U službi iscjeljivanja liječnik treba biti Kristov suradnik. Spasitelj je služio i duši i tijelu. Evanđelje što ga je On propovijedao i učio bilo je vijest o duhovnom životu i o ponovnoj uspostavi tjelesnog zdravlja. Spasenje od grijeha i iscjeljenje od bolesti bili su u uskoj vezi. Ta ista služba povjerena je kršćanskom liječniku. Njegova je zadaća da se sjedini s Kristom u pružanju pomoći kod tjelesnih i duhovnih potreba njegovih bližnjih. On treba biti vjesnik milosti bolesnima, koji pruža pomoć njihovom oboljelom tijelu i duši bolesnoj od grijeha.
Krist je pravi poglavar svih onih u liječničkom pozivu. Kao glavni Liječnik, On stoji uz svakog bogobojaznog liječnika koji pruža pomoć ljudima u njihovim patnjama. Istodobno dok rabi prirodne lijekove u postupanju s tjelesnim bolestima, liječnik treba usmjeriti pogled svojih pacijenata k Onome koji donosi oslobođenje od bolesti duše i tijela. Tamo gdje liječnici mogu samo pomoći da bi se željeni proces razvijao, Krist dovršava djelo. Svojim djelovanjem oni se trude dati potporu prirodi u njezinom djelu liječenja; a sam Krist je Iscjelitelj. Liječnik nastoji održavati život, a Krist daje život.
Izvor izlječenja
Spasitelj je u svojim čudima otkrio silu koja stalno djeluje za dobro čovjeka, koja ga održava i liječi. Preko sila prirode Bog radi svakog dana, svakog sata i svakog trenutka — On nas izgrađuje, obnavlja. Kad se neki dio tijela povrijedi, istog trenutka započinje proces liječenja; sile prirode se zauzimaju da povrate zdravlje. A sila koja djeluje kroz prirodu Božja je sila. Od Njega potječe sva sila života. Kad se tko oporavi od bolesti, izliječio ga je Bog.
Bolest, patnja i smrt jesu djelo neprijateljske sile. Sotona razara, a Bog obnavlja.
Riječi upućene izraelskom narodu nalaze danas potvrdu kod onih koji su ponovno dobili zdravlje tijela i duše: “Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.” (Izlazak 15,26)
Božja je namjera za svako ljudsko biće izražena riječima: “Ljubljeni, želim ti u svemu dobar uspjeh i zdravlje, kao što je tvoja duša dobro.” (3. Ivanova 2.)
Bog je Onaj koji “otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju”. (Psalam 103,3.4)
Kad je Krist liječio bolesti ljudi, upozoravao je mnoge patnike riječima: “Više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi.” (Ivan 5,14) Krist je tako govorio ljudima da su prijestupom Božjega zakona navukli na sebe bolest, te da se zdravlje može očuvati samo poslušnošću.
Liječnik treba istaknuti svojim pacijentima koliko je važno da surađuju s Bogom u svom oporavku. Liječnik u svom radu sve više dolazi do uvjerenja da je bolest posljedica grijeha. On zna da su zakoni prirode, kao i pravila iz Deset Božjih zapovijedi, božanskog podrijetla, i da se zdravlje može vratiti i sačuvati samo poslušnošću tim zakonima. On je svjedok mnogih patnji, nastalih kao rezultat štetnih navika, od kojih bi se ljudi mogli oporaviti kad bi činili ono što mogu za svoj oporavak. Njima treba reći da je svaka navika koja razara tjelesne, umne i duhovne snage grijeh, i da se zdravlje može sačuvati poslušnošću zakonima koje je Bog uspostavio za dobro cijelog čovječanstva.
Ako liječnik ima pacijenta koji pati od bolesti prouzročene nepravilnom prehranom ili kakvom drugom pogrešnom navikom, i propusti ga upozoriti na to, povrijedio ga je kao svoga bližnjeg. Pijanice, duševni bolesnici i oni koji su se predali razvratu, za liječnika su živi poziv da jasno i nedvosmisleno objavi kako je patnja posljedica grijeha. Neka se oni koji razumiju načela života sa svom ozbiljnošću bore protiv uzroka bolesti. Kako može liječnik, koji stalno radi s ljudima u njihovim patnjama, mirno promatrati stalan sukob s boli? Može li se za njega reći da je milostiv i dobar ako ne zahtijeva strogu umjerenost kao sredstvo protiv bolesti?
Mi moramo shvatiti da je poslušnost Božjim zapovijedima put života. Bog je utemeljio zakone prirode, a ipak Njegovi zakoni nisu neka neosnovana, samovoljna prisila. Svako “ne čini…”, bilo u zdravstvenom ili moralnom Zakonu, nosi sa sobom i obećanje. Ako slijedimo ove upute, naše će korake pratiti blagoslovi. Bog nas nikada ne prisiljava da činimo ono što je ispravno, ali nas zato želi spasiti od onoga što je zlo i povesti k onome što je dobro.
Obratimo pozornost na zakone kojima se poučavao izraelski narod. Bog im je dao određene upute o njihovom svakodnevnom životu. On im je objavio zakone koji su se odnosili i na tjelesno i na duhovno blagostanje; i obećao im je, postavljajući im poslušnost kao uvjet: “Jahve će od tebe maknuti svaku bolest.” (Ponovljeni zakon 7,15) “U srca svoja usadite sve riječi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas.” “Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu.” (Ponovljeni zakon 32,46; Izreke 4,22)
Bog želi da mi dostignemo ideal savršenstva, što nam je moguće Kristovim darom. On nas poziva da donesemo pravilan izbor, upotrijebimo silu Neba i prihvatimo ona načela koja će u nama ponovno oblikovati božanski lik. U svojoj pisanoj Riječi i u velikoj knjizi prirode On je otkrio načela života. Naš je dio posla da usvojimo ta načela i da, životom poslušnosti, surađujemo s Njim u obnovi zdravlja tijela i duše.
Trebali bismo razumjeti da se blagoslovi poslušnosti u svoj svojoj punini mogu primiti samo onda kad primamo Kristovu milost. Njegova milost ljudima daje silu da štuju Božje zakone. Ona čovjeka osposobljuje da raskine okove zlih navika. Jedino mu ta sila može pomoći biti i ostati nepokolebljivo na pravom putu.
Kad evanđelje primimo u njegovoj čistoći i sili, ono postaje sredstvom izlječenja bolesti prouzročene grijehom. Sunce pravde izlazi, “sa zdravljem u zrakama”. (Malahija 4,2) Ni sve ono što ovaj svijet pruža ne može izliječiti slomljeno srce, podariti duševni mir, otkloniti zabrinutost i otjerati bolest. Slava, genijalnost, talent — sve je to nemoćno kad treba donijeti mir ojađenom srcu i obnoviti uništeni život. Jedina čovjekova nada jest život od Boga u njegovoj duši.
Ljubav koja od Krista zrači kroz cijelo naše biće sila je koja daje i obnavlja život. Njezin dodir zdravlja dopire do svakog vitalnog dijela našega tijela — mozga, srca, živaca. Najviše sile bića potaknute su kroz tu ljubav na aktivnost. Ta ljubav oslobađa dušu od krivnje i žalosti, straha i zabrinutosti koji razaraju životne snage. Nju prate vedrina i smirenost. Ona usađuje u dušu radost koju ne može razoriti ništa zemaljsko — radost u Svetom Duhu, radost koja donosi zdravlje i život.
Riječi našeg Spasitelja: “Dođite k meni, … i ja ću vas okrijepiti” (Matej 11,28) recept su za liječenje tjelesnih, umnih i duhovnih bolesti. Premda su ljudi svojim pogrešnim postupcima navukli na sebe patnje, On postupa s njima uz mnogo razumijevanja. Oni u Njemu mogu naći pomoć. Bog će učiniti velika djela za one koji se u Njega uzdaju.
Iako je grijeh tijekom stoljeća učvršćivao svoje uporište kod ljudskoga roda, a Sotona dvoličnošću i podlim prijevarama te svojim tumačenjima bacio crnu sjenku na Božju riječ i naveo ljude da sumnjaju u Božju dobrotu, Očeva ljubav ipak nije prestala teći k Zemlji kao bogata rijeka. Kad bi ljudska bića otvorila prozore svoje duše prema Nebu u očekivanju božanskih darova, dobila bi bujicu blagoslova zdravlja.
Liječnik koji želi postati pravim Kristovim suradnikom, uprijet će sve snage da postane uspješnim u svakom području svojega rada. On će marljivo učiti da bi bio istinski opremljen za odgovornosti svog poziva, i neumorno će nastojati dosegnuti viši ideal, a što znači da će nastojati steći šire znanje, veću spretnost i veću moć rasuđivanja. Svaki liječnik treba biti svjestan da ukoliko radi slabo i neučinkovito, ne nanosi samo povredu bolesniku već i nepravdu svojim kolegama. Liječnik koji je zadovoljan niskom razinom stručnoga znanja ne podcjenjuje samo medicinski poziv, već nanosi i sramotu Kristu, velikom Liječniku.
Oni koji misle da nisu pogodni za zdravstveni poziv, trebaju izabrati neko drugo zvanje. Oni koji su spretni i uspješni u njezi bolesnika, a čije su obrazovanje i medicinska sprema ograničeni, dobro će učiniti ako se prihvate skromnijeg dijela posla, odano služeći kao bolničari. U službi bolesnicima, pod vodstvom sposobnih i uspješnih liječnika, oni mogu stalno učiti i koristiti svaku priliku za stjecanje znanja; takvi vremenom mogu postati potpuno spremni i kvalificirani za liječnički rad. Neka mlađi liječnici, “kao suradnici [velikog Liječnika], … ne prime uzalud milosti Božje, … ničim ne dajemo nikakva povoda sablazni, da se ne bi ozloglasila naša služba [bolesnima]. … Naprotiv, preporučujemo same sebe u svemu kao Kristovi službenici.” (2. Korinćanima 6,1-4)
Božja je namjera da stalno napredujemo. On želi da liječnik-misionar postaje vidno boljim u svome radu. Daroviti kršćanski liječnici koji se ističu svojim stručnim sposobnostima trebaju biti pozvani i ohrabreni da se uključe u rad za Boga na mjestima na kojima bi mogli obučavati i pripremati druge za rad u liječničkom poslanju.
Neka liječnik u svojoj duši sakuplja svjetlost Božje riječi. On treba stalno rasti u milosti. Neka njegovom okružju religija ne bude samo jedan od mnogih utjecaja. Ona treba biti utjecajem koji će prevladavati nad svim ostalima. Liječnik u svom postupanju treba polaziti od visokih, svetih pobuda — pobuda koje su snažne, jer potječu od Onoga koji je dao svoj život kako bi nas opskrbio silom da pobijedimo zlo.
Ako se liječnik vjerno i marljivo trudi da načini sebe uspješnim i učinkovitim u svom pozivu, ako se posveti radu za Krista i odvoji vrijeme u kojem će preispitivati svoje srce, on će znati kako treba shvatiti tajne svog svetog poziva. On se može tako pripremiti u znanosti da svi koji se nalaze u području njegovog utjecaja budu osvjedočeni u najvišu vrijednost obrazovanja i znanja koje stječe onaj što je povezan s Bogom kao izvorom mudrosti i sile.
Nema takvog mjesta na komu je tijesna suradnja s Kristom toliko potrebna kao u radu jednog liječnika. Tko želi pravilno obavljati liječničke dužnosti, mora svakoga dana i svakoga sata živjeti kršćanskim životom. U rukama liječnika je život pacijenta. Jedna nemarna dijagnoza, jedan pogrešan recept u kritičnom slučaju, ili jedan nespretan pokret ruke pri nekoj operaciji, pa bilo to i za milimetar — i jedan život će biti žrtvovan, jedna duša izgubljena za vječnost. Kako je ozbiljna ova misao! Kako je važno da liječnik bude uvijek pod nadzorom božanskog Liječnika!
Spasitelj je spreman pomoći svima koji Ga traže da bi im dao mudrost i jasnoću misli. A kome su mudrost i jasnoća misli potrebniji nego liječniku o čijoj odluci ovisi toliko mnogo? Neka onaj koji se trudi produžiti život vjerom gleda u Krista, koji će upravljati svakim njegovim pokretom. Spasitelj će dati potreban osjećaj i sposobnost u radu s teškim slučajevima.
Divne su prilike što se pružaju onima koji se brinu za bolesne. Kod svega što se čini za njihov oporavak, pomozite bolesnicima da razumiju kako im liječnik pokušava pomoći u njihovoj želji da surađuju s Bogom u borbi s bolešću. Pomozite im da uvide kako oni, pri svakom koraku načinjenom u skladu s Božjim zakonom, mogu očekivati pomoć božanske sile.
Bolesnici će imati mnogo više povjerenja u liječnika za koga znaju da ljubi Boga i da Ga se boji. Oni se oslanjaju na njegove riječi. U nazočnosti ovog liječnika i pod njegovom skrbi oni stječu osjećaj sigurnosti.
Poznajući Gospodina Isusa, kršćanski liječnik u službi ima prednost da molitvom zatraži Njegovu prisutnost u bolesničkoj sobi. Prije obavljanja kritične operacije, neka liječnik zatraži pomoć od velikog Liječnika. Neka on bolesniku ulije sigurnost da ga Bog može sigurno provesti kroz tu tešku kušnju, da je On u trenucima očaja siguran Zaklon onima koji se uzdaju u Njega. Liječnik koji ne može ovako postupati, gubi slučaj za slučajem od onih koji bi se inače mogli povoljno riješiti. Kad bi on mogao govoriti riječi koje bi nadahnule vjeru u milostivog Spasitelja koji zna za svaki pojedini trenutak straha, i kad bi taj liječnik mogao u molitvi iznijeti Kristu potrebe duše, kriza bi se mogla češće prebroditi.
Samo Onaj koji čita srca može znati kako je teško pacijentima kad daju svoj pristanak za neku tešku operaciju. Oni su svjesni opasnosti u kojoj se nalaze. Dok oni, možda, imaju povjerenja u sigurnu ruku liječnika, oni su istodobno svjesni činjenice da ti liječnici nisu nepogrešivi. Ali kad vide liječnika u skrušenoj molitvi, kako traži pomoć od Boga, oni stječu povjerenje i sigurnost. Zahvalnost i povjerenje otvaraju srce Božjoj iscjeliteljskoj moći te tada oživljuju snage cijelog bića i život pobjeđuje.
Za liječnika je prisutnost Spasitelja važna sastavnica snage. Često mu je duh opterećen strahom pred odgovornostima i opasnostima njegovog rada. Grozničavost u nesigurnosti i strahu mogu učiniti ruku nevještom i nespretnom. Dok mu, s druge strane, uvjerenje da uza se ima božanskog Savjetnika koji će ga hrabriti i podupirati ulijeva mir i hrabrost. Kad Krist dodirne ruku liječnika, tada su u njoj vitalnost, smirenost, siguran osjećaj i sila.
Kad se kriza prebrodi i kad se već raspoznaju obrisi uspjeha, provedite s pacijentom nekoliko trenutaka u molitvi. S nekoliko toplih riječi izrazite zahvalnost za pošteđeni život. U trenutku kada pacijent liječniku upućuje riječi zahvalnosti, neka tada slava i zahvalnost budu upravljeni Bogu. Recite pacijentu da je njegov život bio pošteđen zato što je bio pod zaštitom nebeskog Liječnika.
Liječnik koji ovo sprovodi u svojoj praksi, vodi svog pacijenta k Onome o kome ovisi njegov život, koji može zauvijek spasiti sve koji dolaze k Njemu.
U liječničko-misionarsko djelo unesimo duboku želju da spasimo duše. Isto kao propovjedniku, liječniku se daje najveće povjerenje što je ikada čovjeku dano. Bio on toga svjestan ili ne, svakom je liječniku povjereno liječenje duša.
U radu u kojemu se sučeljavaju s bolestima i smrću, liječnici prečesto izgube iz vida ozbiljne i svečane činjenice budućeg života. U svojim ozbiljnim naporima da spriječe ono što prijeti tijelu, oni zaboravljaju opasnosti kojima je izložena duša. Onaj koga njeguju možda već gubi oslonac svog života. Njegove posljednje prilike već klize iz njegovih ruku. Na Kristovom će se sudu liječnik morati ponovno suočiti s tom dušom.
Mi često gubimo najdragocjenije blagoslove jer propuštamo izgovoriti pravu riječ u pravo vrijeme. Ako ne pazimo na zlatnu priliku, ona će biti izgubljena. Kod bolesničkog se kreveta ne smije izgovoriti nijedna riječ vjerske prepirke. Uputite bolesnika k Onome koji želi spasiti sve koji k Njemu dolaze u vjeri. Uz puno ozbiljnosti i nježnosti, nastojte pomoći duši koja lebdi između života i smrti.
Liječnik koji zna da je Krist njegov osobni Spasitelj, jer je sâm bio doveden k velikom Zaštitniku, znat će kako postupati s uplašenim dušama, s onima koje muči osjećaj krivnje i koje su bolesne od grijeha, ako mu se obrate za pomoć. On im može pričati o ljubavi Iskupitelja. On iz iskustva može govoriti o sili pokajanja i vjere. Jednostavnim, ozbiljnim riječima on može iznijeti Bogu u molitvi potrebu duše i ohrabriti bolesnika da i sam traži i primi milost od Spasitelja koji je pun razumijevanja. Dok on služi kraj bolesničkog kreveta i nastoji govoriti riječi koje će donijeti pomoć i utjehu, Gospodin radi s njim i kroz njega. Dok je um bolesnika upravljen prema Spasitelju, njegovo srce ispunjuje Kristov mir, i duhovno zdravlje što ga dobiva postaje sredstvom, mostom preko kojeg Bog obnavlja tjelesno zdravlje čovjeka.
U radu s bolesnicima liječniku će se često pružiti prilika da svjedoči prijateljima bolesnika. Dok stoje uz njegov krevet, osjećajući kako su bespomoćni da spriječe ijedan udarac boli, njihova srca postaju omekšana. Često se briga, koja se skriva pred drugima, otvoreno iznosi liječniku. Tada je prilika da liječnik uputi te zabrinute duše na Onoga koji je pozvao umorne i opterećene da dođu k Njemu. Često se može uputiti molitva za njih ili s njima, u kojoj bi se Liječniku svih bolesti, Onome koji ublažuje sve brige, iznijele i njihove brige.
Božja obećanja
Liječniku se pružaju dragocjene prilike da svoje pacijente upozna s obećanjima Božje riječi. On treba iz riznice iznijeti nove i stare stvari te povremeno izgovarati riječi utjehe i savjeta. Neka um liječnika postane mjestom okupljanja svježih misli. Neka pažljivo proučava Božju riječ, da bi u cijelosti shvatio obećanja što ih ona sadrže. Neka ne zaboravi uvijek uputiti one utješne riječi što ih je Isus upućivao tijekom svoje zemaljske službe, dok je iznosio svoje pouke i liječio bolesne. On treba govoriti o Kristovim djelima izlječenja, o Njegovoj nježnosti i ljubavi. Neka nikada ne propusti upraviti misli svojih pacijenata ka Kristu, velikom Liječniku.
Ista sila koju je Krist koristio dok je vidljivo hodao među ljudima, nalazi se u Njegovoj Riječi. Svojom riječju Isus je liječio bolesti i istjerivao demone; svojom je riječju smirivao more i podizao mrtve, a ljudi su bili svjedoci da Njegova riječ ima posebnu snagu. On je govorio Božju riječ, koju je ranije upućivao svim prorocima i učiteljima Staroga zavjeta, jer cijela Biblija govori o Kristu.
Sveto pismo treba prihvatiti kao Božju riječ upućenu nama, koja nije samo pisana već i izgovorena. Kad su napaćeni dolazili ka Kristu, On nije vidio samo one koji su tražili pomoć, već i sve one koji će tijekom stoljeća doći sa sličnim potrebama i s istom vjerom. Kad je rekao uzetom: “Ohrabri se, sinko! Oprošteni su ti grijesi”, kad je rekao ženi u Kafarnaumu: “Kćeri, tvoja te vjera ozdravila, hajde u miru”, On je govorio i drugima koji su napaćeni, opterećeni grijehom i koji će tražiti Njegovu pomoć. (Matej 9,2; Luka 8,48)
Tako je sa svim obećanjima iz Božje riječi. U njima nam se On obraća pojedinačno, govoreći tako neposredno kao da slušamo Njegov glas. Kroz ta nam obećanja Krist govori o svojoj milosti i moći. Oni su listovi s onog drveta koje “služi za lijek”. (Otkrivenje 22,2) Kad se obećanja prime i usvoje, trebaju postati snagom karaktera, nadahnuće i potpora života. Ništa drugo ne može imati takvu iscjeliteljsku moć. Ništa drugo ne može uliti hrabrost i vjeru koji cijelom biću daju životnu snagu.
Čovjeku koji stoji na rubu groba obuzet strahom, duši iscrpljenoj od tereta patnji i grijeha, neka liječnik, kad mu se ukaže prilika, ponavlja riječi Spasitelja — jer su sve riječi svetih stranica Njegove Riječi:
“Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. … Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si, i ja te ljubim.” “A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem, i grijeha se tvojih ne spominjem.” “Ne boj se, jer ja sam s tobom.” (Izaija 43,1-4.25.5)
“Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.” (Psalam 103,13.14)
“Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega.” “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.” (Jeremija 3,13; 1. Ivanova 1,9)
“Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati, jer ja sam te otkupio.” (Izaija 44,22)
“Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Jahve. Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna. Htjednete l’ me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske.” (Izaija 1,18.19)
“Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.” “U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje, al u ljubavi vječnoj smilovah se tebi.” (Jeremija 31,3; Izaija 54,8)
“Neka se ne uznemiruje vaše srce!” “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!” (Ivan 14,1.27)
“Svaki je kao zavjetrina, utočište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari.” (Izaija 32,2)
“Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žeđi. Ja, Jahve, njih ću uslišiti, ja, Bog Izraelov, ostavit ih neću.” (Izaija 41,17)
“Ovako kaže Jahve, koji te stvorio … Jer na žednu ću zemlju vodu izliti, i po tlu sušnome potoke. Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo, i blagoslov na tvoja pokoljenja.” (Izaija 44,2.3)
“Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje.” (Izaija 45,22)
“On slabosti naše uze i ponese naše bolesti.” “Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna — radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.” (Matej 8,17; Izaija 53,5)
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 7)