Isus je došao na svadbu; bilo je to malo, mjesno vjenčanje pa možemo pretpostaviti da je većina gostiju odrasla zajedno i da su se dobro poznavali. Vjerojatno su imali lijepe uspomene na vrijeme kad su se kao djeca igrali loptom, slavili završetak školovanja i kao mlade osobe prisustvovali vjenčanjima drugih. Ovi su se gosti međusobno dobro poznavali. Mogli su razmišljati: Što će Claude i Maria učiniti da zasjene vjenčanje Lucinde i Elroya? Pa kad bi na ovoj svadbi nešto krenulo loše, bio bi to skandal i vijest bi se začas proširila po gradu jer je bio pozvan čitav grad i svi bi to znali iz prve ruke.
Gosti još uvijek uživaju, još uvijek slave, još uvijek pijuckaju vino kad dolazi katastrofa i vina više nema (Ivan 2,3).
Nestanak vina svakako nije kraj svijeta. Prema običajima onog vremena svadba je trajala nekoliko dana i vjerojatno je, s obzirom na ispražnjene vrčeve, već trajala neko vrijeme. Možda je to bio zgodan trenutak da se prestane sa slavljenjem i objavi: “Zahvaljujemo svima koji su ovih nekoliko dana učinili posebnima. Hvala vam svima što ste došli. Doviđenja i laku noć!” Ali čini se da usred svadbe kraj nije bio na pomolu niti je bio poželjan. Umjesto da se gosti pokupe i odu kući, rješenje je bilo da domaćin nađe još vina, i to dovoljno, i tako spriječi prerani kraj slavljenju. S obzirom na to da se nije htio miješati kad su prema Ivanu 2,4 tražili Njegovu pomoć, Isus je bio nevjerojatno velikodušan. Time što je dao napuniti šest velikih kamenih posuda vodom Isus je gotovo sedamsto litra vode pretvorio u vino, što je golema količina.
Ali ovo nije bio samo poklon u količini. Ravnatelj stola kuša vino i ne znajući odakle je, poziva mladoženju u stranu da ga pohvali za kvalitetu ove posljednje zalihe. Ovaj dar simbolizira izvrsnost. Vino je bilo najbolje kakvoće. Isus je imao sposobnost da ovu novu zalihu vina učini isto tako kvalitetnom kao što je bila prethodna. Samo su sluge, Njegova majka i učenici znali što je učinjeno. Poslužili su novo vino i nitko nije zamijetio nikakvu razliku. Isus je mogao proizvesti obično vino koje ne bi privuklo pozornost, a zadovoljilo bi osnovne potrebe gostiju.
Međutim, u Kristovoj naravi nije da stvari obavlja na običan način. Kristova ljubav prema nama potiče Ga da nam da samo najbolje.
U Evanđelju po Mateju Krist opisuje sebe kao Oca koji je bolji od svakog zemaljskog oca. “Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!” (Matej 7,11) Isus nije mogao učiniti drugo nego gostima na svadbi dati najbolje vino.
Zamislite da je Isus uskrisio Lazara (Ivan 11,43.44) iz mrtvih, ali da je Lazar ostao u komi, ili da je osigurao hranu za 3.999 ljudi (Marko 8,1-10), a za onog posljednjeg više nije bilo pa je ostao gladan. Ili da su, nakon što je istjerao demone iz čovjeka u Gerasi (Luka 8,26-33), neki demoni ostali u njemu. Zamislite da je Isus učinio samo najnužnije, minimum, ono osnovno. Njegova slava se nikad ne bi objavila.
Premda je Isus načinio sedamsto litara vina takve kakvoće koju bi većina vinara i te kako željela imati, gosti na svadbi su već prilično popili.
Znate kako je to kad se na nekom događaju posluži prvoklasno jelo. Pred vama je ukusna hrana, savršeno pripremljena, koju kušate svim svojim osjetilima. Znate da takvu hranu inače ne možete dobiti svaki dan, pa se posebno trudite da ne razočarate svoje domaćine; uzimate još posljednju punu vilicu (ili šest), premda ste već siti. A onda se pred vama pojavljuje desert. Miris vam oduzima dah, izgled zapanjuje i na samu pomisao da kušate bar jedan zalogaj već vam dolaze sline, ali u vašem želucu više jednostavno nema mjesta.
Tako je došlo dobro vino. Neki su se gosti već napili ženikova standardnog vina. “Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.” (Ivan 2,10) I sada na stol dolazi čudotvorno vino. Siguran sam da je većina našla mjesta, malo počekala da se staro slegne prije nego što će kušati bolje vino. A vjerojatno su mnogi popili koliko god su mogli. Bilo je onih koji su toliko popili da jednostavno nije bilo mjesta ni da okuse novo vino. Toliko su pili da nisu mogli okusiti čudo koje se dogodilo, poseban dar koji je Isus dao.
Premda nam Isus nudi samo najbolje, premda nam toči svoje najbolje vino, mi trebamo osigurati prostor da ga primimo. Kod svakoga od nas druge nagomilane stvari mogu onemogućiti da primimo ono “najbolje”. Možda smo toliko zaokupljeni svojom karijerom da smo prezaposleni kad se pojavi dobro vino. U drugom slučaju to može biti naš bračni drug pa smo toliko zaokupljeni usklađivanjem svojih odnosa i toliko smo popili standardnog vina da nema mjesta za najbolje. Za neke je to školovanje, prijatelji, televizija – spomenimo to za početak. Svaki dan gucnemo po malo tog dobrog vina, ali rijetko kad ima mjesta za “kušajte i vidite kako dobar je Jahve” (Psalam 34,9).
Postoji velika zaliha tog vina. Blagoslovi od Boga su redovni i lako mogu zadovoljiti potražnju. Naše srce i um trebaju biti otvoreni za primanje najboljega, a upravo nam to Krist nudi. …
“Kao što ljudi prvo iznose najbolje vino, a zatim ono lošije, tako čini i svijet sa svojim darovima. Ono što on nudi može zadovoljiti oko i opčiniti osjetila, ali to neće ispuniti čovjekove čežnje. Vino se pretvara u gorčinu, veselje u tugu. Ono što je započelo pjesmom i veseljem, završava se umorom i mučninom. Međutim, Isusovi su darovi uvijek svježi i novi. Svečanost koju On sprema za čovjeka uvijek daje zadovoljstvo i radost. Svaki novi dar povećava sposobnost primatelja da cijeni i uživao Gospodnje blagoslove. On daje milost za milost. Izvor blagoslova neće presušiti. Ako ostanete u Njemu, činjenica da danas primate bogati dar osigurava primanje još bogatijeg dara sutra. ” (Ellen G. White, Isusov život, str. 108)
Remona St. John