“Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja…” (Izlazak 34,6.7)
Vrlo je lako pomiješati milost s labavošću. Međutim, milostiva osoba nije osoba koja se smješka grijehu ili prijestupu Zakona. Navedeni tekst opisuje pažljivu uravnoteženost koja u Božjem karakteru vlada između nježne sućuti i čvrstoće koja odbija da trpi buntovničku sklonost k grijehu. Ovdje se suočavamo s Bogom koji je istodobno pun ljubavi i savršeno pravedan, Bogom koji se drži načela, a ipak je spreman biti milostiv prema onima koji su gladni i žedni boljeg života.
Isus je rekao: “Ja korim i karam sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati se!” (Otkrivenje 3,19) Bog nas previše voli da bi nam dopustio da živimo životom koji nas uništava, životom koji ne potkopava samo našu sreću već i blagostanje cijelog društva.
On želi najbolje za nas. Njemu je dovoljno stalo do nas da nas ukori kad griješimo. Međutim, ti ukori su u službi Njegove milosti. Samo ljudi kojima nije dovoljno stalo do svoje djece puštaju ih da odrastu kao mali divljaci. Samo ljudi koji ne vole dovoljno svoje prijatelje propuštaju ih upozoriti na posljedice njihovih postupaka.
Takva ravnodušnost ne može se proglasiti milošću. Milosti je itekako stalo do bližnjih, do suputnika na stazi života. I stoga, pokrenuti milošću, mi se iz ljubavi zanimamo za svoje bližnje.
U određenom smislu, milost je stanje uma – stanje koje je obilježeno zanimanjem za druge ljude, dovoljnim zanimanjem da voli ljude i da im oprašta u Kristovom duhu, čak i onda kada se suočava s problemima i zlonamjernim postupcima.
George R. Knight