Kristove pouke kojima je isticao krotkost, poniznost i ljubav, osobine bitne za rast u milosti i osposobljavanje za Njegovo djelo, bile su od najveće vrijednosti za Ivana. On je cijenio svaku pouku i stalno nastojao svoj život uskladiti s božanskim uzorom. Ivan je počeo nazirati Kristovu slavu – ne svjetovnu raskoš i moć kojima je bio poučen da se nada, već ‘slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine’ (Ivan 1,14).
… Ivan je želio biti sličan Isusu i pod preobražavajućim utjecajem Kristove ljubavi postao je krotak i ponizan. Njegovo ‘ja’ bilo je sakriveno u Isusu. Više od svih svojih drugova Ivan se pokorio sili tog čudesnog života. … Ivan je Spasitelja poznavao iz iskustva. Pouke njegovog Učitelja urezale su mu se u dušu. Kad je svjedočio o Spasiteljevoj milosti, njegov jednostavni jezik bio je obogaćen ljubavlju koja je prožimala čitavo njegovo biće.
Duboka ljubav prema Kristu navela je Ivana da uvijek želi biti u Njegovoj blizini. Spasitelj je ljubio svu Dvanaestoricu, ali Ivanov je duh bio najprimljiviji. Bio je mlađi od ostalih i s više je djetinjeg povjerenja otvorio svoje srce Isusu. Tako je Krista volio sve više pa je preko njega ljudima upućen Spasiteljev najdublji duhovni nauk.
Isus voli one koji predstavljaju Oca, a Ivan je o Očevoj ljubavi govorio kao ni jedan drugi učenik. Objavio je bližnjima ono što je osjećao u vlastitoj duši očitujući u svojem karakteru Božje osobine. Na njegovom licu vidjela se Gospodnja slava. S njega je Kristovom svjetlošću zračila ljepota svetosti koja ga je preobrazila. S obožavanjem i ljubavlju gledao je Spasitelja dok sličnost Kristu i zajednica s Njim nije postala njegovom jedinom željom i dok mu karakter nije odražavao karakter njegovog Učitelja.
Ellen G. White
(tekst je preuzet iz knjige Djela apostolska, str. 342,343.)