“Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.” (Psalam 103,13.14)

Ista sila koju je Krist koristio dok je vidljivo hodao među ljudima, nalazi se u Njegovoj Riječi. Svojom riječju Isus je liječio bolesti i istjerivao demone; svojom je riječju smirivao more i podizao mrtve, a ljudi su bili svjedoci da Njegova riječ ima posebnu snagu. On je govorio Božju riječ, koju je ranije upućivao svim prorocima i učiteljima Staroga zavjeta, jer cijela Biblije govori o Kristu.

Sveto pismo treba prihvatiti kao Božju riječ upućenu nama, koja nije samo pisana, već i izgovorena. Kad su napaćeni dolazili Kristu, On nije vidio samo one koji su tražili pomoć, već i sve one koji će tijekom stoljeća doći sa sličnim potrebama i s istom vjerom. Kad je rekao uzetome: “Ohrabri se, sinko! Oprošteni su ti grijesi”, kad je rekao ženi u Kafarnaumu: “Kćeri, tvoja te vjera ozdravila, hajde u miru”, On je govorio i drugima koji su napaćeni, opterećeni grijehom i koji će tražiti Njegovu pomoć (Matej 9,2; Luka 8,48).

Tako je sa svim obećanjima iz Božje riječi. U njima nam se On obraća pojedinačno, govoreći nam tako neposredno kao da slušamo Njegov glas. Kroz ta nam obećanja Krist govori o svojoj milosti i moći. Ona su listovi s onog stabla koje “služi za lijek” (Otkrivenje 22,2). Kad se obećanja prime i usvoje, trebaju postati snagom karaktera, nadahnuće i potpora života. Ništa drugo ne može imati takvu iscjeliteljsku moć. Ništa drugo ne može uliti hrabrost i vjeru koje cijelom biću daju životnu snagu. (Služba liječenja, str. 66)