Nisu Ga često pozivali da javno izražava svoje mišljenje, a prema glasinama, jedno bogoslužje na kojem je govorio gotovo je završilo pobunom.
Razumljivo je kako je starješina koji je vodio bogoslužje toga jutra bio pomalo nervozan dok je pogledavao prema govorniku i lagano Mu kimnuo glavom pokazujući kako je došlo vrijeme da počne govoriti.
Govornik je jedva stigao do podija i otvorio usta, kad su se s treskom otvorila vrata na stražnjem dijelu Svetišta. Vrišteći i teturajući središnjim prolazom, opsjednuti se bacio pred Isusa. O tome možete pročitati u Evanđelju po Luki 4,33-36. “A u zbornici bješe čovjek u kome bješe nečisti duh đavolski, i povika iza glasa.” (Karadžić) Ovaj opis je donekle šaljiv — “nečisti duh đavolski”! Uostalom, koliko je uopće bilo čistih đavolskih duhova? No barem možemo biti sigurni kako je ovaj bio loš. Ovaj nečisti duh “povika jakim glasom: ‘Ha, što hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Jesi li došao da nas upropastiš? Znam tko si: Svetac Božji.’”
Zapazimo ove zamjenice — vrlo su zanimljive. “Što hoćeš od nas?” “Jesi li došao da nas upropastiš?” Očito je demon u početku govorio i za sebe i za čovjeka kojeg je opsjeo. No završio je ovako: “Znam tko si.” Možda opsjednuti nije shvatio u čijoj se nazočnosti našao na tako nasilan način, ali demon je zasigurno prepoznao s kime se suočava.
Ovo je sigurno bio vrlo drzak demon. Možda se osjećao osobito pustolovno kada je toga dana odlučio prekinuti bogoslužje gdje je Isus — Onaj koji ga je stvorio — propovijedao. No drzak ili ne, očito nije bio osobito pametan. Trebao je znati da će biti poražen — kao što to biva sa demonima u Isusovoj prisutnosti. “A Isus mu zaprijeti: ‘Umukni i iziđi iz njega!’ Zli duh obori ga pred svima te iziđe iz njega, a ništa mu ne naudi. Njih sve obuze strah te su govorili jedan dugom: ‘Kakva riječ, jer s vlašću i snagom zapovijeda nečistim duhovima, a oni izlaze?’”
U Bibliji postoji sedam mjesta gdje je zabilježen Isusov izravni sukob s demonima. Prije nego što krenemo na drugi slučaj, zapazimo sljedeće tri činjenice:
- Isusov kontakt i razgovor s demonom bio je kratak.
- Demon je istog trenutka morao napustiti svoju žrtvu.
- Bar u ovom konkretnom slučaju nije bio prisutan nikakav posrednik.
Nitko nije imao udjela u dovođenju ovog nesretnika pred Isusa niti je tražio Isusovu pomoć u njegovo ime. On je sam došao. Zapravo, nije ni bio sposoban tražiti pomoć jer je demon progovorio iz njega kad je pokušao govoriti. Pa ipak, Isus ga je izbavio i spasio.
Idući događaj, koji nalazimo u Evanđelju po Mateju 9,32.33, vrlo je kratak: “Dok su još oni izlazili, dovedoše mu čovjeka nijema i opsjednuta. Pošto je Isus istjerao zlog duha, progovori nijemi. Narod je pun divljenja govorio: ‘Nikad se nešto takvo nije vidjelo u Izraelu!’”
U ovom slučaju postojao je posrednik, jer piše da Mu “dovedoše čovjeka nijema i opsjednuta”. I ovaj put susret je bio kratak. Dokaz tomu jest da je na Isusovu riječ zli duh bio prisiljen istog trenutka otići. Ljudi koji su ovog čovjeka doveli k Isusu nisu mu nikako mogli pomoći. No znali su da ga treba dovesti k Isusu i da je to ispravna odluka, zar ne? Tako i danas trebaju činiti oni koji poznaju nekoga tko je mučen, potlačen ili u nevolji. Isus je jedini koji ima silu iscjeljenja i obnove.
Treći događaj nalazimo u Evanđelju po Mateju 12: “Tada mu dovedoše opsjednuta čovjeka koji bijaše i slijep i nijem. I on ga ozdravi, tako te je nijemi mogao govoriti i gledati.” (redak 22)
Izvještaj se nastavlja razgovorom između Isusa i farizeja. Isusov susret s demonima ponovno je bio kratak i završio je njihovim porazom. Vjerski vođe optužili su Isusa da istjeruje đavole đavoljom silom. Isus im je uzvratio argumentima na koje je bilo teško odgovoriti te je ispričao usporedbu o praznoj kući — pometenoj i uređenoj — u koju su se vratili mnogi demoni kako bi zauzeli mjesto jednoga koji je istjeran. Vratit ćemo se poslije na ovaj događaj, ali sada idemo na četvrti.
Ovo je jedan od najpoznatijih susreta s opsjednutim koji je bio oslobođen, a demoni su otjerali svinje preko litice u more. Nalazimo ga zapisanog u Mateju 8 i Luki 8. I u ovom slučaju Isus ima kratak dijalog s demonima. Izvještaj u Luki 8 glasi: “Kako se zoveš?”
Demoni su odgovorili: “Legija.” (vidi redak 30)
U Kristovo vrijeme rimska vojska bila je podijeljena u legije. Svaka legija sastojala se od tri do pet tisuća ratnika. Očito je demon imao dovoljno pričuvnih demona kad je mogao poslati tri do pet tisuća u jednog ili dvojicu ljudi!
Omiljeni pristup egzorcizmu savjetuje kako treba razgovarati sa svakim pojedinačnim demonom i istjerivati jednog po jednog. Da je Isus upotrijebio tu metodu, u ovom slučaju vjerojatno bi još uvijek bili tamo!
Dakle, iako postoji biblijski dokaz o višestrukoj opsjednutosti, nema zapisa da svakog demona treba pojedinačno istjerivati. Kada je Isus zapovjedio, svi su otišli. Svi odjednom, molim lijepo. Demoni su ušli u svinje, svinje su se sjurile u more, a ljudi su došli i molili Isusa da napusti njihovo mjesto prije nego što izgube još nešto od svoje imovine.
U ovom slučaju nije bilo posrednika. Još jednom su demoni dobrovoljnim dolaskom u Isusovu prisutnost pokazali nedostatak prosudbe ili možda nedostatak samokontrole. No bili su toliko prisebni da su tražili ono što je zapisano u Mateju 8,32: “Tada duhovi zamoliše Isusa da im dopusti da uđu u svinje.” Morali su znati kako će završiti ovaj susret!
Peti slučaj nalazimo u Mateju 15,21-28. Ovo je događaj o ženi Kanaanki koja je imala veliku vjeru. Uporno se zadržavala u Isusovoj prisutnosti kako bi dobila mrvice s Gospodareva stola. Njezin problem bio je u tome što joj je demon mučio kćer. Pri kraju razgovora Isus je rekao: “O, ženo, velika je tvoja vjera. Neka ti bude kako želiš!” Matej završava svoj izvještaj o ovome čudu sljedećom rečenicom: “Istoga časa ozdravi njezina kći.”
U ovom slučaju postojao je posrednik, a kći koja je bila opsjednuta nije uopće bila prisutna. Mogli bismo reći kako je primila oslobođenje u odsutnosti. Iako nije bila u Njegovoj prisutnosti, trenutačno je oslobođena na Njegovu riječ.
Šesti slučaj nalazimo u Marku 9,14-29. Ovo je dugačak izvještaj. Isus se vratio s Gore preobraženja. Tamo, na to posebno putovanje vodio je svoja tri učenika. Preostala devetorica bila su ljubomorna te su se međusobno prepirala koji će od njih biti najveći. U tom su stanju pokušali ovladati demonima, ali su demoni ovladali njima. Isus nikada nije izgubio borbu sa zlim duhovima, a Njegovi učenici jesu.
Kada se Isus pojavio, dječakov otac objasnio Mu je situaciju i rekao: “Pa ako što možeš, pomozi nam.”
Isus odgovara: “Sve je moguće onomu koji vjeruje!”
Onda je čovjek odgovorio: “Vjerujem, ali očito nedovoljno. Pomozi mojoj nevjeri!”
Isus je podigao dječaka i toga se dana dogodilo još jedno veliko oslobođenje.
Nakon što se mnoštvo razišlo, učenici su upitali Isusa zašto oni nisu mogli istjerati zlog duha. Isus im je odgovorio: “Ovaj se rod ničim ne može istjerati do molitvom i postom.” (Karadžić)
No koliko je nama poznato, Isus koji je istjerao demona nije postio. Lako je ovo doslovno protumačiti i pomisliti kako Boga na neki način zadivljujemo uskratimo li sebi hranu. No to se ne podudara s onim što je Isus rekao o Božjoj spremnosti davanja dobrih darova Njegovoj djeci.
Božje darove ne možemo zaslužiti — oni su nam darovani. Što je onda Isus time mislio?
Isus je govorio o neprekidnoj zajednici sa svojim Ocem. Nije se pokušao uzdići do neke vrste duhovne visine posebno za ovu prigodu. Radije je svakodnevno provodio vrijeme u zajedništvu sa svojim Ocem. To Mu je bilo važnije od jela. Zahvaljujući tom zajedništvu, bio je pod Očevim vodstvom pa je u potrebnom trenutku mogao reagirati na sve ono što mu je đavao podmetao.
S druge strane, Njegovi učenici nisu proveli večer ili rano jutro u zajedništvu s Nebom kao što je to On činio. Oni su zaspali nakon iscrpljujuće prepirke oko toga koji će od njih biti najveći. Vlastitim odabirom odvojili su se od nebeske sile i na taj način bili prepušteni vlastitoj nemoći u susretu s neprijateljem.
Ako se ikad pokušamo vlastitim snagama uhvatiti u koštac sa silama tame, zasigurno ćemo biti poraženi. Ako nemamo Isusovu silu, prava je ludost sukobljavati se s đavolom. On je jači od nas i uvijek će nas pobijediti. Samo je Isusova sila dovoljno jaka da pobijedi neprijatelja i dostupna je svakome od nas zahvaljujući svakidašnjoj zajednici s Njim.
Mi ne samo da se ne možemo boriti protiv zlih duhova koji opsjedaju duše u najgorem obliku, već se nismo sposobni boriti s đavoljim kušnjama i trikovima u vlastitom životu. Grijeh ne možemo pobijediti vlastitom snagom, već jedino snagom s Neba, kada dođemo k Isusu i dopustimo Mu da se On bori umjesto nas.
Na kraju, sedmi slučaj nalazimo u Marku 16,9. Ovdje nije riječ o događaju kao što je bilo u prijašnjim slučajevima. Postoji samo zabilješka o nečemu što se već dogodilo.
“Kad uskrsnu rano u prvi dan sedmice, najprije se ukaza Mariji iz Magdale iz koje bijaše istjerao sedam zlih duhova.”
Mogli bismo nagađati je li Isus istjerao svih sedam duhova odjednom ili u različitim razdobljima. Osobno biram potonju mogućnost zbog usporedbe koju je Isus ispričao u Mateju 12. Pročitajmo retke 43-45:
“Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta pustim mjestima tražeći pokoja. Ali ga ne nalazi. Tada veli: ‘Povratit ću se u svoju kuću iz koje sam izišao.’ Kad stigne, nađe kuću praznu, pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđe i tu se nastani. Tim bude posljednje stanje onoga čovjeka gore od prvoga. Tako će biti i ovome pokvarenom naraštaju.”
Što Isus ovdje kaže? On kaže da postoji nešto mnogo važnije od istjerivanja đavola iz nas. Također je važno ne dopustiti mu da se ponovno vrati. Nije li to istina? Marija je to morala naučiti, i to na teži način.
Netko može doživjeti moćno oslobođenje od grijeha — čak i oslobođenje od đavolje opsjednutosti — ali ako nema živu vezu s Bogom i nije u trajnom zajedništvu s Njim iz dana u dan putem proučavanja Biblije i molitve, to neće biti dovoljno.
Nismo mi ti koji istjerujemo grijeh. Panika nastaje kada dođe Isus.
Iz svih ovih događaja o kojima smo proučavali možemo izvući nekoliko zaključaka. Prvo, kada je Isus istjerivao zle duhove, istjerao ih je odmah. Drugo, istjerao ih je sve odjednom, ne jednog po jednog. Treće, katkad je tu bio posrednik, a katkad nije. Očito je da nije potrebno imati posrednika. I četvrto, istjerivanje zlih duhova nije neka velika stvar!
Kada su se sedamdesetorica vratila, rekla su: “Gospodine, čak nam se i zli duhovi pokoravaju u tvoje ime.” Isus im je u biti rekao ovo: “Pa što? Sotona je davno istjeran s Neba. On je pobijeđen.” (Luka 10,17-20)
Način na koji se Isus odnosio prema opsjednutima zlim duhovima radosna je vijest. Bila je to radosna vijest za Palestinu, a radosna je i za nas danas. Isus nikada nije izgubio slučaj. Zli duhovi su molili za milost u Njegovoj prisutnosti. Prema tome, njih se ne trebamo bojati jer moćno Isusovo ime još uvijek ima najveću moć na Zemlji. Njegovom silom i mi možemo biti oslobođeni od neprijateljeve sile.
Morris L. Venden
(tekst je preuzet iz knjige Kako se Isus odnosio prema ljudima)