“Da, Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno.” (Luka 19,10)

Izgubljeni novčić prikazuje one koji su izgubljeni u prijestupima i grijesima, ali nisu svjesni svojeg stanja. Oni su se otuđili od Boga, ali to ne znaju. Njihove su duše u opasnosti, ali su nesvjesni toga i bezbrižni. U ovoj usporedbi Krist uči da su čak i oni koji su ravnodušni prema Božjim zahtjevima predmet Njegove milosrdne ljubavi. I njih treba potražiti da bi se mogli vratiti Bogu. … Novčić, iako leži u prašini i smeću, i dalje je srebrnjak. Njegova ga vlasnica traži zato što je vrijedan. Tako i svaka duša, iako ponižena grijehom, u Božjim je očima i dalje dragocjena. Kao što novčić nosi lik i natpis vladara, tako je i čovjeku prilikom stvaranja utisnut lik i natpis Boga; i iako je taj natpis danas pokvaren i napola izbrisan pod utjecajem grijeha, njegovi tragovi ostaju u svakoj duši. Bog želi vratiti k sebi svaku takvu dušu i obnoviti u njoj lik svoje pravednosti i svetosti. Žena o kojoj Isus govori marljivo traži svoj izgubljeni novčić. … Tako i u obitelji, ukoliko je jedan član izgubljen za Boga, mora biti uložen svaki mogući napor za njegovo vraćanje. Svi ostali članovi obitelji moraju marljivo i temeljito ispitati sebe. Neka se ispita stvarno ponašanje svih. Neka se ustanovi nije li neka pogreška, neki propust u međusobnim odnosima učinio da se ta osoba učvrsti u svojem nepokajanju. (Isusove usporedbe, str. 125,126)

Usprkos nedostacima Božjeg naroda, Krist ne odbacuje one o kojima skrbi. … Bog će doista udijeliti pravdu svojim izabranicima. (Isto, str. 111)