“Ostani vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac — život!” (Otkrivenje 3,10)
Upravo će čekaoci biti ovjenčani slavom, čašću i besmrtnošću. Nemojte govoriti o počastima ovoga svijeta ili o slavi njegovih velikana. Sve je to taština. Neka ih samo dodirne prst Božji i uskoro će se vratiti u prah. Ja želim trajnu čast koja ne blijedi, čast koja nikada neće propasti; vijenac bogatiji od bilo koje krune koja je ikad krasila čelo nekog vladara. (Review and Herald, 17. kolovoza 1869.)
Vidjela sam veliki broj anđela kako iz grada donose slavne krune — po jednu za svakog svetog, na kojoj je bilo napisano njegovo ime. Kad je Isus dao znak da se krune donesu, anđeli su pristupili, a dragi Isus je svojom desnicom stavio krune na glave svetih. Zatim su anđeli donijeli harfe, pa je i njih Isus predao svetima. Anđeli predvodnici dali su prvi ton, a onda su se podigli svi glasovi slijevajući se u radosnu pjesmu hvale. Sve su ruke vješto prebirale po harfinim žicama stvarajući bogatu i skladnu glazbu. …
U gradu je bilo svega čime su se oči mogle naslađivati. Na sve strane vidjela se raskošna slava. Tada je Isus pogledao spašene svete čija su lica odsjajivala slavom; upro je u njih pogled prepun ljubavi i svojim bogatim, milozvučnim glasom rekao: “Vidim trud svoje duše i zadovoljan sam. Vaša je sva ova bogata slava da u njoj vječno uživate. Vašim je patnjama kraj. Više neće biti smrti, ni tuge, ni plača, više neće biti boli.” …
Tada sam vidjela Isusa kako vodi svoj narod do stabla života. … Na stablu života raslo je najljepše voće koje su sveti mogli slobodno ubrati. U gradu je bilo prekrasno prijestolje od kojeg je tekla čista rijeka vode života, a na obalama te rijeke bilo je i drugog predivnog drveća koje je rađalo plodove. …
Jezik je odviše slab da opiše Nebo. I kako se prizor preda mnom odvijao, ostala sam zadivljena. Ponesena nenadmašivim sjajem i slavom, odložila sam pero i uskliknula: “O, kakve li ljubavi! Kakve li čudesne ljubavi!” Ni najuzvišeniji jezik ne može opisati nebesku slavu i neusporedivu dubinu Spasiteljeve ljubavi. (Rani spisi, str. 232,233)