“Dragi moji prijatelji ... budite još poslušniji i s ozbiljnošću i strahopoštovanjem prema Bogu ustrajte živjeti tako da napredujete u svojem spasenju. Bog u vama stvara želju da činite ono što je njemu po volji i daje vam snagu za to.” (Filipljanima 2,12.13 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Kršćanski život je bitka i napredovanje. Ali pobjeda koju treba izvojevati ne postiže se ljudskom snagom. Poprište sukoba je srce. Mi moramo voditi bitku — najveću koju je čovjek ikad vodio — za pokoravanje Božjoj volji, podčinjavanje srca vrhovnoj vlasti ljubavi. Stara narav, rođena od krvi i tjelesne volje, ne može naslijediti Božje kraljevstvo. Naslijeđene loše sklonosti i stečene navike moraju biti odbačene.

Tko odluči ući u duhovno kraljevstvo, uvidjet će da su se sve sile i strasti njegove nepreporođene naravi, potpomognute silama kraljevstva tame, okrenule protiv njega. Sebičnost i oholost ustat će protiv svega što bi ih prikazivalo kao grešne. Ne možemo sami po sebi pobijediti zle želje i navike koje se bore za prevlast, niti možemo svladati moćnoga neprijatelja koji nas drži u ropstvu. Jedino nam Bog može osigurati pobjedu. On želi da upravljamo sobom, svojom voljom i svojim putovima, ali ne može djelovati u nama bez našega pristanka i suradnje. Božanski Duh djeluje preko sposobnosti i sila danih čovjeku. Svojim snagama trebamo surađivati s Bogom.

Pobjeda se ne može postići bez usrdne molitve i stalne poniznosti. Nitko ne smije prisiljavati našu volju da surađuje s božanskim oruđima, nego se ona mora dragovoljno podčiniti. (Misli s Gore blaženstava, str. 119,120)