“Blago čovjeku koji je stekao mudrost, i čovjeku koji je zadobio razboritost. Jer bolje je steći nju nego steći srebro, i veći je dobitak ona i od zlata.” (Izreke 3,13.14)
Budući da je Bog izvor svakog pravog znanja, prvi je cilj odgoja, kao što smo vidjeli, usmjeriti naše misli na objavu u kojoj nam se On sâm otkriva. Adam i Eva primali su znanje u neposrednom razgovoru s Bogom, učili su o Njemu iz Njegovih djela. Sve što je stvoreno u svojem prvobitnom savršenstvu bilo je izraz Božje misli. Za Adama i Evu priroda je bila puna božanske mudrosti. Međutim, čovjek je prijestupom izgubio mogućnost učiti o Bogu u neposrednom razgovoru s Njim, a uvelike i iz Njegovih djela. Zemlja, pokvarena i oskvrnuta grijehom, samo nejasno odražava Stvoriteljevu slavu. Ipak je istina da pouke koje je On zapisao u prirodi još nisu izbrisane. Na svakoj stranici velike knjige Njegovih stvorenih djela može se još prepoznati Njegov rukopis. Priroda i sad govori o svojemu Stvoritelju. Ali te su objave nepotpune i nesavršene. U našem grešnom stanju, s oslabljenim sposobnostima i ograničenim shvaćanjem, nismo ih sposobni pravilno protumačiti. Potrebna nam je potpunija objava Božjeg Bića, objava koju nam je sam Bog dao u svojoj pisanoj Riječi. …
Da bismo stekli odgoj dostojan toga imena, moramo upoznati Boga Stvoritelja i Krista Otkupitelja kako su objavljeni u svetoj Riječi. … Umjesto da ograničimo njihovo proučavanje na ono što su ljudi rekli ili napisali, uputimo učenike na izvore istine, na prostrana područja istraživanja u prirodi i objavi. Neka razmišljaju o velikim istinama poput dužnosti i sudbine, pa će se um razviti i ojačati. (Odgoj, str. 15,16)