Deset zapovijedi imaju istaknuto mjesto u našem adventističkom doktrinalnom sustavu. Dok većina kršćanskog svijeta naučava ono što se zove antinomijanizam (uvjerenje da je Božji zakon ukinut kad je Isus umro na križu), mi vjerujemo da je Božji zakon vječan i nepromjenjiv. Za sada je tako dobro.
Osim što se suočavamo s ozbiljnim problemom, jer kroz naš trud da branimo Božji zakon, mi ponekad umanjujemo njegovu vrijednost dokazima protiv antinomijanizma, dokazima koji su oblikovani tako da druge kršćane uvjerimo kako treba držati Zakon. Takvim postupanjem stvorili smo si veliki teološki problem.
Dopustite mi da objasnim.
Ellen G. White je imala mnogo toga za reći po pitanju naše sklonosti, kao skupine, prema pogrešnom pogledu i upotrebi Božjeg zakona. Zapazite ovu vrlo pronicavu i istaknutu izjavu:
“S jedne strane, zakonici su odvojili Zakon od Evanđelja, dok smo mi, s druge strane, učinili to isto, samo s drugog gledišta. Mi nismo pred ljudima uzdigli Kristovu pravednost i potpuno značenje Njegovog velikog plana otkupljenja. Mi smo izostavili našeg Krista i Njegovu ljubav bez premca, uveli smo teorije i razglabanja te smo propovijedali dokazima.” (Faith and Works, str. 15,16)
Zbog ovoga bismo trebali uzeti veliku stanku.
Očito je da naša povijest sa Zakonom nije u potpunosti najbolja. Dok smo bili zauzeti braneći Zakon propovijedima i dokazima protiv onih koji su Zakon zanemarili, mi smo previše revno ispravili njihovo krivovjerje, te smo u tom postupku stvorili svoje vlastito. “Mi”, kaže ona, “nismo pred ljudima uzdigli Kristovu pravednost i potpuno značenje Njegovog velikog plana otkupljenja. Mi smo izostavili Krista i Njegovu ljubav bez premca.”
Ljudi moji — to je, najblaže rečeno, teško.
To nije njezina jedina izjava. Iznova i iznova ona nas upozorava da smo pogrešno postupali s Božjim zakonom. U jednom trenutku ona se toliko umorila od slušanja naših propovjednika kako tvrdoglavo brane Zakon, da je rekla sljedeće: “Neka se Zakon brine sâm o sebi. Mi trebamo vjerovati u Isusa Krista iz Nazareta.” (Sermons and Talks, sv. 1, str. 137) Ovdje je vidljivo kako Ellen G. White nije bila samo umorna od slušanja propovijedi koje su branile Zakon. Problem nije bio niti u tome što se o njemu tako često govorilo, već što smo mi sami od toga napravili ozbiljan teološki problem. Mi smo propovijedali Zakon na takav način da smo izgubili ugled u našem razumijevanju Evanđelja te smo time iz vida izgubili Isusove zasluge.
Kako bi bila još jasnija, ona je svoju zabrinutost izrazila sljedećim riječima:
“Jasno mi je, iznova i iznova, bila pokazana opasnost od pogrešnih zamisli o opravdanju vjerom. Godinama mi je otkrivano kako će se Sotona posebno truditi da u vezi s ovim zbuni ljude. O Božjem zakonu se naveliko razglaba i on je u Crkvi prikazivan jako oskudno i bez znanja o Isusu Kristu i Njegovom odnosu prema Zakonu, baš kakva je bila i Kajinova žrtva.” (Faith and Works, str. 18)
Jao! Adventističko propovijedanje uspoređeno je s Kajinovom žrtvom!
Drugim riječima, u našoj žarkoj želji da branimo Zakon, mi se nalazimo u opasnosti da predstavimo legalističku teologiju. Upozorena na ovakvo stanje, Ellen G. White je objasnila u kojem smjeru trebaju ići naše propovijedi: “Ne postoji važnije gledište o kojem trebamo iskrenije razgovarati, koje trebamo češće ponavljati ili koje treba biti utemeljeno još čvršće — od nemogućnosti da pali čovjek bilo što može doprinijeti svojim dobrim djelima. Spasenje dolazi samo kroz vjeru u Isusa Krista.” (Faith and Works, str. 19)
Uh!
Zamislite samo niz ovakvih evanđeoskih propovijedi.
Ona nastavlja:
“Treba nam biti jasno da nije moguće učiniti bilo što što bi moglo utjecati na naše stajanje pred Bogom. Ukoliko vjerom i djelima možemo pribaviti dar spasenja za svakoga, onda je Stvoritelj u obvezi prema stvorenjima. Ovdje se nalazi opasnost da laž bude prihvaćena kao istina. Ako čovjek može zaslužiti spasenje svojim djelima, onda je on u istom položaju kao neki katolici koji kupuju oproštajnice za svoje grijehe. Onda je spasenje djelomični dug koji se može zaraditi kao plaća. Ako čovjek svojim dobrim djelima ne može zaslužiti spasenje, onda to može potpuna milost koju čovjek prima kao grešnik, jer je prihvatio Isusa i vjeruje u Njega. To je potpuno besplatan dar. Opravdanje vjerom nalazi se izvan svake rasprave.” (Faith and Works, str. 19,20)
Ali evo u čemu je bît: čak i kad čitamo ovakve izjave Ellen G. White, mi u našim propovijedima stišavamo taj snažan naglasak na opravdanju vjerom, iz straha da će tako oslabjeti naši argumenti za poslušnost Božjem zakonu. Kad razmišljamo u legalističkim okvirima, Božje čisto Evanđelje milosti predstavlja opasnost za Zakon. Legalistički um misli, ili barem osjeća, nešto poput ovoga: Ako je spasenje besplatan Božji dar milosti, koju prihvaćamo samo vjerom, i ako nema nikakvih zasluga za držanje Zakona, zašto da ga onda poštujemo i držimo?
Bojimo se da ako Radosnu vijest predstavimo previše dobrom, tako što ćemo reći da je spasenje besplatno, ljudi neće osjećati ili vidjeti bilo kakav razlog da poštuju Božji zakon. Ali dogodit će se upravo suprotno — sve dok ne shvatimo Evanđelje, dok ga doista ne shvatimo, nama će biti mnogo lakše držati Zakon podalje od našeg vidokruga i, lupajući biblijske retke jedan za drugim, dokazivati koliko je ipak nužno da se Zakona i držimo. Zapravo, istina da će poslušnost proisteći iz osjećaja obveze nije poslušnost. To je potajno maskirani oblik pobune. I ne samo to; to je i uvreda za Boga jer ponižava Njegovo milosrđe time što ćemo svojim djelima pokušati zadobiti Njegovu naklonost. Bog nije “nebeski automat” u koji stavimo novčić kako bismo od Njega dobili ono što želimo. Bog nije pogansko božanstvo čija se naklonost može zaraditi dobrim djelima.
Daleko od toga!
Veličanstvena je činjenica da mi ništa ne možemo učiniti kako bismo “zaradili” Božju naklonost; ne zato što bi Njegovu naklonost bilo teško osvojiti, već zato što smo je već osvojili! Bog je prepun blagosti, ljubavi i raskošne milosti — i nema toga što bismo mogli učiniti ili što smo već učinili da bismo to zaslužili. Apostol Pavao je to nazvao “otkupljenjem kroz Isusa Krista” (Rimljanima 3,24). Neka se važnost ovih riječi utisne duboko u vaša srca. Spasenje može biti stvarnost koju ljudi mogu dosegnuti, ali djelo je Kristovo, i mi tome ne možemo ničim doprinijeti. Sve je na Njemu.
Potpuna usluga!
Gotov posao!
Savršena činjenica!
Mi promatramo izbavljenje u svoj njegovoj punini: u Isusovom utjelovljenju, u Njegovom savršenom životu, u Njegovoj žrtvi na križu, u Njegovoj pobjedi pri uskrsnuću i uznesenju na pobjedničko prijestolje s desne strane Ocu. Dok je živio našim ljudskim životom, Isus je živio život čiste nevinosti i savršene pravednosti; a kad je izvršio ovaj zapanjujući podvig, iz onog starog izišla je na vidjelo potpuno nova ljudskost.
Spasenje, potpuno i besplatno u Kristu!
To je Evanđelje!
Radosna vijest!
Poruka sreće.
Ty Gibson
(tekst je preuzet iz knjige Isus – središte svega)