“Budući da je sam trpio i bio kušan, može pomoći onima koji stoje u kušnji.” (Hebrejima 2,18)
Kušač nas nikada ne može prisiliti da činimo zlo. On ne može upravljati umom ako se ne pokori njegovom nadzoru. Volja mora pristati, vjera se mora odreći svojega pouzdanja u Krista prije nego što Sotona primijeni svoju silu na nama. Ipak, svaka grešna želja koju gajimo pruža mu uporište. Svaka točka u kojoj ne postižemo božansko mjerilo predstavlja otvorena vrata kroz koja može ući da nas kuša i uništi. Svaki propust ili poraz s naše strane daje mu priliku da prigovara Kristu. … Često nas Sotona, kad ne uspije u nama izazvati nepovjerenje, uspijeva navesti na nagađanje. Ako nas navede da nepotrebno stanemo na put kušnjama, on zna da je pobjeda njegova. Bog će sačuvati sve koji idu stazom poslušnosti, ali odvojiti se od nje znači stupiti na Sotonino tlo. Spasitelj nam je zapovjedio: “Bdijte i molite, da ne padnete u napast!” (Marko 14,38) Razmišljanje i molitva sačuvat će nas od samovoljnog srljanja na put opasnosti i tako
ćemo biti sačuvani od mnogih poraza. (Isusov život, str. 89,90)
Kristova pobjeda bila je tako potpuna, kao što je bio potpun Adamov pad. Tako se i mi možemo oduprijeti kušnji i prisiliti Sotonu da se udalji od nas. Isus je izborio pobjedu pokornošću i vjerom u Boga, i On nam preko apostola govori: “Prema tome, pokorite se Bogu! Oduprite se đavlu, pa će pobjeći od vas! Približite se k Bogu, pa će se i on približiti k vama!” (Isto, str. 92)
Najsnažnija iskušenja ne mogu biti izgovor za grijeh. Bez obzira kako je velik pritisak iskušenja na dušu, prijestup je uvijek naš vlastiti čin. (Patrijarsi i proroci, str. 349)