“Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka.” (Ezekiel 34,12)

Ljudi mogu odbaciti Božju ljubav, mogu odlutati od Njega, mogu izabrati drugog gospodara; ipak, pripadaju Njemu i On ih želi vratiti k sebi. … U ovoj usporedbi pastir odlazi tražiti samo jednu ovcu — posljednju koja je nedostajala prilikom brojenja. Prema tomu, da je postojala samo jedna izgubljena duša, Krist bi umro i za tu jednu. Ovca koja se izgubi iz stada najbespomoćnije je od svih stvorenja. Pastir je mora tražiti jer se sama ne zna vratiti. Tako je i s dušom koja je odlutala od Boga; ona je isto tako bespomoćna kao i izgubljena ovca i ukoliko joj božanska ljubav ne priskoči u pomoć, nikad se neće uspjeti vratiti k Bogu.

Pastir koji ustanovi da jedna od njegovih ovaca nedostaje, ne gleda bezbrižno svoje stado koje se nalazi u sigurnom zaklonu, niti kaže: “Imam devedeset devet ovaca. Morao bih uložiti prevelik napor da idem tražiti zalutalu. Neka se sama vrati, a ja ću otvoriti vrata tora i pustiti je da uđe!” Ne, čim se ovca udalji od stada, pastir je pun straha i brige! On broji i ponovno broji ovce u svojem stadu. … Ostavlja devedeset devet u toru i polazi u potragu za jednom izgubljenom. … Konačno su njegovi napori nagrađeni; izgubljena ovca je pronađena. … Usporedba ne govori o neuspjehu, već o uspjehu i radosti izbavljenja. U njoj nam je pruženo božansko jamstvo da ni jedna jedina zalutala ovca iz Božjega tora neće biti zaboravljena, nijedna neće biti ostavljena bez pomoći. Sve koji žele biti izbavljeni Krist će izvući iz ponora pokvarenosti i iz trnja grijeha. (Isusove usporedbe, str. 121,122)