“Jednako će se i Krist, pošto je prinesen samo jedanput da uzme grijehe sviju, drugi put pokazati onima koji ga iščekuju. ” (Hebrejima 9,28)
U vrijeme prvog Kristovog dolaska, svećenici i književnici svetog grada, kojima su bila povjerena Božja proročanstva, mogli su prepoznati znake vremena i objaviti dolazak Obećanoga. Prorok Mihej je označio mjesto Njegova rođenja, a Daniel je odredio točno vrijeme Njegova dolaska. (Mihej 5,2; Daniel 9,25) Bog je ova proročanstva povjerio židovskim vođama; oni nisu imali izgovora što nisu znali niti objavili narodu da je Mesijin dolazak pred vratima. Njihovo neznanje bilo je posljedica grešnog nemara. …
Sav je narod trebao bdjeti i čekati kako bi među prvima poželio dobrodošlicu Otkupitelju svijeta. Nažalost, u Betlehemu dva umorna putnika s nazaretskih brežuljaka prolaze cijelom dužinom uske ulice sve do istočnog kraja grada i uzalud traže mjesto na kome bi se te noći odmorili i prenoćili. Nijedna vrata se ne otvaraju da ih prime. Na kraju nalaze zaklon u bijednoj potleušici namijenjenoj stoci i tu se rodio Spasitelj svijeta. …
Nigdje nema znaka očekivanju Krista ni pripremi za Kneza života. Iznenađen, nebeski se glasnik upravo sprema vratiti na Nebo sa sramnim izvještajem, kad primjećuje skupinu pastira koji noću bdiju pored svoga stada i koji, dok promatraju zvjezdano nebo, razgovaraju o proročanstvima o Mesiji koji će doći na zemlju i čeznu za dolaskom Otkupitelja svijeta. To je skupina koja je spremna primiti nebesku objavu. I iznenada se javlja Gospodnji anđeo, navješćujući radosnu vijest. …
Oh kakva je pouka ova predivna pripovijest o Betlehemu! Kako ona ukorava naše nevjerstvo, našu gordost i samodovoljnost! Kako nas opominje da se čuvamo da zbog svoje zločinačke ravnodušnosti ne bismo propustili zamijetiti znake vremena i zbog toga ne prepoznamo dan svoga pohođenja!
Ellen G. White
(tekst je preuzet iz knjige Velika borba, 313-315. str)