“Bog je sunce i štit, Bog daje milost i slavu. Nijedno dobro ne uskraćuje onima koji ispravno žive.” (Psalam 84,11 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Božja su obećanja potpuna i izobilna, i nitko nema potrebe oslanjati se na ljudsku snagu. Gospodin je blizu svima koji Ga prizivaju, spreman da pomogne. On je u velikoj mjeri osramoćen kada se mi, nakon što nam uputi poziv da njegujemo pouzdanje, okrećemo od Njega — jedinog koji nas neće pogrešno shvatiti, jedinog koji nam može dati nepogrešiv savjet — k ljudima koji će nas zbog svojih slabosti povesti na stranputicu. (Testimonies to Ministers, str. 381,382)
Bog voli bezgrešne anđele koji Mu služe i koji su poslušni svim Njegovim zapovijedima, ali On im ne pruža svoju milost; ona im nikada nije bila potrebna jer nikada nisu sagriješili. Milost se pokazuje nedostojnim ljudskim bićima. Mi je nismo tražili, ali je ona poslana da potraži nas. Bog radosno izlijeva svoju milost na sve koji osjećaju glad i žeđ za njom, ne zato što smo je dostojni, već zato što smo je nedostojni. Naša potreba je potvrda koja nam daje sigurnost da ćemo primiti taj dar. (Isto, str. 519)
Gospodnje je zlato i srebro i On bi, kad bi htio, mogao učiniti da pada s neba. Ali umjesto toga učinio je čovjeka svojim upraviteljem i povjerio mu sredstva ne zato da ih gomila, već da ih koristi na blagoslov drugima. Time čini čovjeka posrednikom preko kojega dijeli svoje blagoslove na Zemlji. Bog je planirao sustav dobročinstva kako bi čovjek mogao postati, slično svojemu Stvoritelju, darežljiv i nesebičan, a na kraju dionik s Njim u vječnoj, slavnoj nagradi. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 432)