Ima velikodušnih muškaraca i žena koji zabrinuto promatraju stanje siromašnih i traže načine kojima bi im se moglo pomoći. Kako se može pomoći nezaposlenima i onima koji nemaju svoj dom da zadrže svakodnevne blagoslove Božje providnosti i žive životom kakvim je Bog predvidio da žive? — pitanje je na koje mnogi ustrajno pokušavaju naći odgovor. Ali nema mnogo ljudi, čak ni među odgajateljima i državnicima, koji razumiju uzroke sadašnjeg stanja društva. Oni koji u rukama drže uzde vlasti ne znaju riješiti problem siromaštva, bijede i sve veće navale kriminala. Oni se uzaludno bore da postave svoje djelovanje na sigurniji temelj.
Kad bi se ljudi više obratili nauku Božje riječi, našli bi rješenje za probleme koji ih muče. Iz Staroga se zavjeta može crpsti mnogo pouka o radu za siromašne i o tome kako im pružiti pomoć.
Božji plan za izraelski narod
U Božjem planu za izraelski narod svaka je obitelj imala dom “na selu”, s dovoljno zemljišta za obrađivanje. Time su bila osigurana sredstva i poticaj na koristan život, proizvodnju i samoizdržavanje. Nijedna ljudska zamisao nije učinila korak dalje u ovom pogledu. Činjenica da je svijet zanemario i prezreo ovaj Božji plan, velikim dijelom snosi krivnju za današnje siromaštvo i bijedu.
Kad se izraelski narod nastanio u Kanaanskoj zemlji, zemlja je bila podijeljena na cjelokupan narod, dok su iznimka bili samo Leviti, svećenici koji su služili u Svetištu, na koje se nije odnosila ravnopravna podjela zemljišta. U svakom su plemenu bile izbrojene obitelji, i svaka je obitelj, prema broju svojih članova, dobivala svoj dio nasljedstva.
I premda su ljudi za određeno vrijeme mogli raspolagati svojim posjedom, oni nisu mogli stalno rasipati nasljedstvo svoje djece. Ako je onaj koji je živio na posjedu mogao otkupiti svoju zemlju, za to mu se u svako doba pružala prilika. Dugovi su se opraštali svake sedme godine, a svake pedesete, koja je bila godina slavlja, svaki se posjed vraćao prvobitnom vlasniku.
“Zemlja se ne smije prodati potpuno”, ovo je bila Gospodnja naredba; “jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene. Zato u svakome kraju gdje imate zemljišne posjede morate dopustiti otkupljivanje zemlje. Ako tvoj brat zapadne u škripac te moradne prodati dio svoje očevine, neka dođe njegov najbliži izbavitelj i otkupi što je njegov brat prodao. Ako i sam postane imućan … te stekne sredstva da je otkupi … i vrati se na svoju očevinu. Ako nema sredstava da je vrati, onda prodano neka ostane u rukama kupca do jubilejske godine. A stupivši u jubilej, neka se vrati na svoju očevinu.” (Levitski zakonik 25,23-28)
“Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobađanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome rodu!” (Levitski zakonik 25,10)
Tako je svaka obitelj bila osigurana svojim posjedom ili baštinom, i to ih je čuvalo od dviju krajnosti — bogatstva i bijede.
Učenje životnog poziva
Ovakva se priprema u Izraelu smatrala obvezom i dužnošću. Od svakog se oca tražilo da svoje sinove poduči kakvom korisnom poslu ili obrtu. Najveći ljudi Izraela učili su neki koristan posao. Znanje u dužnostima koje su se odnosile na domaćinstvo smatralo se najvažnijim za svaku ženu. Spretnost u ovakvim poslovima držala se čašću i ženama je donosila ugled.
U proročkim su se školama učili razni zanati, a mnogi su se učenici izdržavali fizičkim radom.
Obzir prema siromasima
Ali ovakav poredak nije u cijelosti uklonio siromaštvo. Božja namjera nije ni bila da siromaštvo potpuno nestane. Ono je jedno od Njegovih načina za izgradnju karaktera. On kaže: “Kako siromaha nikad neće nestati iz zemlje, zapovijedam ti: širom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji svojoj.” (Ponovljeni zakon 15,11)
“Nađe li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje braće, u kojem god gradu u zemlji što ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siromašnome bratu, nego mu širom rastvori svoju ruku i spremno mu daj što mu nedostaje.” (Ponovljeni zakon 15,7.8)
“Ako tvoj brat zapadne u škripac i ne mogne održavati svoje odnose s tobom, primi ga; i neka s tobom živi kao stranac ili gost.” (Levitski zakonik 25,35)
“Kad žetvu žanjete po svojoj zemlji, ne žanjite dokraja svoje njive.” “Kad žanješ žito na svojoj njivi pa zaboraviš koji snop na njivi, ne vraćaj se po nj; … Kad jednom omlatiš svoje masline, više iza sebe ne pretražuj; … Kad obereš vinograd, ne paljetkuj iza sebe; neka to bude za došljaka, sirotu i udovicu.” (Levitski zakonik 19,9; Ponovljeni zakon 24,19-21)
Neka se nitko ne boji da će ga njegova širokogrudost dovesti do oskudice. Poslušnost Božjim zapovijedima će sigurno dovesti do blagostanja. “Jer će te zbog toga blagoslivljati Jahve”, kazao je Bog, “u svakom poslu tvome i u svakom pothvatu ruku tvojih. … Te ćeš moći zajmove davati mnogim narodima, a sam ih nećeš morati uzimati, … oni nad tobom neće gospodariti.” (Ponovljeni zakon 15,10.6)
Poslovna načela
Božja riječ ne odobrava nikakvo pravilo po kojemu bi jedan društveni sloj stjecao bogatstvo na račun drugog. Ona nas uči da se u svim svojim poslovima stavimo u položaj onih s kojima imamo poslovne odnose, i ne gledamo samo na svoje interese, već također i na interese drugih. Onaj koji koristi tuđi neuspjeh da bi sebi pribavio korist, ili koji pokušava iz slabosti i nedovoljne spretnosti drugih izvući korist za sebe, prijestupnik je načela i propisa Božje riječi.
“Ne izvrći pravice došljaku ni siroti, i ne uzimaj u zalog haljine udovici. … Kada bližnjemu svome daješ bilo kakav zajam, nemoj ulaziti u njegovu kuću da mu uzmeš zalog. Stoj vani, a čovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van. A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom.” “Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. Ta to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga, jer sam ja milostiv!” “Zato, kad prodajete imanje svome sunarodnjaku ili kupujete od svoga sunarodnjaka, nemojte nanositi štete svome bratu.” (Ponovljeni zakon 24,17.10-12; Izlazak 22,25.26; Levitski zakonik 25,14)
“Ne počinjajte nepravde u osudama, u mjerama za duljinu, težinu i obujam.” “U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veći i manji. U svojoj kući opet nemoj držati dvojaku efu: veću i manju.” “Neka su vam mjerila točna; utezi jednaki; efa prava; prav hin.” (Levitski zakonik 19,35; Ponovljeni zakon 25,13.14; Levitski zakonik 19,36)
“Tko te moli, podaj mu; a tko hoće da mu pozajmiš, ne odbij ga!” “Bezbožnik zaima ali ne vraća, pravednik se sažaljeva i daje.” (Matej 5,42; Psalam 37,21)
“Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao noć razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca. Daj da kod tebe borave prognanici … budi im okriljem pred pustošnikom.” (Izaija 16,3.4)
Božji je plan življenja što ga je dao Izraelu bio predviđen kao osnovni uzorak za cijeli ljudski rod. Kad bi se ova načela danas primjenjivala, kako bi ovaj svijet bio drukčiji!
Riznice prirode još uvijek imaju mjesta za nevoljne i oskudne, gdje mogu naći sebi dom. U njenom krilu ima dovoljno bogatstva da svima bude osigurana hrana. U dubinama zemlje kriju se blagoslovi za sve one koji imaju hrabrosti, volju i ustrajnost da sakupljaju njezina blaga.
Obrađivanje zemlje, zanimanje što ga je Bog odredio čovjeku u Edenu, otvara mogućnosti mnoštvu da zaradi sebi za opstanak.
“U Jahvu se uzdaj i čini dobro, da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru.” (Psalam 37,3)
Tisuće i desetine tisuća onih koji su se zbili u gradove, koji vrebaju i najmanju mogućnost da nešto zarade, mogli bi obrađivati zemlju. U mnogim se slučajevima i to malo što se na taj nesiguran način zaradi ne potroši za kruh, već se stavlja u blagajnu trgovca alkoholnim pićem, za što se dobiva ono što razara dušu i tijelo.
Mnogi rad smatraju ropstvom i ne pokušavaju sebi priskrbiti sredstva za život poštenim radom, već sanjare i stvaraju razne kalkulacije i računice. Ova želja da se živi bez rada otvara vrata gotovo neograničenoj bijedi, zlu i kriminalu.
Sirotinjske četvrti velikih gradova
U velikim gradovima postoji mnoštvo ljudi kojima se poklanja manje pažnje i vremena nego nijemim životinjama. Pomislite samo na obitelji koje se tiskaju u bijednim nastambama, od kojih su mnoge mračni podrumi što zaudaraju vlagom i prljavim otpacima. U ovakvim se jazbinama rađaju, rastu i umiru djeca. Oni ne vide ništa od ljepote prirode, koju je Bog stvorio da bi oduševila osjetila i oplemenila dušu. U dronjcima, često skapavajući od gladi, oni žive usred zla i pokvarenosti, s karakterom što su ga oblikovali bijeda i grijeh u njihovu okruženju. Djeca ovdje čuju Božje ime samo u kletvama. Njihove se uši pune prostačkim riječima, proklinjanjem i psovkama. Njihova se osjetila izopačuju alkoholnim parama i duhanskim dimom, ogavnim zadahom i moralnim ponižavanjem. Tako se mnogi pripremaju postati kriminalci i neprijatelji društva, koje ih je prepustilo bijedi i poniženjima.
Ovom sloju ne pripadaju svi jadnici u tim četvrtima. I ljudi koji se boje Boga dospjeli su, bolešću ili zbog nesreće, do ponora siromaštva, često i zbog nepoštena postupanja nekih koji žive na račun drugih ljudi oko sebe. Mnogi od onih koji su pošteni i koji se rukovode dobrim mislima padaju u siromaštvo zbog toga što nisu naučili neki zanat. Zbog nedostatka znanja oni se nisu sposobni uhvatiti u koštac s teškoćama života. Nošeni strujom u velike gradove, često ne uspijevaju naći zaposlenje. Okruženi prizorima i zvukovima zla i pokvarenosti, oni padaju u strašne kušnje. Budući da su bačeni u istu “kašu”, i poistovjećeni s kriminalcima i degradiranim ljudima, jedino nadčovječanskim naporima, nečim što je veće od ograničene ljudske moći, oni će se moći izbaviti da ne padnu u isti ponor. Mnogi čuvaju svoju čistoću i poštenje, i radije će stradati negoli griješiti. Ovim ljudima posebice treba pomoć, razumijevanje i ohrabrenje.
Kad bi siromasi koji sada žive zbijeni u gradovima našli sebi dom na selu, ne samo što bi zaradili za životne potrebe, već bi našli i zdravlje i sreću koje sada ne poznaju. Njihova bi sudbina bila jednostavna prehrana, skromni svakodnevni izdaci, često i nevolje i oskudica. Ali kakvi su blagoslovi koje bi primili odlaskom iz velikog grada, sa svim onim što mami na zlo, s metežom i kriminalom, bijedom i nepoštenjem — u tišini, miru i čistoći sela!
Kad bismo mogli povesti mnoge od gradskih stanovnika, koji nemaju na raspolaganju ni pedalj zelene trave, koji iz godine u godinu gledaju samo prljava dvorišta, uske uličice, zidove, pločnike i nebo puno prašine i dima — u neki seoski kraj, okružen zelenim poljima, šumama, brežuljcima i potocima, obdaren vedrim nebom i svježim, čistim seoskim zrakom, za njih bi to bilo kao da su došli u raj na zemlji.
Velikim dijelom odvojeni od dodira s ljudima i ovisnosti o njima, odvojeni od zlobnih izreka, običaja i uzbuđenja svijeta, oni bi se približili srcu prirode. Božja bi nazočnost za njih bila stvarnija. Mnogi bi naučili pouku ovisnosti o Bogu. Oni bi čuli kako im Njegov glas govori kroz prirodu — o Njegovom miru i ljubavi, dok bi se um, duša i tijelo odazivali sili koja liječi i daje život.
Ako ikada postanu marljivi i materijalno samostalni, mnogima od njih bit će potrebna potpora, ohrabrenje i dobar savjet. Postoji mnoštvo siromašnih obitelji za koje se ne može učiniti bolje misionarsko djelo od pomoći da se nastane negdje na selu i nauče kako da postanu samostalnima u osiguravanju svojih životnih potreba.
Potreba da se pruža ovakva pomoć ne odnosi se isključivo na gradove. Čak i u seoskim krajevima, sa svim mogućnostima koje se tamo pružaju za bolji život, ima mnogo siromašnih ljudi koji su u velikoj oskudici. Čitava naselja žive bez mogućnosti učenja različnih zanimanja. Njima se također ne pruža nikakva prilika da nešto nauče o osobnoj higijeni. Obitelji žive u kolibicama, s oskudnim namještajem i odjećom, bez sredstava za rad, bez knjiga, lišeni svake udobnosti i svega onoga što život čini civiliziranim. Duše koje su ogrubjele, koje znaju samo za surovost, čija su tijela slaba i žigosana bolešću, pokazuju posljedice zlog naslijeđa i loših navika. Ove ljude treba poučiti iz samog temelja. Oni su vodili bespomoćan, nesretan i izopačen život, stoga im treba pomoći da pravilno usmjere svoj način življenja.
Kako pokrenuti ove ljude da uvide kako trebaju u svom životu nešto popraviti? Kako ih uputiti k višim životnim idealima? Kako im pomoći da ustanu? Što se može učiniti tamo gdje prevladava siromaštvo, čiji se znaci mogu vidjeti na svakom koraku? Svakako, ovaj je posao težak. Nužna promjena nikada neće nastati dok muškarci i žene ne prime pomoć od sile izvan njih samih. Božji je plan da siromašni i bogati budu usko povezani nitima razumijevanja i ljubaznosti. Oni koji imaju materijalna sredstva, sposobnosti i mogućnosti trebaju upotrijebiti ove darove kao vid blagoslova za svoje bližnje.
Kršćanski poljodjelci mogu vršiti istinsko misionarsko djelo, ako pomognu siromašnima da nađu dom na selu i ako im pokažu kako se obrađuje zemlja i kako se postiže da ona bude plodna. Pokažite im kako se rabe poljoprivredna oruđa i strojevi, kako se uzgajaju raznovrsni usjevi, kako se sade i održavaju voćnjaci.
Mnogima koji obrađuju zemlju ne polazi za rukom da dobiju odgovarajuće prinose zbog svojih propusta. Oni ne vode dostatno skrbi o voćkama, usjevi nisu blagovremeno zasijani, a u obrađivanju zemlje su samo površni. Za svoje jalove rezultate oni okrivljuju “neplodnost” zemlje. Često se nepravedno okrivljuje zemlja, koja bi — kad bi prethodno bila pravilno obrađena — donijela bogate prinose. Uskogrudno planiranje, malo uložene snage, nedovoljno traganje za najboljim postupcima u radu — glasno traže promjenu nabolje.
Govorite o dobrim metodama rada svima onima koji hoće nešto naučiti. Ako neki ne žele da im govorite o naprednim idejama u poslu, onda takve pouke ostavite da nijemo posvjedoče. Dajte prednost onome što uspijeva pod vašim podnebljem. Kad vam se pruži mogućnost, recite koju riječ svom susjedu, a žetva neka bude sredstvo koje će govoriti u prilog pravilnih postupaka. Pokažite im što se može učiniti sa zemljom ako se pravilno obrađuje.
Pobrinite se za osnivanje raznih oblika proizvodne djelatnosti, raznih obrtničkih radionica, u kojima bi siromašne obitelji mogle dobiti zaposlenje. Neka tesari, kovači i svi koji znaju raditi nešto korisno, osjete odgovornost da poduče neuke i nezaposlene i pomognu im.
U služenju siromašnima postoji veliki izbor radnih mogućnosti za žene i muškarce. Spretan kuhar, domaćica, krojačica, bolničarka — pomoć je svih ovih poželjna. Podučavajte članove siromašnih obitelji kako da kuhaju, šivaju i popravljaju svoju odjeću, kako da njeguju bolesnike i pravilno održavaju svoj dom. Dajte dječacima i djevojčicama mogućnost da temeljno nauče neki koristan zanat ili zanimanje.
Misionarske obitelji
Obitelji misionara trebaju se nastaniti u pustim, zapuštenim mjestima. Neka ratari, financijski stručnjaci, građevinari i drugi, vični raznim poslovima, idu u napuštena polja i neka obrađuju zemlju, osnivaju obrtničke radionice, izgrađuju skromne domove za sebe i neka pomognu svojim susjedima.
Bog je surove i divlje predjele prirode načinio privlačnima, postavljajući lijepo među ono što je najneuglednije. Pozvani smo na ovaj posao. Čak i pustinjska mjesta na ovoj zemlji, gdje su izgledi odbojni i ružni, mogu postati kao vrt Božji.
“I čut će u onaj dan gluhi riječi knjige; oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti. A siromasi će se opet radovati u Jahvi, najbjedniji će klicat Svecu Izraelovu.” (Izaija 29,18.19)
Mi često možemo vrlo uspješno pomoći siromašnima praktičnim savjetom. Po pravilu, oni koji nisu stekli radne navike, nemaju takvih vrlina kao što su ustrajnost, štedljivost i moć samoodricanja. Oni ne znaju kako treba rukovoditi poslom. Često se neopreznošću i nedostatkom pravilnog rasuđivanja nepotrebno gubi ono što bi moglo održavati njihove obitelji, što bi im moglo pružiti pristojan, udoban život, kad bi se koristilo razumno i ekonomično. “Izobilje je hrane na krčevini siromaškoj, a ima i tko propada s nepravde.” (Izreke 13,23)
Dajući siromašnima, možemo im nanositi štetu učeći ih da budu ovisni. Takvo davanje potiče sebičnost i bespomoćnost. Ono često vodi k lijenosti, rasipanju i neumjerenosti. Nitko nema pravo ovisiti o drugima ako može zaraditi sebi za život. Izreka “Svijet mi duguje izdržavanje” ima u sebi dvoličnosti, lukavstva i grabeži. Svijet ne duguje izdržavanje nikome tko je sposoban raditi i zaraditi za svoj svakodnevni život.
Stvarno milosrđe pomaže ljudima da pomognu samima sebi. Ako netko dođe na naša vrata i traži hranu, nemojmo ga odbiti; njegovo siromaštvo može biti posljedica nesreće u životu. Istinsko dobročinstvo znači više od samih darova. Ono predstavlja stvarno zanimanje za dobrobit drugih. Trebamo pokušati shvatiti potrebe siromašnih i nesretnih, i pružiti im pomoć koja će im biti najkorisnija. Uloženo razmišljanje, vrijeme i osobni trud mnogo su vredniji od samog davanja novca. To je uistinu pravo milosrđe.
Oni koji su naučeni da zarade ono što prime revnije će ispitivati mogućnosti da to što imaju najbolje upotrijebe. A time što su naučili biti neovisnima, oni ne postižu samo samostalnost već i sposobnost da pomognu drugima. Upozoravajte na važnost dužnosti života one koji rasipaju i propuštaju svoje vrijeme i prilike. Pokažite im da biblijska religija od ljudi nikada ne stvara besposličare. Krist je uvijek podupirao koristan rad. “Što stojite ovdje vazdan besposleni?” rekao je Isus nemarnim ljudima. “Dok je dan, meni treba činiti djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi.” (Matej 20,6; Ivan 9,4)
Svatko je dobio priliku da životom u svojem domu, svojim navikama, običajima, svojom urednošću, pruži svijetu dokaz o onome što evanđelje može učiniti za one koji su mu poslušni. Krist je došao na naš svijet kako bi nam dao primjer u onome kakvi i mi možemo postati. Od svojih sljedbenika On očekuje da budu primjer besprijekornosti u svim područjima života. On želi da se na vanjštini vidi dodir božanskog.
Naši domovi i ono što ih okružuje trebaju postati pouke o načinu popravljanja, tako da koristan rad, higijena, dobar ukus i profinjenost mogu stupiti na mjesto besposličenja, nečistoće, grubosti i nereda. Svojim životom i primjerom možemo pomoći drugima da raspoznaju ono što je neprivlačno u njihovu karakteru ili okolišu, a kršćanskom ljubaznošću mi možemo poduprijeti svako uzdizanje. Pokazujući da se zanimamo za ljude, pružit će nam se prilika da ih podučimo kako da najbolje upotrijebe svoje sposobnosti.
Nada i hrabrost
Bez hrabrosti i upornosti mi ništa ne možemo učiniti. Govorite riječi nade i ohrabrenja onima koji su siromašni i malodušni. Ako treba, dajte im opipljiv dokaz svog zanimanja za njih, pružajući im pomoć kad se nađu u neprilici. Oni koji su imali mnoge prednosti, neka ne zaborave da još uvijek griješe u mnogim pojedinostima, i da i njih pogađa kada ih tko upozori na te njihove greške i kada se pred njih postavi divan uzor onoga što bi trebali biti. Ne zaboravite da će blagost postići više nego osuđivanje. U svom nastojanju da poučite druge, dopustite im da shvate kako im vi želite da dostignu najviši ideal i da ste im spremni u tome pomoći. Ako u čemu posrnu, nemojte biti brzi da ih osudite.
Jednostavnost, samoodricanje, racionalno raspolaganje novcem — pouke čije razumijevanje je od tako bitne važnosti za siromašne, često im se čine teške i neprihvatljive. Primjer svijeta i njegov duh stalno pobuđuju i hrane ponos, ljubav za isticanjem, udovoljavanje samome sebi, rasipan i bezuman način života i bespoličenje. Ova zla odvode tisuće u siromaštvo i sprečavaju tisuće drugih da se dignu iz poniženja i bijede. Riječima ohrabrenja kršćani trebaju pomoći siromašnima da se odupru ovakvim utjecajima.
Isus je došao na ovaj svijet u poniznosti. Potekao je iz veoma skromne obitelji. On, Veličanstvo Neba, Kralj slave, Zapovjednik svih anđeoskih vojski, ponizio se da bi na sebe uzeo ruho čovječanstva, a zatim je izabrao život siromaštva i poniženja. Njemu nisu bile pružene mogućnosti jer ih siromasi nisu imali. Naporan rad, nevolje i oskudica bili su dijelom njegova svakodnevnog iskustva. “Lisice imaju jame”, rekao je Isus, “i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje nasloniti glavu.” (Luka 9,58)
Isus od ljudi nije tražio divljenje i javno odobravanje. On nije bio zapovjednik nikakve vojske. Nije vladao nijednim zemaljskim kraljevstvom. On nije nastojao steći naklonost bogatih i velikodostojnika u ovom svijetu. On se nije otimao za položaj među vođama naroda. On je živio među skromnim ljudima. Za Njega umjetne društvene razlike nisu značile ništa. Privilegijama po rođenju, bogatstvu, sposobnosti, obrazovanju i društvenom položaju On nije pridavao nikakav značaj.
On je bio Princ Neba, pa ipak nije sebi izabrao za učenike obrazovane zakonike, narodne vođe, književnike ili farizeje. Kraj njih je samo prolazio, jer su bili ponosni na svoje obrazovanje i položaj u društvu. Oni su se uporno držali svojih predaja i praznovjerja. Onaj koji je čitao sva srca izabrao je ponizne ribare koji su htjeli biti naučeni. On je jeo zajedno s carinicima i grešnicima, družio se s priprostim narodom, ne da bi uz njih postao niskim i gajio tjelesne misli, već da bi im svojim poukama i primjerima iznio prava načela i podigao ih iz njihovog tjelesnog življenja, umovanja i poniženja.
Isus je nastojao ispraviti način kojim je svijet donosio prosudbu o ljudskoj vrijednosti. On se poistovjetio sa siromašnima, da bi sa siromaštva skinuo žig sramote koji je svijet stavio na njega. Zauvijek je s njih skinuo sramotu prijezira blagoslivljajući ih kao nasljednike Božjeg kraljevstva. Usmjeravajući na stazu kojom je prošao, Isus kaže: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi.” (Luka 9,23)
Kršćanski biblijski djelatnici trebaju prići ljudima tamo gdje se nalaze i poučiti ih, ne ponosu, već izgradnji karaktera. Govorite im kako je Krist radio i kako se odricao sebe. Pomozite im da nauče od Njega pouku o samoodricanju i žrtvi. Učite ih da se čuvaju od ugađanja sebi u povođenju za modom. Život je previše dragocjen i prepun uzvišenih i svetih odgovornosti da bi se utrošio na ugađanje sebi.
Najbolje vrijednosti života
Muškarci i žene tek su počeli nazrijevati pravu svrhu života. Očarani su zvukovima i blistavim slikama svijeta. Oni teže k svjetovnoj nadmoći. Ovome se cilju žtrvuju pravi životni ideali. Ono najbolje u životu — jednostavnost, poštenje, istinoljubivost, čistoća, nevinost — vrijednosti su koje se ne mogu kupiti ili prodati. One su jednako besplatne za neuke i obrazovane, skromnog djelatnika i poštovana državnika. Bog je za svakoga predvidio zadovoljstvo u kome mogu, bez razlike, sudjelovati i bogati i siromašni — zadovoljstvo koje se stječe u njegovanju čistih misli i nesebičnosti u postupanju, zadovoljstvo koje osjećamo kad izgovaramo riječi sućuti i činimo djela milosrđa. Od onih koji vrše takvu službu zrači Kristova svjetlost da obasja živote što su pomračeni brojnim sjenkama.
Dok pomažete siromašnima u prolaznim problemima, uvijek držite na umu njihove duhovne potrebe. Neka vaš osobni život svjedoči o Spasiteljevoj sili koja čuva i održava. Neka vaš karakter otkrije visoki ideal što ga svi mogu dosegnuti. Iznosite evanđelje služeći se jednostavnim primjerima. Neka sve ono što je povezano s vama u vašem djelovanju bude pouka za izgradnju karaktera.
U poniznom djelovanju što ga obavlja, i onaj najslabiji i najneugledniji može biti Božjim suradnikom i uživati utjehu Njegove nazočnosti i milosti koja održava. Neka se oni ne zamaraju stalnim strahovanjima i nepotrebnim strepnjama. Neka nastave rad iz dana u dan i neka vjerno vrše zadaću koju im postavlja Božja providnost, a On će se brinuti za njih. On kaže: “Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.” (Filipljanima 4,6.7)
Božja briga i Njgova skrb počivaju nad svim Njegovim stvorenjima. On ih ljubi sve bez razlike, posebno nježno razumijevajući one koji su pozvani da nose najteže terete. Božja se djeca moraju sučeliti s kušnjama i teškoćama. Ali oni trebaju prihvatiti taj život s duhom radosti, ne zaboravljajući da će im Bog za sve ono što im svijet propusti pružiti uzvratiti na najljepši način.
Kao odgovor na poniznu molitvu kad zapadnemo u teške okolnosti, Bog otkriva svoju moć i mudrost. Imajte povjerenja u Njega kao u Boga koji čuje i uslišava molitve. On će vam se otkriti kao Onaj koji može pružiti pomoć u svakoj teškoj nevolji. On koji je stvorio čovjeka i dao mu zadivljujuće tjelesne, umne i duhovne sposobnosti, neće zadržati ono što je nužno da se održi život što ga je darovao. On koji nam je dao svoju Riječ — lišće s drveta života — neće sakriti od nas spoznaju da će se pobrinuti za hranu svojoj djeci u nevolji.
Kako onaj koji drži plug i tjera volove može steći mudrost? Time što će je tražiti kao srebro i što će tragati za njom kao za sakrivenim blagom. “Bog ga njegov upućuje, on ga uči djelu pravom. … I to dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudrošću velikog.” (Izaija 28,26.29)
On koji je učio Adama i Evu kako njegovati vrt, želi učiti ljude i danas. Ima mudrosti za onoga koji upravlja plugom i sije sjeme. Pred onima koji se uzdaju u njega i slušaju ga, Bog će otvoriti putove napretka. Neka oni smjelo pođu naprijed, uzdajući se u njega da će zadovoljiti njihove potrebe prema izobilju svoje dobrote.
Onaj koji je nahranio mnoštvo s pet kruhova i dvije male ribe, danas nam može dati plodove našega rada. Onaj koji je rekao galilejskim ribarima: “Bacite mreže svoje te lovite”, i koji je, kad su Ga poslušali, napunio njihove mreže dok se nisu pocijepale, želi da Njegovi sljedbenici u tome vide dokaz da će On to i danas učiniti za njih. Bog koji je u pustinji sinovima Izraelovim dao manu s neba, još uvijek živi i vlada. On će voditi svoj narod i dati im sposobnost i stručnost u poslu koji su pozvani raditi. On će dati mudrost onima koji se trude da svoju dužnost vrše savjesno i razborito. On, čiji je svijet, ima bogatu riznicu i On će blagosloviti sve one koji se trude da budu drugima na blagoslov.
Mi trebamo u vjeri gledati u Nebo. Ne budimo razočarani zbog kakvog prividnog poraza, ne postanimo malodušni zbog nekog odlaganja. Mi trebamo raditi vedro, puni nade, zahvalnosti, vjerujući da zemlja u svojem krilu čuva bogate riznice koje će žnjeti odani djelatnik, riznice bogatije od zlata i srebra. Planine i gore se mijenjaju, zemlja stari kao ogrtač, ali Božji blagoslovi, blagosloviod Onoga koji za svoj narod postavlja stol u pustinji, nikada neće prestati.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 12)