Bliski istok smatramo ne samo područjem golemih pričuva nafte, već i vrlo eksplozivnim dijelom svijeta u političkom smislu. Na tom su prostoru tisućljećima živjele mnoge civilizacije, jedna uz drugu poput bisera na ogrlici. S tog područja dopire privlačna svjetlost povijesti, drevnih dragocjenosti i tajanstvenosti.
Još od doba Napoleona arheologe privlače zemljane uzvisine koje lokalni narod naziva tel. Umjetnici i znanstvenici koje je Napoleon 1798. godine poveo sa sobom u Egipat bili su zadivljeni otkrićima, među kojima je jedno od prvih bilo Rozetski kamen ispisan grčkim, egipatskim demotskim i staroegipatskim hijeroglifskim pismom. Zahvaljujući tom spomeniku, genijalni Francuz Jean François Champollion otkrio je ključ za dešifriranje egipatskih hijeroglifa.
Arheolozi su uporno kopali i kroz prašinu i krhotine došli do slojeva s gradovima i civilizacijama starim nekoliko tisuća godina. Tako su malo-pomalo ostaci, svici, lončarija, natpisi i čitave zakopane civilizacije ispričale zadivljujuću priču koja učvršćuje našu vjeru, budi nadu i ponovno objavljuje Boga tisućama i milijunima zbunjenih i potištenih ljudi.
Uzmimo iznimno važan dio Biblije ili Svetog pisma — proročanstva. Sve što je potrebno da bi se jednom zauvijek odbacila Biblija jest pronaći jednu jedinu pogrešku u njezinim proročanstvima.
U Knjizi proroka Izaije piše: “Ja sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije! Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo!” (Izaija 46,9.10) U Božjoj se knjizi od početka objavljuje svršetak. U Bibliji postoji najmanje tisuću proročanstava koja sežu u buduća stoljeća i otkrivaju budućnost. Danas ih možemo provjeravati. Da bismo to objasnili, pođimo najprije u Egipat.
U Asuanu, oko tisuću kilometara južno od Kaira, Nil se razdjeljuje i stvara otok Elefantinu. Ovaj otok je u staro doba naseljavala kolonija Židova. Tamo su pronađeni zanimljivi svici papirusa. Našao ih je arheolog koji se, zavirujući u neku staru kolibu, slučajno spotaknuo o preparirane krokodile ispunjene prastarim spisima. Pritom su se stare krokodilske kože raspale i otkrilo se papirusno blago.
U blizini je trudom ruskih inženjera i 32.000 egipatskih graditelja sagrađena divovska Asuanska brana. Jezero nastalo podizanjem brane osigurava vodu za navodnjavanje poljoprivrednih nasada, proizvodeći uz to i električnu energiju. Voda je preplavila područje ispred brane i potopila mjesta na kojima su se uzdizali hramovi Abu Simbela. Nastojanjima UNESCO-a hramovi su premješteni oko sedamdeset metara na više područje da bi se sačuvali prastari dragocjeni spomenici iz vremena Ramzesa II.
Oko dvjesto kilometara sjevernije od Asuana nalaze se hramovi Luksora i Karnaka. Ondje su u drevno doba živjeli faraoni, a kad bi umrli, prebacili bi ih preko rijeke i pokopali u brdima Doline kraljeva. Kraljica Hatšepsut pokopana je na suprotnoj strani doline, u manjoj, takozvanoj Dolini kraljica. Egipat je bio moćno kraljevstvo koje je proizvodilo hranu za dobar dio starog svijeta. Ponosio se nenadmašnom kulturom, a njegovo bogatstvo izazivalo je zavist okolnih naroda.
“Neće više biti knezova u egipatskoj zemlji”
Ali nailazile su promjene. Obratimo pozornost na neka zanimljiva proročanstva. U Knjizi proroka Ezekiela piše: “I neće više biti knezova u egipatskoj zemlji…” (Ezekiel 30,13) Kad je ovo proročanstvo izgovoreno, činilo se da se pred Egiptom nalazi trajna i slavna budućnost. Ali Bog budućnost vidi mnogo jasnije od smrtnog čovjeka. Od 332. godine prije Krista pa sve do naših dana Egiptom su vladali kraljevi podrijetlom od drugih, neegipatskih naroda. Kralj Faruk, posljednji vladar, bio je Albanac. Nije li ovo snažan dokaz da je Biblija nadahnuta Božja riječ?
Drevne slikarije i natpisi otkrivaju veličinu prastarih kraljevstava faraona, ali od tog vremena do danas Egipat se nije mogao pohvaliti kraljem koji bi bio podrijetlom Egipćanin.
Jedan od velikih istraživača Egipta bio je Francuz Jean François Champollion, rođen 1790. godine. On se u potpunosti posvetio proučavanju povijesti starog Egipta. Kad su Napoleonovi arheolozi pronašli Rozetski kamen, koji se danas čuva u Britanskom muzeju u Londonu, mladi Jean je odlučio dešifrirati egipatske hijeroglife. Na tom kamenu ispisani su tekstovi na dva jezika. Jedan je grčki, a drugi egipatski — pisan hijeroglifima i demotskim pismom.
Kasnije su dešifrirana i druga pisma i natpisi na spomenicima, a među njima i Šešonkov natpis i pisma iz Tel el Amarne.
Pronalazak izvještaja o Hetitima
Godinama su kritičari Biblije tvrdili da biblijski Hetiti nisu nikad postojali. Pronalasci koji su uslijedili potvrdili su istinitost i pouzdanost biblijskog zapisa o ovom narodu. Ne tako davni nalazi na području Turske dokazali su postojanje velikih hetitskih gradova.
Uništenje idola u Memfisu
Sakara je staro područje na kojem se nalazi Memfis. Prorok Ezekiel prenosi Božju poruku da će kumiri, to jest idoli u Memfisu, biti razoreni. Egiptolog A. M. Edwards kaže: “Sve što je preostalo od Memfisa, najstarijeg među gradovima, jest nekoliko humaka ruševina, desetak slomljenih kipova i — ime. Čovjek teško može povjerovati da je taj veliki grad ikada bujao na ovom mjestu, ili se pita kako je mogao biti tako potpuno zbrisan.” Razorenje Tebe i Memfisa bilo je temeljito. Sigurno je bilo rugača koji su se smijali proroku kad je pod nadahnućem Božjeg Duha izrekao ovo proročanstvo; ali Božja riječ je istinita.
Egipćani su imali oko dvije tisuće bogova, i nema sumnje da su mnoge od njih obožavali u Memfisu.
Među mnogim grobnicama drevnih kraljeva u Dolini kraljeva nalazi se grob faraona Tutankamona. Kopajući pod grobom Ramzesa VI., arheolog Howard Carter otkrio je stubu iza koje je slijedilo još petnaest drugih. Tako je sa svojim pomoćnicima ušao u grob faraona Tutankamona, koji je umro navršivši jedva osamnaest godina. Lord Carnarvon, koji je financirao cijelu ekspediciju, hitno je pozvan u Egipat da prisustvuje otkriću zlata i nakita u vrijednosti od oko četrdeset milijuna dolara.
U ovoj veličanstvenoj grobnici bili su pohranjeni različiti predmeti — zaprežna kola, ogrlice, prstenje i slično. Bila je to jedina grobnica koja je otkrivena netaknuta. Danas se ovo blago čuva u Kairskom muzeju u Egiptu. Božji prorok Mojsije odrekao se golemog egipatskog bogatstva kad je odlučio služiti Bogu i izvesti Božji narod iz Egipta.
Nestanak papirusne trske
Egipat je prolazio kroz razdoblje nemorala i zločina. Egipćani su na papirusu, podlozi za pisanje koju su proizvodili iz papirusne trske, opisivali svoja nemoralna djela. Oko 700. godine prije Krista, preko proroka Izaije došlo je vrlo određeno proročanstvo: “Uvenut će trska i sita, sva zelen pokraj Nila … propast će, raspršit se, iščeznuti.” (Izaija 19,6.7)
Danas u Egiptu ne raste papirusna trska, iako su rijeke prije 2.700 godina njome obilovale. U toj trski, koja je rasla uz rijeku Nil, roditelji su skrili malog Mojsija. Nekoliko stabljika papirusne trske možemo danas vidjeti jedino pred Kairskim muzejom. Biblija je prorekla da je više neće biti. Danas je možemo naći u drugim bliskoistočnim zemljama, ali ne u Egiptu.
Presušit će rukavci rijeke
U vrijeme kad je objavljeno proročanstvo o papirusnoj trski, u Egiptu je bilo obilje riječnih rukavaca i prokopa. Arheolozi to danas mogu potvrditi. Ali isti tekst kaže da će svi presušiti.
Proročanstvo se ispunilo u svim pojedinostima. Pritoci Nila odavno su presušili i danas postoje samo obrisi praznih korita koji svjedoče o njihovom nekadašnjem postojanju. Moguće ih je vidjeti jedino iz zrakoplova.
U dolini gdje se nalazi hram u Karnaku, iza kipa Amenofisa IV. nalazi se dobro očuvan reljef kraljice Hatšepsut. To je kraljica koja je, kao princeza, spasila Mojsija skrivenog u trski na obali Nila. Ona je osnovala veliko kraljevstvo i bila je poznata graditeljica, što se još i danas vidi po njezinom veličanstvenom hramu. U blizini stijena u planinama zapadno od Luksora izgradila je prostranu i prekrasnu palaču. Za vladavine kraljice Hatšepsut tkalo se platno koncem koji se sastojao od 356 niti. Nađena su balzamirana tijela iz tog doba sa zlatnim plombama u zubima i umjetnim staklenim očima.
Grad Petra
Spomenimo još jedan grad — Petru, koja se nalazi u današnjem Jordanu. Dobrim dijelom povijesti Petra je bila izgubljena za zapadni svijet. Prije dvije tisuće godina nalazila se na vrlo prometnom karavanskom putu, tako da su je posjećivali mnogi putnici koji su putovali mediteranskim i istočnim zemljama. U Petri su postojali stari oblici obreda i štovanja idola. Hramovi su isklesani doslovno u liticama pješčanika, koje se iz doline dižu do 130 metara u visinu. Veličanstveni ružičasti kamen pruža nezaboravan prizor pri izlasku i zalasku sunca. Čak i usred podnevne žege Petra očarava svojim izgledom i starinom. U tom kanjonu dugačkom nekoliko kilometara nalaze se hramovi, žrtvenici, domovi i grobovi.
To je mjesto pustoši. Sveto pismo naziva stanovnike Petre sinovima Edomovim, Edomcima ili Idumejcima. U Jeremiji 49,17 nalazi se proročanstvo koje kaže da će ovo mjesto biti razoreno. Štoviše, u Ezekielu 35,3.4 piše da će ono postati pustoš i pustinja jer će nestati njegovih stanovnika.
Edomci su bili uništeni, a zavladali su Nabatejci. Čak su i Egipćani bili zainteresirani za to mjesto, ali su karavanski putovi izmijenjeni pa je ovo mjesto postalo značajno zbog svoje prošlosti i ljepote, i zato što se biblijsko proročanstvo doslovno ispunilo. Prorok Obadija pretkazao je sud koji očekuje Petru.
Sva su se ova proročanstva ispunila, i analima povijesti dodano je još jedno poglavlje. Posljednji redak Obadijine knjige kaže: “Izbavitelji će uzaći na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada će nastati kraljevstvo Jahvino.” Bog se svakako opravdao ispunjenjem proročanstava koja je uputio preko biblijskih proroka.
Božja je riječ istinita. Kao što kaže prorok Izaija: “Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka.” (Izaija 40,8)
Zlatna vrata
U srcu Bliskog istoka stoji Jeruzalem, opasan bedemom. U grad se ulazilo na nekoliko vrata — zapadna su se zvala Jafa, južna Gnojna, sjeverna Damaštanska i istočna Stjepanova. Ima još nekoliko vrata kojima se služe stanovnici i turisti. Ali na istočnoj strani grada nalazila su se još jedna vrata. Ona su zazidana ubrzo nakon što je Isus Krist prošao kroz njih na svom putu u Getsemani i kad su Ga iste noći vojnici proveli natrag u Jeruzalem. Čak i kad je Sulejman Veličanstveni u 16. stoljeću obnovio jeruzalemske zidove — dakle stotinama godina nakon što su Rimljani razorili grad — iz nekih je razloga obnovio i spomenuta vrata, da bi ih potom dao zazidati prije službenog otvorenja. Sve do danas ta su vrata ostala zatvorena.
Ovo nam je dobar povod da razmotrimo zanimljiv tekst u Ezekielu 44,1-3: “Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Svetišta, koja gledaju na istok: bijahu zatvorena. I reče mi Jahve: ‘Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju, i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih prođoh — zato neka budu zatvorena. Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu i blagovati pred Jahvom; tada neka uđe kroz trijem vrata i istim putem neka izađe.” Vrata se nalaze na zgodnom mjestu za pristup u grad, ali su zatvorena.
Razgovarao sam s poznatim stručnjakom za stare jezike i on mi je potvrdio da se ovaj tekst treba primijeniti na Krista. Nakon Njegove smrti i uskrsnuća vrata su zatvorena i nikad nisu otvarana, unatoč obnavljanju gradskih zidina.
Božja riječ je istinita
Gradovi se ruše, narodi padaju, “ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka”.
Zahvalimo Bogu koji se objavio čovječanstvu preko svoje Knjige koja je sáma istina i koja nam daje upute o budućnosti svijeta i budućnosti našeg života.
David Currie
Iz knjige Čudesna otkrića u Bibliji i povijesti, Znaci vremena, Zagreb 2012.