Gdje god se obilježavalo, kako se god proslavljalo, u Australiji ili u Grenlandu, Isusovo je rođenje uvijek izvanredni povod za hrabrenje i jačanje u svakom dobru. Razlog tome jest činjenica da je Isusov plemeniti život neprestano odisao snagom i optimizmom.
Čak i u posljednjim trenucima svojeg mučeničkog života tako se prirodno i neusiljeno molio za oprost svojim krvnicima: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” ( Luka 23,34), da je nemoguće previdjeti snagu njegova duha te se ne oduševiti njome. Nije lako u okružju nasilja biti silan u provođenju nenasilja.
I upravo u takvom žalosnom svijetu gdje je, kako pjeva poznati pjesnik Tin Ujević, “teško naći koga da se raduje,” uzdiže se Isus iznad ljudskih slabosti te ih smatra dragocjenim povodom za skupljanje snage nebeskog podrijetla. Ne mudruje Isus besplodno, već stvarno dodiruje svijet i potiče praktično životno opredjeljenje koje donosi sigurne rezultate. Apostol Pavao je poznat po zamjeni ljudske nasilnosti duhovnom snagom, a taj je svoj prevrat jasno opisao: “Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.” (2 Korinćanima 12,10) “Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: ‘Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.’ U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.” (Rimljanima 8,35 – 39)
Kako je dragocjeno poznavati takvoga Junaka, radovati se Njegovom došašću u Betlehemskoj štalici, kao i Njegovu ponovnom, slavnom dolasku kada će na svoj jedinstven način privesti kraju svaki nesklad i proširiti u potpunosti nebesko kraljevstvo ljubavi i dobra na obnovljenu Zemlju.
Radujmo se što smo za još jednu godinu bliži susretu s našim silnim Isusom!
Dragutin Matak