“Moje mi srce govori: ‘Traži lice njegovo!’ Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim.” (Psalam 27,8)

Sotona svim silama nastoji usmjeriti pozornost ljudi na isprazna zadovoljstva i u tome uspijeva. On te svoje izume ubacuje između Boga i duše. On izmišlja razonode da bi misli ljudi odvratio od razmišljanja o Bogu. Preplavljen zanimanjem za sport i zadovoljstva, svijet je stalno željan nečega novog i zanimljivog, ali kako se malo vremena i misli posvećuje Stvoritelju Neba i Zemlje. ... Gospodin želi da proučavamo neprolazna djela i da zahvaljujući tom proučavanju naučimo pouku o ljubavi, strahopoštovanju i poslušnosti prema Njemu. Nebesa i zemlja sa svim obiljem svojih dobara pružaju nam pouke o Božjoj ljubavi, brizi i sili.

Bog poziva svoja stvorenja da svoju pozornost odvrate od pomutnje i zbunjenosti kojima su okružena, i da se dive djelima Njegovih ruku. Dok proučavamo Njegova djela, nebeski anđeli bit će kraj nas, prosvijetliti naš um i sačuvati nas od Sotoninih obmana. I dok promatramo čudesna djela koja je Božja ruka stvorila, neka naše oholo i uobraženo srce osjeti svu svoju sićušnost i potpunu ovisnost o Njemu. Kako je strašno kada ne priznamo Boga kada bismo trebali! Kako je žalosno poniziti se kad je prekasno! (Counsels to Teachers, str. 456,457)

U Kristovoj vjeri postoji preporađajući utjecaj koji preobražava cijelo biće, uzdižući čovjeka iznad svakog ponižavajućeg poroka, usmjeravajući njegove misli i želje prema Bogu i Nebu. Povezujući se s Beskonačnim, čovjek postaje dionik božanske naravi. Njemu neprijateljeve strijele ne mogu nauditi jer je obučen u punu opremu Kristove pravednosti. (Isto, str. 51,52)