“U domu Oca mojega ima mnogo stanova; da nije tako, rekao bih vam.” (Ivan 14,2 — Varaždinska Biblija)
Kada svojom žrtvom plati kaznu za grijeh, Krist će ne samo otkupiti čovjeka, već mu vratiti i izgubljenu vlast. Sve što je prvi Adam izgubio, drugi će vratiti. Prorok kaže: “I ti Kulo stadâ, Ofele Kćeri sionske, opet će se tebi vratiti prijašnja vlast.” (Mihej 4,8) I apostol Pavao ukazuje na buduće “otkupljenje onih što su postali Božje vlasništvo” (Efežanima 1,14). Bog je stvorio Zemlju da bude boravište svetih, sretnih bića. Ova će se namjera ostvariti kada obnovljena Božjom silom, oslobođena od grijeha i žalosti, ona postane vječno boravište otkupljenih.
Iz straha da svoju buduću baštinu ne shvate previše materijalno, mnogi simbolički tumače upravo one istine koje nas upućuju da ga smatramo svojim domom. Krist je uvjeravao svoje učenike da im odlazi pripremiti stanove u Očevoj kući. Oni koji prihvate nauk Božje riječi, ne mogu ostati u neznanju u pogledu nebeskog boravišta. A ipak, “ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube” (1. Korinćanima 2,9). Ljudski jezik ne može opisati nagradu koju će dobiti pravedni. Ona će biti poznata samo onima koji će je vidjeti. Nijedan smrtni um ne može shvatiti slavu Božjeg raja.
U Bibliji se baština spašenih naziva domovinom. Tamo nebeski Pastir vodi svoje stado na izvore žive vode. Stablo života donosi svoje plodove svakog mjeseca, a lišće tog stabla služi za zdravlje narodima. Tamo se nalaze i potoci koji ne presušuju, bistri kao kristal, a na njihovim obalama lelujavo drveće svojom sjenkom natkriljuje staze pripremljene za Gospodnje otkupljenike. Tamo se široke ravnice nastavljaju u prekrasne brežuljke iza kojih Božje planine uzdižu svoje veličanstvene vrhove. Božji narod, koji je toliko vremena proveo kao putnik i došljak, naći će svoj dom na tim tihim proplancima pokraj živih potoka.
Sva roditeljska ljubav koja je iz naraštaja u naraštaj tekla kanalima ljudskih srca, svi izvori nježnosti nastali u dušama ljudi, samo su kao majušni potok prema beskrajnom oceanu kad se usporede s beskonačnom, neiscrpnom Božjom ljubavlju. (Review and Herald, 22. listopada 1908.)