“Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka čuva moje zapovijedi, jer će ti produljiti dane i životne godine i podariti spokojstvo.” (Izreke 3,1.2)

Nitko ne može pravilno prikazati Božji zakon bez Evanđelja, ili Evanđelje bez Zakona. Zakon je utjelovljeno Evanđelje, a Evanđelje je objašnjenje Zakona. Zakon je korijen, a Evanđelje je mirisni cvijet i plod koji on zatim donosi. (Isusove usporedbe, str. 83)

Mnogim bolesnicima koji su dobili iscjeljenje, Krist je rekao: “Više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi!” (Ivan 5,14) Na taj način pružio je pouku da je bolest posljedica kršenja Božjeg zakona, i prirodnog i duhovnog. Da su ljudi živjeli u skladu sa Stvoriteljevom namjerom, u svijetu ne bi postojala velika bijeda. (Isusov život, str. 681)

Svojom neposlušnošću Bogu Adam i Eva su izgubili Eden, a zbog grijeha je cijela Zemlja stavljena pod prokletstvo. Ali ako Božji narod bude slijedio Njegove upute, njihovoj Zemlji bit će vraćena plodnost i ljepota. Sâm Bog im je dao upute o obrađivanju tla; trebali su surađivati s Njim u obnavljanju njezine prvobitne plodnosti. I na taj bi način cijela Zemlja pod Božjom upravom postala uzorni rasadnik duhovnih istina. Kao što je putem poslušnosti Njegovim prirodnim zakonima Zemlja trebala širom otvoriti svoje riznice, tako su trebala srca ljudi putem poslušnosti Njegovim moralnim zakonima odražavati osobine Njegovog karaktera. Čak su i neznabošci morali uvidjeti nadmoćnost onih koji obožavaju pravoga Boga i koji Mu služe. (Isusove usporedbe, str. 195)

Jedino ako prihvatimo Kristove zasluge i Njegovu milost, mi možemo održati Zakon. Vjerovanje u Kristovu službu pomirenja omogućuje grešnom čovjeku da ljubi Boga cijelim svojim srcem i bližnjega svojega kao samoga sebe. (Isto, str. 258)