“Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kličem zbog djela ruku tvojih. Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji!” (Psalam 92,5.6)
Mnogobrojni su putovi kojima nam se Bog objavljuje i kojima nas dovodi u vezu sa sobom. Priroda se neprestano obraća našim osjetilima. Iskreno srce ganuto je Božjom ljubavlju i slavom koje se otkrivaju u djelima Njegovih ruku. Osjetljivo uho čuje i shvaća poruke koje Bog upućuje preko prirode. Zelena polja, veličanstveno drveće, pupoljci i cvjetovi, oblak što prolazi, kiša koja pada, potok koji žubori, krasote neba — sve to govori našemu srcu i poziva nas da se upoznamo s Onim tko je sve stvorio.
Naš je Spasitelj za svoje dragocjene pouke uzimao primjere iz prirode. Drveće, ptice, cvijeće u dolinama, brežuljke, jezera, prekrasno nebo i događaje i okolnosti iz svakodnevnog života povezao je s riječima istine da bismo se što češće sjećali Njegovih pouka, čak i usred tjeskobnih briga kojima je ispunjen čovjekov teški život.
Bog bi želio da se Njegova djeca dive Njegovim djelima i da uživaju u jednostavnoj i tihoj ljepoti kojom je ukrasio naš zemaljski dom. Bog je ljubitelj ljepote, ali više od svake vanjske privlačnosti voli ljepotu karaktera; On bi želio da njegujemo čistoću i jednostavnost, tihe vrline cvijeća. Kad bismo samo htjeli slušati, Božja djela stvaranja pružila bi nam dragocjene pouke o poslušnosti i povjerenju. … Nema prolivene suze koju Bog nije vidio. Nema smješka koji On nije opazio. (Put Kristu, str. 88,89)