Ovo poglavlje temelji se na Postanku 25,19-34; 27,1-32
Bog od početka zna kraj. On je prije rođenja Ezava i Jakova znao točno kakve će karaktere obojica razvijati. Znao je da Ezav neće imati poslušno srce. Odgovorio je na Rebekine vapaje i dao joj do znanja da će imati dvoje djece i da će stariji služiti mlađemu. Izložio joj je budućnost njezinih dvaju sinova, da će to biti dva naroda, da će jedan biti veći od drugoga i da stariji treba služiti mlađemu. Prvorođencima su pripadale jedinstvene prednosti i posebne povlastice koje nisu pripadale nijednom članu obitelji.
Izak je Ezava volio više nego Jakova jer mu je Ezav donosio divljač. Sviđala mu se njegova odvažnost i hrabrost u lovu na divlje životinje. Jakov je bio majčin miljenik jer je bio nježnije naravi i promišljen u tome da svoju majku učini sretnom. Jakova je majka poučila da joj je Bog rekao kako će stariji služiti mlađemu, a njegovo ga je mladalačko razmišljanje navelo na zaključak da to obećanje ne može biti ispunjeno sve dok Ezav ima prednosti koje mu pripadaju kao prvorođencu. I kada je Ezav došao iz polja klonuo od gladi, Jakov je iskoristio priliku da njegovu potrebu okrene u svoju vlastitu korist predloživši mu da će mu dati varivo ako se odrekne svih prava na prvorodstvo. I tako Ezav „proda Jakovu svoje prvorodstvo“. (Postanak 25,33)
Ezav se oženio dvjema mnogobožačkim ženama i time jako ožalostio Izaka i Rebeku. Unatoč tome, Izak je više volio Ezava nego Jakova. I kad je pomislio da će uskoro umrijeti, zatražio je od Ezava da mu pripremi jelo kako bi ga mogao blagosloviti prije nego što umre. Ezav nije rekao svome ocu da je Jakovu uz prisegu prodao svoje prvorodstvo. Rebeka je čula što Izak govori, a upamtila je i Gospodnje riječi: „Stariji će služiti mlađemu.“ Znala je i da se Ezav olako ponio prema svojem prvorodstvu i prodao ga Jakovu. Nagovorila je Jakova da obmane oca i prijevarom primi očev blagoslov koji, mislila je, ne bi dobio ni na koji drugi način. Jakov se isprva odupirao varanju, ali se na kraju složio s majčinim planom.
Rebeka je bila upoznata s Izakovom naklonjenošću prema Ezavu i bila je uvjerena da nikakav razgovor neće promijeniti njegovu namjeru. Umjesto da se uzda u Boga, Onoga koji upravlja događajima, pokazala je nedostatnu vjeru uvjerivši Jakova da prevari oca. Bog nije odobrio Jakovljev čin. Rebeka i Jakov trebali su čekati da Bog ostvari svoje namjere na svoj vlastiti način i u trenutku koji On odabere, umjesto da prorečene događaje pokušaju ostvariti prijevarom.
Da je Ezav primio očev blagoslov koji je namijenjen prvorođencu, njegov je napredak mogao doći samo od Boga. Mogao ga je blagosloviti napretkom ili mu donijeti nevolje, već prema životu koji vodi. Ako bi ljubio i poštovao Boga poput Abela, Bog bi ga prihvatio i blagoslovio. Ali ako, kao zli Kajin, ne bi imao poštovanja prema Bogu ni Njegovim zapovijedima nego bi slijedio svoje pokvarene putove, tada ga Bog ne bi blagoslovio i bio bi odbačen, poput Kajina. Ako bi Jakovljev put bio pravedan i ako bi on ljubio Boga i bojao Ga se, Bog bi ga blagoslovio i Božja ruka, koja daje napredak, bila bi s njim, unatoč tome što nije dobio očeve blagoslove i prednosti koje uglavnom pripadaju prvorođencu.
Jakovljeve godine u progonstvu
Rebeka se gorko pokajala zbog pogrešnog savjeta koji je dala Jakovu jer je to dovelo do njihovog trajnog odvajanja. Da bi spasio svoj život, bio je primoran pobjeći od Ezavova gnjeva i majka ga više nikad nije vidjela. Nakon što je blagoslovio Jakova, Izak je živio još dosta godina i bio je uvjeren, gledajući život Ezava i Jakova, da je blagoslov s pravom pripao Jakovu.
Jakov nije bio sretan u svojim bračnim odnosima, iako su njegove žene bile sestre. Sklopio je ugovor s Labanom o braku s njegovom kćeri Rahelom koju je volio. Nakon što je sedam godina odslužio za nju, Laban ga je prevario i dao mu Leu. Kada je Jakov shvatio da je prevaren i da je Lea sudjelovala u toj prijevari, nije ju mogao zavoljeti. Laban je, želeći da ne ostane bez Jakovljeve vjerne službe još nekoliko godina, prevario Jakova dajući mu Leu umjesto Rahele. Jakov je ukorio Labana zbog poigravanja s njegovim osjećajima. No Laban je zamolio Jakova da ne otpusti Leu jer bi se to smatralo velikom sramotom ne samo prema njoj nego i prema cijeloj obitelji. Jakov se našao u najtežim okolnostima i odlučio je zadržati Leu, a i oženiti njezinu sestru. Zato je Leu volio mnogo manje nego Rahelu.
U svom poslovanju s Jakovom Laban je bio sebičan. Koriste ći se vjernim Jakovljevim naporima, mislio je samo na svoj probitak. Jakov bi odavno napustio lukavog Labana da se nije bojao susreta s Ezavom. Čuo je prigovaranja Labanovih sinova koji su govorili: „‘Sve dobro našega oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo. ‘ A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži prema njemu kao prije.“ (Postanak 31,1.2)
Jakov se uznemirio. Nije znao kamo da se okrene. Iznio je svoju nevolju Bogu i zatražio da ga On uputi, i Gospodin mu je milostivo odgovorio na molitvu. „Tada Jahve reče Jakovu: ‘Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću biti s tobom!’
Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu, pa im reče: ‘Ja vidim na licu vašega oca da se on ne drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio. I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao; pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaću mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu.’“ (Postanak 31,3-7) Tada im je iznio san koji mu je Bog dao, da napusti Labana i ode k svojima. Rahela i Lea također su izrazile svoje nezadovoljstvo očevim postupcima. Kako im je Jakov iznosio njegove nepravde koje im je počinio i predložio da napuste Labana, Rahela i Lea su rekle Jakovu: „Zar još imamo baštinskog dijela u svome očinskom domu? Zar nas otac nije smatrao tuđinkama? Ta on je nas prodao, a onda je pojeo novac što ga je za nas dobio! Sve bogatstvo što je Bog oduzeo našem ocu zbilja je naše i djece naše. Zato izvrši sve što ti je Bog rekao!“ (Postanak 31,14-16)
Povratak u Kanaan
Dok je Laban bio odsutan, Jakov je uzeo svu svoju obitelj, sve što je imao i napustio Labana. Nakon što je tri dana proveo na putu, Laban je dočuo da ga je Jakov napustio i vrlo se razbjesnio. Pošao je u potjeru, odlučan da Jakova silom vrati. Ali Gospodin se sažalio nad Jakovom i, kako ga je Laban sustizao, On ga je preko sna uputio da s Jakovom ne govori ni lijepo niti ružno. To znači da ga nije smio prisiljavati da se vrati, niti ga laskavim riječima nagovarati da to učini.
Kad se Laban susreo s Jakovom, upitao ga je zašto je tako bez najave pobjegao i odveo njegove kćeri kao zarobljene mačem. Rekao mu je: „U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noćas mi reče: ‘Pazi da protiv Jakova ne poduzme š ništa, ni dobro ni zlo!’“ (Postanak 31,29) Jakov je tada podsjetio Labana na sebične postupke prema njemu jer je gledao samo svoju osobnu korist. Zatim je Labanu prigovorio na njegovom nepoštenom odnosu prema njemu i rekao: „Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noću. Često sam danju skapavao od žeđi, a obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju.“ (Postanak 31,39.40)
Zatim je nastavio: „Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kući četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoć dosudio.“ (Postanak 31,41.42)
Tada je Laban uvjeravao Jakova da voli svoje kćeri i njihovu djecu i da im ne bi mogao nauditi te je predložio da međusobno sklope savez. Rekao je: „‘Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok između mene i tebe.’ Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, a onda reče svojim ljudima: ‘Skupite kamenja!’ Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.“
Zatim Laban progovori: „Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali. Ako budeš loše po stupao prema mojim kćerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kćeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da će Bog biti svjedok između mene i tebe.“ (Postanak 31,49.50)
Tada je Jakov dao svečani zavjet pred Gospodinom da neće uzimati druge žene. „Potom Laban reče Jakovu: ‘Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio između sebe i tebe: ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neću ići na te iza ove gomile i da ti nećeš ići na me iza ove gomile i ovog stupa. Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!’ Jakov se zakune Bogom – strahom svoga oca Izaka.“ (Postanak 31,51-53)
Kako je Jakov išao svojim putom, sreo se s Božjim anđelom. Kada ga je vidio, rekao je: „Ovo je Božje taborište!“ U snu je vidio Božje anđele koji su ga okruživali. Tada je Jakov poslao krotku, pomirljivu poruku svome bratu Ezavu. „Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: ‘Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret s četiri stotine momaka.’ Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. Računao je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti.
Onda se Jakov pomoli: ‘O, Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O, Jahve, koji si mi naredio: ‘Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!’ Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu. Ti si rekao: ‘Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.’“ (Postanak 32,7-13)
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Povijest otkupljenja”, Znaci vremena, 2018., poglavlje 12)