“Potom sam imao ovo viđenje: Janje stoji na Sionskoj gori i s njim sto četrdeset i četiri tisuće osoba koje su imale napisano na svojim čelima njegovo ime i ime njegova Oca.” (Otkrivenje 14,1)

Na kristalnome moru pred prijestoljem, tome staklenome moru pomiješanom s vatrom — što tako odsjajuje Božjom slavom — okupljeno je mnoštvo pobjednika “Zvijeri, njezina kipa i broja njezina imena”. Sto četrdeset i četiri tisuće koje su otkupljene sa Zemlje, stoje na gori Sionu s Janjetom, “s citrama Božjim”; čuje se glas svirača, poput šuma velikih voda, i udaranje jakog groma, dok “sviraju na svojim citrama”. Oni pred prijestoljem pjevaju “nešto slično novoj pjesmi”, pjesmu koju ne može naučiti nitko osim onih sto četrdeset i četiri tisuće. To je Mojsijeva i Janjetova pjesma — pjesma spasenja. Nitko osim onih sto četrdeset i četiri tisuće ne može naučiti tu pjesmu, jer je “to pjesma njihovog iskustva — iskustva kakvo nijedna druga skupina nije nikada doživjela. “Oni prate Janje kud god ono ide.” Budući da su preneseni sa Zemlje između živih, računaju se “kao prvenci Bogu i Janjetu” (Otkrivenje 15,2.3; 14,1–5). “Ovo su oni što dolaze iz velike nevolje”; prošli su kroz vrijeme nevolje kakve ne bijaše otkako je ljudi; pretrpjeli su strah vremena Jakovljeve nevolje. Tijekom konačnog izlijevanja Božjih kazni ostali su bez posrednika. Ali su izbavljeni jer “su prali svoje haljine i obijelili ih

u krvi Janjetovoj”. “U njihovim se ustima ne nađe laž; oni su bez mane” pred Bogom. “Zato stoje pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit će se na njih da boravi s njima.” Oni su vidjeli Zemlju opustošenu glađu i kugom, sunce, kome je dana moć da ljude pali vatrom, i sami su pretrpjeli patnje, glad i žeđ. Ali “više nigda neće ni ogladnjeti ni ožednjeti; više ih nigda neće moriti ni sunce ni kakva žega, jer će ih Janje, koje stoji nasred prijestolja, pasti i voditi na izvore žive vode. I Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju.” (Otkrivenje 7,14–17) …

Vlastitim su bolnim iskustvom spoznali zlo grijeha, njegovu moć, krivnju i bijedu; stoga na njega gledaju s gađenjem. (Veliki sukob, str. 510,511)