Godine 1968., nekoliko mjeseci nakon što je sovjetska vojska nasilno ugušila “Praško proljeće” u sada već bivšoj Čehoslovačkoj, u Pragu je održan koncert na otvorenom. Jedan je od pjevača pjevao popularnu njemačku i češko-slovačku pjesmu “Morgen, morgen lacht uns wieder das Glack” (“Sutra, sutra sve će opet biti bolje”). U tom je trenutku izljev oduševljenja prevladao mnoštvom. Plješćući snažno, oni su se ustali, popeli se na svoja sjedišta i zajedno zapjevali. Kao što iskra može zapaliti bačvu baruta, tako je narod bio ponesen nekom čudnom snagom. Ta je iskra bila nada. Oni su željeli pjevati: “Danas nama vladaju sile tame, sile bespomoćnosti, međutim, mi nećemo odustati od nade za slobodom i sutra sve može biti potpuno drugačije.”
Oni su čekali dvadeset godina na ispunjenje svoje nade. Ali bez nade oni ne bi izdržali sve te godine diktature.
Ljudi trebaju nadu
Ljudska bića ne mogu živjeti bez nade. “Ono što je kisik za pluća,” rekao je teolog Emil Brunner, “nada je za ljudsko postojanje. Ako čovjeku oduzmete kisik, doći će do gušenja i smrti; a ako uklonite nadu, ljudska će se bića ugušiti u očaju, zbog paralize mentalnih i duhovnih snaga, od osjećaja ispraznosti i bezosjećajnosti života. Dovoljna opskrba kisikom je ono što će odlučiti o sudbini čovječanstva.”
Nama je potrebna stvarna nada da se borimo protiv dviju opasnosti koje nam prijete: straha od budućnosti, straha od svijeta koji završava atomskom, ekonomskom i ekološkom katastrofom; i neopravdanog, pretjeranog optimizma koji vjeruje da je sve u redu i da promjena nije nužna.
Biblija govori o nadi
Nada je biblijski pojam. Prema Pavlu (1. Korinćanima 13,13), kršćanin stupa u kontakt s vječnošću kroz vjeru, nadu i ljubav, jer one ostaju.
Biblija u Starom zavjetu oko sto i pedeset puta, a oko pedeset puta u Novom zavjetu govori o nadi. Ali ovo je posebna vrst nade, jer ona ovisi o Bogu i ona je pouzdana.
Nada koja ovisi o ljudima je nesigurna. Ljudi obećavaju i ne drže svoja obećanja; situacije se mijenjaju. Međutim Bog ispunjava svoja obećanja.
Nebeska nada izražava sigurnost: “Nada”, kao što nam to Pavao kaže, “ne razočarava”. (Rimljanima 5,5) Vjera je pouzdana zbog božanskog obećanja i ispunjenja Božje Rijeci. Bog je svijetu obećao Otkupitelja Isusa Krista i kroz njega je dokazao da je vrijedan povjerenja. Sve što je Bog otpočeo on će svršiti u Kristu. U Bibliji nalazimo:
- “Živa nada” (1. Petrova 1,3) se temelji na Božjoj Rijeci, a ne na ljudskim zamislima i obećanjima.
- “Bolja nada” (Hebrejima 7,19), a ne privremena ili konačna, već savršena u Kristu koji je došao kako bi umro za nas.
- “Blažena nada” (Tit 2,13) u povratak Onoga koji je već došao. Kršćanska nada dobiva na snazi ne samo gledanjem na križ i uskrsnuće Otkupitelja već i na Njegov dolazak. “On dolazi” lozinka je nade za Crkvu i dokaz da autentična nada ranih kršćana daje kršćaninu radostan pogled u budućnost.
Utopija kraljevstva Božjeg
I svijet gleda u budućnost. Sve do prije nekoliko desetljeća svijet je gledao u budućnost s optimizmom nadajući se utopiji. Suvremeno poimanje utopije podrazumijeva neko nedovršeno stanje koje se neprekidno poboljšava. Nošeni tehnološkim napretkom, u medicini i biologiji, mnogi ljudi još uvijek govore o svjetskom napretku, raju i budućem životu u svemiru.
Futurologija, grana znanosti koja istražuje budućnost, prikazuje zloguku sliku: prenapučenost, glad svjetskih razmjera, zagađenje okoliša, nedostatak prirodnih bogatstava i mogućnost atomske katastrofe. Kršćanske tvrdnje, dugo smatrane zastarjelim, dobivaju novo značenje. Neki znanstvenici prigovaraju o izgubljenoj vezi s Božanstvom, dok drugi vide svijet zarobljen smrtnim grijesima civilizacije.
Šok budućnosti probudio nas je iz našeg utopijskog sna o nečemu što je uvijek bolje, brže i dugovječnije. Nada svijeta u budućnost je potamnjela, jer je bila utemeljena na ljudima. Mi ne možemo očekivati neku kvalitativnu promjenu od ljudi ili od svijeta.
Nasuprot utopiji o boljem svijetu Evanđelje nam daje obećanje o kraljevstvu Božjem. Kad je Isus otpočeo svoju službu, On je javljao dolazak Božjeg kraljevstva (Marko 1,14.15), ili nebeskog kraljevstva (Matej 4,17). Njegova je vijest tada postala vijest o kraljevstvu (Matej 13,19). Ova vijest o kraljevstvu proteže se tijekom cijele njegove službe, sve do kraja njegovog života na Zemlji (Matej 26,29). Ovo kraljevstvo nije ni zemljopisna ni politička cjelina a niti unutarnje stanje duše. Božje kraljevstvo u ljudima uzrokuje temeljne promjene.
Ovo je kraljevstvo dar Nadnaravnog koji mi možemo samo primiti, ali ne i stvoriti. Ono znaci prevladavanje naše otuđenosti od Boga, od prirode i jednih od drugih. To je kraj krivnji, bolesti, patnji i smrti. Kraljevstvo Božje je radost zbog pobjede pravde, mira medu ljudima i u prirodi, radost zbog slobode od mržnje i zbog slobode ljubavi, radost zbog vječne zajednice između stvorenja i njihovog Stvoritelja.
Kraljevstvo Božje je blizu
Naša iskustva nam pokazuju da mi ne možemo sami ostvariti kraljevstvo, ali Isusov nam život pokazuje da ono nije iluzija. U svojoj Rijeci i službi On je utjelovljenje kraljevstva (Luka 17,20. 21). U silnim djelima Poniznog, u propovijedima Miroljubivog, u ljubavi Nesebičnog, sveopća promjena je unaprijed pripremljena (Matej 12,28). Čuda koja je Isus činio nad pojedincima tijekom svoje službe na Zemlji (liječenje bolesnih, oslobađanje opsjednutih, podizanje mrtvih) ista su čuda koje će Bog učiniti za cijeli svijet na kraju (ili cilju — grčki telos). Cijeli će svijet ponovno biti zdrav, oslobođen od zla i prijetnje smrti. Eto zašto se može reci da je kraljevstvo već ovdje premda nije.
Isus je živio kao naš primjer. Kad se mi kao Njegovi učenici protivimo nasilju, društvenim nepravdama, surovostima, gladi i bolestima, mi ne unapređujemo svijet. Kraljevstvo Božje nije ovdje da obnovi svijet koji propada, već da ukaže na novi svijet. Kršćani znaju da oni ne mogu učiniti ništa više do pružiti primjer Božjeg budućeg kraljevstva. Njihova dobro utemeljena nada oslobađa ih od utopijskog tereta usavršavanja ovog sadašnjeg svijeta. mimo i tiho mogu stupiti u borbu protiv patnje i zla jer znaju da njihov posao, premda izgleda beznačajan i isprazan, nije posao koji se placa po učinku. Oni ne zatvaraju oči pred patnjama svijeta i ne ponašaju se kao da one ne postoje. Kršćani su realisti, oni vide svijet onakav kakav on jest. Oni su također i optimisti, jer znaju da će sutra sve biti drukčije. Oni su i aktivni, znajući da će ono što oni ne mogu učiniti završiti Bog. Isusovi su učenici danas Božji svjedoci koji sada mijenjaju svijet. Njihova je molitva za dolazak kraljevstva (Matej 6,10) svjedočanstvo o Bogu koji će sve promijeniti.
Onima koje je pobijedila Kristova ljubav mjesto je u središtu današnjeg svijeta. Oni su uvijek spremni i uvijek cine djela nade. Oni očekuju buduće kraljevstvo s pouzdanjem i radošću, služeći sve dok se On ne vrati. Oni ne ovise o svijetu. (1. Korinćanima 7,31)
Kraljevstvo Božje dolazi
Božja se vladavina ne završava pukim postojanjem Njegovog kraljevstva. Njegovo se potpuno ostvarenje tek očekuje. Ovo će se dogoditi kad se Ponizni pojavi po drugi put i povede svoje učenike u vidljivoj vladavini nad otkupljenim svijetom (Matej 25,31-34).
Stoga se vijest pomirenja mora propovijedati svim narodima. Tek će tada cilj biti ispunjen (Matej 24,14). Kraj vremena je počeo s Kristovim prvim dolaskom (1. Korinćanima 10,11; 1. Ivanova 2,18), ali kraj vremena još nije došao. Crkva još treba proći kroz “posljednja vremena” (1. Timoteju 4,1) i “posljednje doba” (2. Timoteju 3,1). Do tada Crkva treba vrijedno provoditi Božju vladavinu dok očekuje povratak Gospodina (Luka 19,13). Njegov povratak ispunjava Božje obećanje i nadu vjernih.
Obećanje je više od povratka. Novi zavjet ne govori o povratku (izjava u Ivanu 14,3 “…vratit ću se da vas uzmem k sebi…” najbliža je ovoj ideji), već o dolasku; o Kristovom dolasku i javljanju u velikoj slavi (Matej 24,27. 28); o apokalipsi (Luka 17,30); o otkrivanju Njegove slave (1. Petrova 4,13); o epifaniji (Tit 2,13); o pojavi trijumfalnog Isusa, pobjednika nad Sotonom, antikristom i svijetom (2. Solunjanima 2,8-12).
Istinsko apostolsko kršćanstvo ne uključuje samo vjerovanje u Njega koji je već došao (u Betlehem i Golgotu) već i nadu u dolazak Onoga koji je već došao. Ova nada djeluje kao dokaz istinskog kršćanstva i prave Crkve, vjere istinskim načelima Biblije.
Podignite stoga svoja srca! Krist dolazi! Njemu pripada budućnost, naši životi pripadaju Njemu! Budimo jedinstveni i ostanimo ujedinjeni u ovoj nadi!
Johann Heinz