Razumijevanje Boga kao Trojstva u Bibliji nije jasno izraženo, već je važno pozadinsko obilježje bez kojeg bi neke biblijske izjave bile besmislene. Mogli bismo reći: “Božanstvo Oca jednostavno se podrazumijeva… božanstvo Sina je potvrđeno i dokazano, dok se o božanstvu Svetoga Duha mora zaključivati iz različitih neizravnih tvrdnji u Pismu.“ (Erickson, Millard J., Christian Theology, Baker Book House, 1998., str. 873.)
Vaše razumijevanje Božjeg trojstva imat će više smisla ako ga smjestite u okruženje postupnog otkrivanja Boga u Bibliji. Šezdeset šest biblijskih knjiga nije napisala jedna osoba odjednom, nego veći broj pisaca tijekom razdoblja od oko 1500 godina. Nijedna knjiga ne sadrži sustavno tumačenje božanskog nauka, već su sve napisane iz različitih posebnih i praktičnih potreba za vjerskom podukom. Sve pojedinosti nisu objašnjene u svakoj knjizi. Biblijsko razumijevanje Boga prikazuje razvoj prema punini Boga koja se nalazi u Isusu Kristu.
Najstariji dio Biblije naglašava Božje jedinstvo: Bog je jedan (Ponovljeni zakon 4,35; 6,4; Izaija 45,5; Zaharija 14,9). No tajna Božje trojstvene naravi polako se otkriva tijekom vremena. Cijeli Stari zavjet o Ocu govori kao o Svemogućem Bogu i Stvoritelju. Božji Duh se spominje odvojeno i radi na istome cilju kao i Bog (Postanak 1,1; 41,38; Izlazak 31,3; 1. Samuelova 10,10; Izaija 61,1). Božji Sin je isto tako prisutan i aktivan.
Primjerice, Božji Sluga, obećani Mesija (što znači “Pomazanik“ ili “Krist“), u Izaiji 48,16 kaže:
“Od početka nisam vam govorio tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje. A sada me Gospodin Jahve šalje s duhom svojim.“
Ovdje se spominju tri Osobe – dolazeći Mesija govori o Gospodinu Bogu koji Ga je poslao, i o Duhu s kojim je poslan. To nas dovodi vrlo blizu pojma Trojstva: Božje jedinstvo povezano je s odvojenošću triju spomenutih Osoba. Temeljan je bliski odnos među ovim trima Osobama.
Dokazi o Božjem trojstvu postaju sve brojniji u Novom zavjetu. Božanstvo i posebna osobnost Boga Oca, naravno, nikada nije bila osporavana (1. Korinćanima 8,4.6; 15,24.). Isus i Bog dvije su različite Osobe, što je istaknuto u mnogim tekstovima u kojima se Isus odnosi prema Bogu kao “svojem Ocu“ (Matej 7,21.). Istodobno postoji blizak odnos između Oca, Sina i Svetoga Duha: Isus je svojim sljedbenicima govorio o Duhu Svetome “kojega će Otac poslati zbog mene“ (Ivan 14,26.). U Bibliji je opisan velik broj takvih međuodnosa, a svi oni uključuju jedinstvo među ovim trima Osobama.
Rani kršćani jasno su prepoznali Isusovo božanstvo. Obraćali su Mu se kao “Bogu“, često Ga nazivajući “Gospodinom“, “Gospodarom svega“, “Gospodinom slave“, “Gospodinom Isusom“, “našim Gospodinom i našim Bogom“ i “Gospodarom gospodara“ (Djela 11,16; 10,36; 1. Korinćanima 2,8; 9,1; Otkrivenje 4,11; 17,14; Ivan 1,1) Krist je slavljen kao vječan, nestvoren i neizveden (izvoran), svet, nepromjenjiv i sveprisutan (Hebrejima 7,26; 1,12; Matej 28,20). Poput Boga Oca, Isus je uključen u božanska djela stvaranja, skrbi, opraštanja grijeha, uskrsnuća i suda, konačnog kraja, te obnove svih stvari (Ivan 1,3.10; 3,35; Kološanima 1,17; Matej 9,1-8; 25,31-46; Filipljanima 3,21) Dakle, Bog i Sin su jednaki, ali opet jasno razlučivi.
Što ćemo reći za Svetoga Duha? Dok čitate Novi zavjet, zamjećujete kako stalno naučava da je Duh Osoba. Duh čini ono što samo osoba može činiti: On govori, poučava, svjedoči, zapovijeda, posreduje, otkriva, istražuje, šalje, vodi, predvodi i usmjerava, objavljuje ono što ima doći i svjedoči našem ljudskom duhu (Djela 8,29; Luka 12,12; Ivan 15,26; Djela 16,6.7; Rimljanima 8,26; Luka 2,26; 1. Korinćanima 2,10.11; Djela 13,2; 8,29–11,12; Ivan 16,13; Ivan 16,13; Rimljanima 8,15.16) Svetome Duhu se može lagati, uvrijediti Ga, huliti na Njega i ožalostiti Ga (Djela 5,3-4; Hebrejima 10,29; Matej 12,31.32; Efežanima 4,30). Vidljivo je kako su biblijski pisci Svetoga Duha smatrali Osobom.
Dojmljivo je i to što je izvorna grčka riječ za “duh“ (pneuma) gramatički srednjega roda kao i zamjenice vezane uz tu riječ, dok su u Novom zavjetu zamjenice vezane uz riječ Duh (pneuma) muškoga roda (Ivan 14,26; 15,26; 16,13.). Ovo najbolje možemo razumjeti u smislu da Duh nije samo Božja sila ili njezino poosobljenje, već On ima svoju odvojenu osobnost. Sveti Duh opisan je kao Osoba koja se razlikuje od Oca i od Sina.
Odnos Novog zavjeta prema Svetome Duhu ukazuje nam da je On jednak s Bogom. On je sveznajući (1. Korinćanima 2,10.11), a djela koja čini Božja su vlastita djela. Sveti Duh je starijim naraštajima govorio preko nadahnutih muškaraca i žena (Djela 28,25); On je svjedok istine koja je u Kristu (Ivan 15,26), On osnažuje odane vjernike (1. Korinćanima 6,19), uvjerava svijet o božanskom sudu (Ivan 16,8-11), obnavlja ili daje novi život (Ivan 3,8), posvećuje (2. Solunjanima 2,13; 1. Petrova 1,2) i zajednici vjernika udjeljuje darove za službu (1. Korinćanima 12,4-11). U Djelima 5,3.4 vidimo da onaj tko laže Svetome Duhu, laže Bogu.
Pisci novozavjetnih knjiga stavljaju Svetoga Duha u istu razinu s Ocem i Sinom. Nisu samo Otac i Sin dostojni jednakog štovanja i časti, već se i Sveti Duh pojavljuje s njima kao Osoba koja je izvor božanskog blagoslova. Sve tri Osobe spomenute su zajedno kao izvori blagoslova spasenja (1. Solunjanima 1,2-5; 2. Solunjanima 2,13.14; 1. Korinćanima 12,4.5; Efežanima 2,18; 3,2-6). Njihov uzajamni odnos vrlo je jasan:
“Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga neka bude sa svima vama!“ (2. Korinćanima 13,13)
“Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime [jednina] Oca i Sina i Duha Svetoga!“ (Matej 28,19 (kurziv i tekst u zagradi dodan).)
Ove Isusove riječi potvrđuju jedinstvo Oca, Sina i Svetoga Duha držeći ih zajedno kao jedno ime, a opet naglašava njihovu pojedinačnost ponavljanjem određenog člana ispred svakog od njih. Na Isusovom krštenju bile su prisutne sve tri Osobe Božanstva i usklađene božanskom voljom (Matej 3,16.17).
Iako će neke činjenice ostati tajna, a Božje trojstvo moglo bi se izučavati s još više potankosti, ipak postoje čvrsti biblijski dokazi koji Ga podupiru. U Ivanu 4,24 Isus ponovno izjednačava Boga s Duhom: “Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini.“
Trojstvo djeluje u božanskoj zadaći vraćanja čovjeka Bogu i oživljava u svjedočanstvu kršćanskih vjernika o Isusu. Kada slijedite Isusa na putu prema Bogu Ocu, Sveti Duh obećava da će “vas naučiti sve i sjetiti vas svega“ što vam je Isus rekao (Ivan 14,26). Ovo vas iskustvo može ispuniti sigurnošću i smislom.
Što to meni znači?
Bît biblijskog Boga jest ljubav: Bog je ljubav (1. Ivanova 4,16). S obzirom na to da je ljubav pojam koji se povezuje s odnosima, onda između Oca, Sina i Svetoga Duha vlada odnos ljubavi. Ova strana Boga ostaje božanskom tajnom koju možemo razumjeti intuitivno, ali je ne možemo u potpunosti razumjeti. Biblija nas podsjeća kako “sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice“ (1. Korinćanima 13,12).
Zbog svoje ljubavi prema nama, Bog nam se otkrio i dao sebe u Isusu Kristu kako bi nas spasio od smrti, zla i očaja. Ovaj čin odricanja za druge srž je poniznosti. Krist, “božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu“ (Filipljanima 2,6-8.).
Isus je govorio o dolasku Svetoga Duha: “Kada dođe [Sveti Duh] … kojega ću ja poslati od Oca, Duh istine koji izlazi od Oca, svjedočit će za me“ (Ivan 15,26.) Ponovno je Božja ljubav sjedinjujući čimbenik: “Jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan“ (Rimljanima 5,5.).
Trojstvo nam u Svetome pismu govori o tome tko je Bog, što želi i kako djeluje da bi u naš život donio svoju božansku bît (ljubav). Dok razmišljamo o jednom Bogu, mi bivamo obogaćeni odnosom s Njim kao Ocem, Sinom i Svetim Duhom, znajući da je jedinstvo između te tri Osobe božanski model jedinstva u odnosu. U Bogu nalazimo jedinstvo koje se treba pokazivati među nama – jedinstvo u ljubavi.
Tako nam Trojstvo pomaže da shvatimo kako se trebamo odnositi prema Bogu. Ono pokazuje da Bog nije samo ljubav, već je aktivno uključen u pokazivanje svoje ljubavi prema nama. Trojstvo potvrđuje da je “Bog s nama“, a nije udaljen od nas ili se za nas ne zanima. Ono pokazuje da se Bog koristi svakim mogućim načinom da dopre do
ljudskog srca i ispuni nas svojim božanskim bîtkom. Trojstvo nas poziva da Mu vjerujemo i uspostavimo odnos s Njim.
Dok Trojstvo otkriva Božju ljubav, na vama ostaje da odredite koliko će vam Bog Otac, Sin i Sveti Duh biti važni. To je korak vjere koji samo vi možete učiniti. No, dok vi o tome razmišljate, Sveti Duh djeluje u vašem životu, a Isusov život pokazuje što možete postati. Bog Otac željno čeka da vas zagrli kao svoje dijete.
Bertil Wiklander